Bug Online

S USB memorijama se družimo zamalo posljednjih deset godina - želite li biti precizniji od ovoga, prvo treba pričekati na konsenzus oko toga tko je zapravo izumio i/ili izdao prvu USB memoriju. Za slavu (čitaj pare od patentnih prava) izumitelja USB flash-memorije se i dandanas spore SanDisk, IBM i Trek Technology - sve tri tvrtke su u razmaku od dvije godine izdale prve primjerke onoga što danas podrazumijevamo pod nazivom USB memorija odnosno USB memorijski štapić ili pak USB memorijski ključić. Kako god ga netko zvao (mi u Bugu najviše volimo reći samo stick, iako nam se lektorica mršti na ovo), u osnovi je riječ o vrlo jednostavnom uređaju ma koliko neki primjerci bili obdareni neobičnom vanjštinom.

Brzina iz unutrašnjosti
Naime, svaka USB memorija se sastoji od NAND flash-memorijskog čipa postavljenog na tiskanu pločicu uz USB mass storage kontroler koji je zadužen da se nakon spajanja na USB konektor računala memorija samom računalu predstavi kao novi removable disk te posreduje u čitanju i zapisivanju podataka.
Razni proizvođači ove osnovne elemente obogaćuju dodacima kao što su LED indikatori, različite izvedbe poklopca USB konektora ili pak rupama za vješanje na privjeske, no glavna razlika među različitim modelima - brzina čitanja i pisanja - proizlazi iz kombinacije upotrijebljenog NAND flash-memorijskog čipa i pripadajućeg mu kontrolera.
Iako su sve današnje USB memorije izrađene u USB 2.0 standardu, maksimalnu brzinu ovog standarda - teoretskih 480 Mbps odnosno 60 MB/s - neće dostići niti u ludilu. Performanse same NAND flash-memorije u stvarnosti mogu biti bliže ili dalje od ovog teoretskog maksimuma - najbrži primjerci čitaju i pišu s kakvih 20-30 MB/s, 10-20 MB/s je zlatna sredina, a sve ispod toga spada u puževu kategoriju. No, i puževi nisu za baciti - ovako spore USB memorije su često toliko minijaturne da su jedva veće od samog USB konektora, pa ako su vam dimenzije bitne u životu...
Nadalje, svaka je NAND flash-memorija više ili manje optimizirana za specifičnu operaciju - banalan primjer za ovo su memorije koje je moguće vrlo brzo pročitati, ali se zapisivanje na njih odvija značajno sporije. Zanimljivo je kako se kod izrade nekih memorija za postizanje što veće brzine koriste i trikovi poput flash buffera - manja količina brze flash-memorije glumi buffer prema velikom komadu sporije flash-memorije - za krajnjeg korisnika je ovo posve transparentno i nebitno, dok god je rezultat veća brzina.