Bug Online

Netko će reći kako se nakon toliko godina razvoja nema što pisati o vanjskim diskovima. I donekle bi bio u pravu. Naime, pod pojmom vanjski disk obično se podrazumijeva uređaj koji se na računalo spaja putem USB konektora. Preciznije, USB 2.0 konektora – do prije godine dana i stidljive pojave daleko bržeg mu nasljednika USB-a 3.0, apsolutno premoćnog načina za spajanje vanjskih diskova.

Dvica i trica
Srećom, USB 3.0 je unatrag kompatibilan s USB-om 2.0. USB 2.0 uređaj možete spojiti na USB 3.0 konektor i on će raditi na svojoj maksimalnoj teoretskoj brzini od 480 Mbps. I obratno, spojite li USB 3.0 uređaj na USB 2.0 konektor, i on će raditi, ali ponovno na 480 Mbps USB 2.0 propusnosti.
S druge strane, USB 3.0 uređaji odnosno uređaji koji nose SuperSpeed logotip nude zaseban način prijenosa podataka kojim se teoretski postiže do 5 Gbps – desetak puta brže od USB-a 2.0. Da bi se postigle ovako visoke brzine, dodatne četiri žice u USB 3.0 kabelu omogućuju uspostavljanje full duplex veze u SuperSpeed načinu rada - sam protokol dodatno podržava dediciranu komunikaciju hosta sa svakim od uređaja (USB 2.0 je slao pakete svim uređajima).
Kako bi se zadržala kompatibilnost s USB-om 2.0, pet novih pinova je smješteno dublje u unutrašnjost konektora - na ovaj način 2.0 kabeli i uređaji se mogu spajati u 3.0 konektore, ali i obratno. Kao što smo prije spomenuli, tu je riječ samo o tzv. USB A konektorima (iliti narodski, onim pljosnatim) - USB B konektori (oni "kockasti") također su promijenjeni, ali kod njih vrijedi samo da USB 2.0 B konektor može ići na USB 3.0, ali ne i obratno. Uglavnom, najčešće korištene USB 2.0 uređaje i kabele ćete moći spajati na USB 3.0 konektore, ali obratno logično ne.

Trideset ili stotinu?
Na žalost, iako se na uređajima pojavio još prije godinu dana, USB 3.0 je zasad donekle egzotika na matičnim pločama, prijenosnicima i ostalim uređajima. Glavni krivac za ovakvo sporo širenje USB-a 3.0 bio je Intel – u čipsetima ovog giganta nije bilo podrške za USB 3.0 tako da su proizvođači hardvera morali posezati za USB 3.0 kontrolerima drugih proizvođača, primjerice NEC-a. Ipak, Intel je konačno popustio pritisku tržišta pa će Ivy Bridge čipseti koje očekujemo na proljeće imati integriran USB 3.0 kontroler.
Na tržištu je već popriličan broj USB 3.0 vanjskih diskova tako da sada potpuno mirne duše možete posegnuti za njima. Razlika u cijeni u odnosu na USB 2.0 modele ne postoji je ili je toliko neznatna da se gubi kada pogledate rezultate naših mjerenja.
I najbrži među USB 2.0 vanjskim diskovima ne idu preko kakvih 35 MB/s. To je smiješno malo u odnosu na USB 3.0 modele kojima se brzina sekvencijalnog čitanja obično vrti oko 100 MB/s, a najbržima i osjetno preko toga. Zapravo, USB 3.0 je neka vrst droge – jednom kada ga probate, s njega se teško skida i vraća u sumornu svakodnevicu USB 2.0 svijeta.

Put nadogradnje
Srećom, gotovo sve nove matične ploče te sve veći broj prijenosnika – čak i onih jeftinijih – danas dolazi s barem jednim USB 3.0 konektorom. Tko nema namjeru mijenjati ploču samo zbog podrške za USB 3.0, tu su USB 3.0 PCIe kontroleri – već za stotinjak kuna možete dobiti dva USB 3.0 porta.
Slična je situacija i na prijenosnicima – i ExpressCard/34 USB 3.0 kontrolerima se cijene kreću oko kakvih dvjestotinjak kuna, pa samo zbog USB-a 3.0 ne morate bacati postojeći prijenosnik u smeće.
Oko izbora se ne treba previše zamarati – gotovo svi su zasnovani na jednom te istom, NEC-ovom µPD720200 kontrolerskom čipu ili njegovim preimenovanim varijantama, pa su rezultati sasvim usporedivi s µPD720200 koji možete pronaći na matičnim pločama.

Za posebne potrebe
Iako je USB sinonim za vanjske diskove, to nije jedini način za njihovo povezivanje na računalo. Na vanjskim diskovima ćemo pronaći dodatna tri tipa konektora: eSATA, FireWire 800 te Thunderbolt. Tu smo ih naveli po raširenosti. Dok se eSATA može naći na dosta matičnih ploča i prijenosnika, FireWire 800 je ipak daleko rjeđi i usmjereniji na Appleova računala. Još je rjeđi Thunderbolt – osim što ćete ga naći kod jednog i pol proizvođača (Apple i par serija Sonyja u Japanu), za njega zamalo i nema periferija. Monitor kod Applea i vanjski disk kod LaCiea odaju dojam da je ova nesporna napredna tehnologija još uvijek u fazi „Pale sam na svijetu“.
Stoga je davanje prednosti nekom vanjskom disku koji nudi i eSATA konektor čisto subjektivna odluka. Ovakvi vanjski diskovi mogu izvući do 150 MB/s – veliko poboljšanje u odnosu na puževske brzine USB-a 2.0, ali ne toliko veliko poboljšanje u odnosu na USB 3.0.