Bug Online

Videomemorija na grafičkim karticama ima vrlo sličnu ulogu kao radna memorija u računalu. U nju se pohranjuju podaci do kojih procesor, u slučaju videokartice GPU, treba doći dosta brzo. Kažemo "dosta brzo", a ne "što brže" jer RAM, bilo da je riječ o RAM-u računala ili video RAM-u grafičke kartice, ne zauzima prvo mjesto u memorijskoj hijerariji. Podaci se ovisno o prioritetu prvo spremaju u registre procesora, potom u cache na procesoru, pa tek nakon toga u radnu memoriju. Ostatak memorijskog podsistema računala čini flash-memorija (u slučaju Windowsa Vista, funkcija Ready Boost) te page file na disku.

Kako su aplikacije postajale sve veće, a operativni sustav sve glomazniji, tako se povećavao optimalan kapacitet memorije. Ista se stvar dogodila s videomemorijom. Kako su igre postajale sve kompleksnije i ljepše, povećale su se i teksture, vektorski podaci, shaderski programi i ostali podaci koje je potrebno pohraniti u memoriju.

Premda bismo mogli zaključiti kako u pogledu memorije više uvijek znači i bolje, to je zapravo pogrešna pretpostavka. Naime, programeri prije izrade aplikacije, posebno ako je ona zahtjevna, rade analizu hardvera kojim raspolaže korisnička baza i prema ovim podacima dizajniraju aplikaciju. Drugim riječima, ako većina korisnika raspolaže grafičkim karticama koje imaju 256 megabajta memorije, teško je da će igre izdane u istom razdoblju moći iskoristiti više od 512 megabajta memorije.