Bug Online

Teško da bi se moglo nazvati baš jako velikim iznenađenjem to što su Windowsi 7 bolji od Viste. Kada govorimo o potonjoj, govorimo o Windowsima koji su odlučili slijediti svijetle (ironija, ako je kome promaklo...) tradicije Windowsa (k)ME i običaj Microsofta da se ono što bi bila sasvim regularna podvarijanta operacijskog sustava uništi ubacivanjem nedovoljno promišljenih i nedovoljno dorađenih komponenata. Ipak, dok se tobožnje milenijske Windowse moglo lako zaobići, a većina nas je to i uradila, nikada ih ni ne pokušavši instalirati na računala, s Vistom je bila druga priča. Vista je, za razliku od Windowsa ME, ali i aktualnih Windowsa 7, bila tzv. velika (major) verzija Windowsa. Dakle, u rangu s onim što su Windowsi 95 bili za Windowse 3.x, ili što su Windowsi XP bili za Windowse 9x. Čim na kompanijskim blogovima počnete čitati sintagme poput "new metaphor" (nečega), "new driver model", "new memory management system" i slične, znajte da iz Redmonda dolazi ili genijalna stvar za koju možda i ne razumijete što točno znači i što radi, ali koja u praksi olakšava život za računalom, ili se radi o najavi nekompatibilnih i polufunkcionalnih Windowsa koji bi htjeli kruha preko pogače.

Dobri skoro kao...

Da budemo posve iskreni, Vistu i dalje ne smatramo neupotrebljivom za razliku od, primjerice, ranije spomenutih Windowsa ME. Dapače, usprkos grintanju, prigovaranju, povremenom psovanju i urlanju na računalo, rabili smo (i) nju, paralelno s Windowsima XP, i uspijevali smo odraditi sve ono što nam je trebalo.

Dakle, Vista je u našim uredima i domovima, rečeno domaćim političkim rječnikom, uglavnom sasvim pristojno kohabitira s XP-om. Ipak, ma kako se benevolentnom činila ova konstatacija, ekipi u Redmondu ona je simbolički nož u srce ili je barem u rangu mrežnog headshota i kasnijeg teabagginga nad nepomičnim lešom. Poznajete li mnogo ljudi koji su paralelno s Windowsima XP koristili Windowse 2000 ili Windowse 98?

Naravno, uvijek je moguće da ovaj tekst čita i netko iz paralelnog, bizzaro svemira (omiljen Seinfeldov lajtmotiv) u kojem je i to moguće, ali u pravilu, jednom kad su Windowsi XP izašli, ljudi su počeli instalirati i koristiti Windowse XP. Dakle, ako imate hardver potreban za njihovo izvođenje, prešli ste na novi OS i više se niste osvrtali na one koje ste prije imali.

Dapače, s kupnjom novoga računala nije vam padalo na pamet da vam trgovac u paketu uvali stari operacijski sustav, osim ako se radi o nekom luđačkom popustu ili nekakvoj vezanoj trgovini gdje su vas manje-više prevarom navukli na uzimanje starih Windowsa.

Isto tako, kupujete li (ili na drugi način nabavljate) operacijski sustav odvojeno od računala, vjerojatno tamo negdje 2002. ili 2003. godine, niste tražili "Dajte mi Windowse, deve'esiosmo godište, neka su malo odležali...", već ste kupili Windowse XP, izdane krajem 2001.

Vritnjak stiže

S Vistom se Microsoftu dogodilo upravo ono čemu se ni u snu nisu nadali i što im se prije nikada nije dogodilo, čak ni s Windowsima ME. Ljudi su svjesno, godinu, dvije i tri nakon izlaska Viste (izdana 2006. godine) i nakon izlaska računala sa svim procesorsko-grafičko-diskovno-memorijskim i inim hardverom potrebnim za njeno izvođenje tražili - "Dajte mi Windowse XP!"

Operacijski sustav iz 2001. godine, objektivno ružnijeg sučelja, bez podrške za famozni DirectX 10 (koji je, da se razumijemo - truba), bez Aera, gadgeta (Sidebara), Instant Searcha, Media Centera, DVD Makera, Shadow Copyja i tone drugih mogućnosti i buzzworda koje donosi Vista.

Dapače, iako se Vista prodala u većem broju primjeraka nego bilo koji drugi Windowsi do tada (isključivo stoga što je broj računalnih korisnika diljem svijeta za redove veličine veći nego je bio kada su aktualni bili Windowsi XP), u Redmondu je curkom curio hladan znoj niz lica marketingaša, ali i razvojnog tima koji je stajao iza svega. Nešto je ozbiljno pošlo po zlu kada je doslovce svaki proizvođač računala morao s isporučenom Vistom imati i opciju downgradea - mogućnost zamjene Viste besplatnom kopijom Windowsa XP i tobožnji downgrade na operacijski sustav koji sada broji osmu godinu starosti.

Uvijek je, naravno, bilo novovjekih ludita - ljudi koji su, primjerice, kad bi izašli Windowsi 95 ostajali na Windowsima 3.x "jer su ovi manje zahtjevni" ili jednostavno jer su se navikli na njih. Ipak, takvi su bili mikroskopska manjina, pojedinačni slučajevi ekscentrika zanimljivi za promatranje, ali bez ikakvog stvarnog utjecaja na opće stanje stvari i nimalo egzemplarni za opće trendove.

S Vistom je bilo posve drugačije. Odjednom je broj ludita, onih koji odbijaju prihvatiti novi operacijski sustav dobio epidemijske razmjere, odnosno, svak živ (i njegov pas) je i na poslu i doma koristio Windowse XP, isključivo ili paralelno s Vistom, a kanonade su pljuštale sa svih strana.

Poslovni su korisnici prigovarali nedostatku drivera, odnosno njihovoj kvaliteti i godinu, dvije i tri nakon izlaska novih Windowsa. Jednako se, a možda i gore, i igrački dio populacije odnosio prema Visti. Nemojte misliti da se radi o klinčadiji za koju nitko ne mari. Prosječni je računalni igrač odvalio već treće desetljeće, ima ozbiljan posao i primanja, ali se ozbiljno i igra, pa stoga spada upravo u onu demografiju koju žele pod svoje staviti sve korporacije.

Visti je i to izmaklo. Nit' za pos'o, nit' za igru - zvuči kao Tutankamonova kletva, kombinirano s linuksaško-mekovskim tendencijama. A kud sad, Redmondžije?