Bug Online

S blagodatima rada u virtualnom okruženju mnogi su se imali prilike upoznati, a oni koji još nisu, gotovo je sigurno da vrlo uskoro hoće. Htjeli to oni ili ne. Da je tomu doista tako, ne svjedoči samo činjenica da je procesorska snaga i količina radne memorije u klasičnim stolnim računalima neusporedivo veća nego u onima od prije svega nekoliko godina.

Uostalom, o virtualizaciji već se godinama trubi, a osim što je mahnito usvajaju kompanije s povećim računalnim sustavima kako bi pružile određene servise, sve je jači trend virtualizacije desktop računala. To dodatno potvrđuje i nova generacija Windowsa 7, koja nudi i poseban XP Mode, za one koji ne mogu lako prebroditi prijelaz sa sada već starih Windowsa.

Softvera za virtualizaciju ima raznovrsnih, a čak je i u svijetu besplatnih alata nekoliko dobro poznatih među koje se ubraja dobro poznati VirtualBox, ali i Microsoftov Virtual PC. Za njima je vječito kaskao još jedan besplatan alat. Riječ je, dakako, o VMware Playeru. Međutim, njegovo je osnovno ograničenje bila činjenica da je bio namijenjen isključivo pokretanju već gotovih virtualnih mašina napravljenih VMwareovim Workstationom. Stoga se ne može reći da je bio popularan jer, gledano u cjelini, zapravo nije bio u potpunosti iskoristiv.

Puna šaka iznenađenja

To je s trećom inkarnacijom napokon ispravljeno pa od sada na naše, ali i ugodno iznenađenje brojnih drugih korisnika, VMware Player sada može kreirati virtualne mašine. Beneficije su tu očigledne jer praktički za nula kuna možete iskoristiti potencijal dobro provjerene virtualizacijske tehnologije koja se imala prilike dokazati u više od deset godina.

No to što je sada moguće kreirati virtualne mašine i vrirtualizirati razne inačice Windowsa (što stolne, što serverske), i to 32-bitne i 64-bitne, zatim Linuxa, FreeBSD-a i Solarisa (također 32-bitne i 64-bitne verzije), nije jedino iznenađenje (za detaljnu listu podržanih sustava zavirite u dokumentaciju). Novosti koje bi VMware Player mogle učiniti neodoljivima svima koji žele virtualizacijom pojednostaviti svoju računalnu svakodnevicu ima još mnogo.

Prije svega, ekipa iz VMwarea želi nadomjestiti pomalo nespretan, ali većini dovoljno funkcionalan Windows XP Mode. Tako će Windows XP instaliran u virtualnu mašinu kreiranu VMware Playerom imati zaista soldine performanse (opet ovisno o hardveru kojim raspolažete), a uz sjajnu integraciju (famozni Unity), dijeljene mape te podršku za karakteristiku povuci-i-spusti, rad bi trebao biti značajno ugodniji. Štoviše, čak je moguće i uvesti Windows XP Mode virtualne mašine, a ako iskoristite VMware vCenter Converter, moći ćete konvertirati svoje fizičko računalo u virtualno.

Nadalje, tu je Easy Install zahvaljujući kojemu je instalacija podržanih operacijskih sustava pravi užitak. Na primjer, imate li namjeru instalirati Windows 7, morat ćete samo specificirati medij (ili ISO image datoteku) s kojeg ih namjeravate instalirati, upisati ime i prezime te licencni ključ, a ostalo će za vas odraditi Easy Install. Kako ta procedura zapravo koristi podrazumijevane postavke, nakon instalacije ćete morati podešavati sitnice kao što su regionalne postavke i druge tričarije (individualno je za svaku instalaciju), no barem nećete morati sjediti za računalom dok se sâm operacijski sustav instalira.

Kada smo već kod Windowsa 7, važno je istaknuti da je napravljen novi upravljački program za grafički sustav, pa je sada uz novi WDDM driver moguće natjerati da bez poteškoća radi sučelje Aero, ali i aplikacije koje koriste OpenGL 1.4 i Shader Model 3.0. Uopće ne sumnjamo da će već ovo privući znatiželjno mnoštvo, a ponajviše one koji se nećkaju oko prelaska na Windows 7. Osim toga, poboljšana je i grafika za Windows XP virtualne mašine, pa novi XPDM upravljački program podržava OpenGL 2.1 i Shader Model 3.0.

Tu vrijedi spomenuti i podršku za računala s više monitora: virtualne mašine sada mogu iskoristiti dodatni monitor. Korisnike Linuxa razveselit će uvođenje nove zvučne arhitekture, ALSA-e (Advanced Linux Sound Architecture), zahvaljujući kojoj se zvuk sada za svaku virtualnu mašinu streama na posebnom kanalu, što znači da ih je moguće čuti istovremeno.

Svi će ostali sigurno znati cijeniti podršku za virtualni ispis, što, premda zvuči potencijalno jako zanimljivo, samo znači da u virtualnim mašinama nećete morati instalirati pisače (da, nema instalacije drivera), nego ćete moći izravno ispisivati na pisače dostupne na računalu-domaćinu. Valja samo imati na umu da je ova podrška još mrvicu bugovita pa biste s njome mogli imati problema na Red Hatu.