Bug Online

Pokretačka ideja za grafičko sučelje Xfce oduvijek je bila stvaranje brzog i laganog radnog okruženja koje ne smeta krajnjem korisniku upotrebom jednostavnih specijaliziranih programa koji se međusobno dopunjavaju. To je ostalo tako i danas, iako se drugi aspekt Xfce-a, način rada sa samim sučeljem i njegov izgled, od početaka sredinom prošlog desetljeća do danas polagano transformirao kako su se uzori mijenjali iz grafičkih sučelja na Unixima prema Windowsima i OS-u X.
Xfce je dugo ostajao vjeran tradicionalnoj unixoidnoj implementaciji radne površine (desktopa) na koju nije bilo moguće smještati ikone ili datoteke, s također tradicionalnim izbornikom za pokretanje programa koji se prikazivao desnim klikom na radnu površinu. U prethodnoj je glavnoj verziji Xfce-a (4.4) podrška ikonama na desktopu još uvijek bila rudimentarna, i tek je u novoj verziji ovaj aspekt sučelja do kraja moderniziran. Manipulacija ikonama na radnoj površini sada je u skladu s očekivanjima, a kontekstualni izbornik desktopa u prvoj razini nudi uobičajene opcije za njegovo konfiguriranje, a tek u drugoj nudi i programe za pokretanje. Slično je i alatna traka s aktivnim prozorima (programima) relativno kasno zamijenila starije načine upravljanja koji su vukli korijene iz arhaičnih sučelja prošlosti, ali se promjena ipak dogodila i Xfce nije dopustio da se svede na uski krug korisnika kojima su po ukusu neobična sučelja. Kroz godine se pokazao kao izdržljiv (i jedini pravi) suparnik teškaškom dvojcu Gnome-KDE, hvatajući korak s modernim zahtjevima dodavanjem modularnih pluginova i programa bez značajnijeg kresanja postojeće funkcionalnosti. Time je uspijevao privlačiti nove korisnike a da ne iznevjeri one postojeće, ali od zadnjeg velikog izdanja prošle su dvije godine i to se na njemu vidjelo.

Nova verzija i novi početakNovi Xfce došao je kao naručen: donosi tražena poboljšanja u pravom trenutku da odvrati postojeće korisnike od prelaska na alternative i da još više iskoristi svoju popularnost na računalima zasnovanim oko slabijih (štedljivijih) procesora. Ponajprije dobrodošlo unapređenje s novom verzijom Xfce-a jest podrška za suspendiranje i hibernaciju računala, pogotovo s obzirom na njegovu popularnost na netbook računalima i laptopima općenito. Ono je rezultat prepravljenog upravitelja radnim sjednicama (session manager), koji sada zna prepoznati smrznute programe, ali i automatski ponovo pokretati osnovne dijelove sučelja ako se ikada sruše. Xfce-ov upravitelj prozorima podržava 3D efekte, ali samo u najosnovnijem obliku prozirnosti i pretapanja pri minimizaciji i otvaranju prozora; dovoljno da se iskoristi udobnost ubrzavanja grafičkih kartica, ali ništa suvišno što bi usporavalo rad ili odvraćalo pažnju. Prepravljeni kontekstualni izbornici za upravljanje prozorima omogućavaju njihovo jednostavno prebacivanje između radnih površina i druge operacije, kao što to već rade Gnome i KDE upravitelji prozorima.
Skup prerađenih konfiguracijskih alata objedinjenih u novom kontrolnom centru uvelike olakšava snalaženje i upravljanje postavkama. Podešavanje opcija sučelja sada je lakše i preglednije, pojedini su alati jasno navedeni, a omogućavaju upravljanje svim aspektima sučelja koje bismo i očekivali – od tipkovničkog rasporeda i kratica, postavki ekrana, radne površine, miša ili programa koji se automatski pokreću, do detalja rada s eksternim medijima i pojedinosti upravitelja prozora. Uz ovako predočene opcije i mogućnosti reorganiziranja pozicija i sadržaja radnih traka, Xfce je lako prilagoditi svojim željama. Alat za podešavanje glasnoće zvuka sada koristi popularne biblioteke Gstreamer, što mu omogućava upravljanje s više zvučnih kartica istovremeno, a njegova ikona u panelu mijenja glasnoću na okretaje kotačića miša iznad nje – intuitivno i vrlo praktično.