Bug Online

Proteklog vikenda u Berlinu je otvoren najveći svjetski sajam "konzumne elektronike", IFA 2008. Organizatori su se čitav tjedan prije otvaranja medijima s ponosom hvalili kako je IFA najbrže rastući sajam u Europi, kako po broju izlagača, tako i po broju posjetitelja, ali i kvadraturi izložbenog prostora, u što smo se i uvjerili na licu mjesta.

Koliko god da je IFA namijenjena izlaganju svake vrste elektroničkih naprava kojima se služimo u kućanstvu, od perilica za rublje do aparata za brijanje, njome ipak uvelike dominiraju televizori – u tolikoj mjeri da bi se sajam, bez da se puno pogriješi, mogao naprosto nazvati sajmom televizora. Možda tek dvadesetak posto izložbenog prostora, prema našoj odokativnoj procjeni, otpada na preostalu aparaturu, no očito su televizori recept koji pali i koji priredbi u Berlinu donosi rast i značaj u vremenima dok ostali sajmovi većinom stagniraju.

Zanemarimo li stoga tehnološke novitete i trendove u svijetu veš-mašina i pegli (da smo šovinisti, sada bismo se našalili da ćemo izvještaj o tom segmentu sajma objaviti jednog dana kada pokrenemo ženski Bug – zvao bi se B.a.B.g.), evo zanimljivosti koje IFA donosi u sferama "konzumne elektronike" koje su nam ipak važne.

Kada je riječ, dakle, o televizorima, četiri trenda o kojima još na lanjskom sajmu nije bilo niti riječi odzvanjala su među zidovima paviljona koje su u cijelosti, svaki po jednog, zakupili najveći od najvećih – Philips, Sony, Panasonic, Samsung i LG. Prvi je, bez premca, internetizacija televizora. Gotovo svi budući modeli i prototipovi koje su pokazivali spomenuti, ali i mnogi drugi proizvođači LCD-ova i plazmi, imali su ugrađen internetski priključak, žični, bežični ili oba, uopće nije bilo bitno, no namjera je posve izravna – iz kućnog širokopojasnog priključka na Internet povlačiti video-sadržaje koji se nude na webu.

Mnogi od tih "umreživih" televizora tako imaju čak i ugrađen softver koji olakšava pretraživanje videozapisa s YouTubea, a najdalje je u toj priči otišao Panasonic, koji je na svoju tiskovnu konferenciju, održanu dan prije službenog otvaranja sajma, doveo i vrhušku popularnog TV-kanala Eurosporta. S njima je potpisan ugovor o prenošenju on-line sadržaja te produkcijske kuće na sve televizore ovog proizvođača koji će biti "internetizirani", čak i u HD rezoluciji, što će nemali broj ljubitelja sporta nedvojbeno zaintrigirati za Panasonicove modele – sam birati koji ćete sportski događaj pratiti u živo od onih koji se trenutačno odvijaju ili sam odabrati snimku nekog već održanog natjecanja slastan je mamac koji svakome nudi da se okuša u poslu urednika sportskog TV programa.

Za one koji nisu ovisnici o sportskim aktivnostima (mislimo pritom na pasivnu ovisnost, ne na rekreativce i sportaše) tu je izuzetno bogato opremljeno Philipsovo rješenje koje omogućuje pregledavanje videozapisa s raznih internetskih deponija slike u pokretu sortirano po kojekakvim kriterijima, ali i s kućnih repozitorija multimedije, poput NAS-ova (njima se bavimo u tekućem Bugu), bežičnom vezom. Sve to putem jednog jedinog daljinskog upravljača – uz dobar i udoban kauč i vreću čipsa, čemu s tom napravom uopće živjeti život mimo onog pred ekranom?

Drugi trend su – tanki LCD-ovi. Baš svaki proizvođač demonstrirao je televizore čija debljina tek neznatno prelazi jedan centimetar, u raznim veličinama dijagonale, čime se posebno ciljalo na korisnike profinjenijih estetskih kriterija. Jest da su LCD-ovi, u odnosu na "stare" televizore s katodnim cijevima sami po sebi poprilično tanašni, no ovo što je prezentirano u Berlinu čovjeka je strah dotaknuti – da ne pukne. Najdalje su u ovoj priči otišli Sony i Samsung, koji su osim centimetar-debelih LCD-ova pokazali i televizore s OLED ekranima debele po par milimetara – Sony je jednoga od njih već pustio i u komercijalnu prodaju.

Treća stvar s kojom su se svi hvalisali cilja na ekološki osviještenu publiku – "ozelenjavanje" elektronike, pa i televizora, što je trend koji je u nama ipak bliskijem svijetu informatičke opreme bio apsolutna dominanta na ovogodišnjem CeBIT-u. Svi proizvođači televizora tako su uz mnoge svoje prototipove i uz nove modele imali postavljen i displej na kojem je bila ispisana potrošnja energije u wattima, a da dokažu koliko je smanjena, besramno bi kraj takvog novog televizora postavili njemu srodan stariji model, također opremljen displejom s potrošnjom, kako bi posjetitelji mogli vidjeti kako novi, a samim time i bolji uređaj, troši manje.

Ne, niste nas uhvatili u verbalnoj nelogičnosti – kad kažemo da je televizor odmah i bolji samim time što je noviji, to doista i mislimo, to jest znamo, jer je slika na tako uparenim starim i novim modelima redovito bivala osjetno bolja, čišća, oštrija i u svakom pogledu ugodnija za oko na onim ekranima koji troše manje.

Stvar je u tehnologiji osvježavanja ekrana, odnosno u kontrastu, čime dolazimo i do posljednjeg trenda koji je obilježio ovogodišnje najveće svjetsko sajmište televizora, nešto s čime se poslije esteta i ekologa konačno ugađa i tehnofilima, osobito pedantnoj korisničkoj masi, a riječ je o poboljšanju kvalitete prikaza na LCD-ovima. Neki su se proizvođači tom trendu odlučili prikloniti podizanjem frekvencije osvježavanja slike, a neki pojačavanjem kontrasta raznim metodama. U ovom drugom najintrigantniji nam se učinio Philips koji je deklarirani kontrast u omjeru od 2.000.000:1 postigao postavljanjem matrice LED-ova u pozadinu ekrana koji se dinamički pale i gase, umjesto da za osvjetljenje slike koristi horizontalne lampe. Tako se osvjetljava samo onaj dio prikaza na kojem se u tom trenutku pojavljuju svijetle boje, dok se svjetla gase ispod tamnih površina, čime se postiže, kako su to simpatično rekli u Philipsu, crnja crna i bjelja bijela boja.

Metodi podizanja "hercaže", pak, priklonili su se Sony i Samsung, oboje prikazavši "prvi LCD televizor na svijetu s frekvencijom osvježavanja od 200 Hza". Ne znamo tko je stvarno bio prvi, Sony ili Samsung – vjerojatno onaj koji je prije svoj model prilikom montiranja izložbenog prostora uključio u struju – no mi smo dojma da je to bio Sony jer smo se najprije prošetali Sonyjevim paviljonom. Jedan kolega novinar tvrdi nam da je ipak prvi bio Samsung, no on je ušao na IFA-u na južnom ulazu berlinskog sajmišta, pa mu se na putanji prvi našao Samsungov paviljon…

U cijeloj priči oko televizora lagano se zaboravilo na trend kojim je IFA zračila lani – Blu-ray. Sada je Blu-ray nešto što je općeprihvaćeno, praktički ga se smatra civilizacijskim dosegom, pa po tom pitanju nije bilo gotovo ničeg značajnog za vidjeti. Spomenimo tek da je Panasonic predstavio prvi linijski Blu-ray snimač, ali da je Toshiba nastupila pomalo sramotno, nakon što je pošteno i sportski pred nekoliko mjeseci priznala poraz svojeg HD-DVD-a. Sada je, na svojem izlagačkom prostoru, predstavila najnoviju liniju liniju DVD playera, kao posebno nabrijanih, koji rade upscaleing na HD format… Koga više zanima išta što guta DVD-ove?

Za kraj, a prije puno opširnijeg izvješća koje ćete moći pročitati u sljedećem Bugu, spomenimo još i to da smo se uspjeli poigrati i s dva naj-gadgeta koje ove jeseni očekujemo i u Hrvatskoj, iPhoneom 3G i BlackBerryjem Bold. Oba smo iskušali na izložbenom prostoru domaćeg Deutesche Telekoma, čiji T-Mobile ih je počeo nuditi na njemačkom tržištu. Bold nam se učinio bržim i praktičnijim za korištenje, jednostavno zato što ima pravu tipkovnicu, no iPhone 3G je, za razliku od njega, uspio ispravno prikazati Bugovu web-stranicu… Oba uređaja, međutim, na prvi dodir doista impresioniraju, svaki sa svojim adutima, a veselimo im se, između ostalog, i stoga što nas je IFA 2008 naučila da je normalno da baš na svakom ekranu gledamo – filmiće s Interneta.