Bug Online

Započnimo s osnovama: RAID (Redundant Array of Inexpensive Disks) naziv je tehnologije koja, pojednostavljeno, udružuje čvrste diskove na način da im poboljšava performanse, povećava sigurnost podataka ili kombinira ove dvije osobine. Za najosnovniji su oblik RAID polja, iz upravo je izrečenog očito, potrebna barem dva diska (ili SSD-a). Konkretne karakteristike RAID polja ovise isključivo o njegovom tipu, a iako sâm akronim započinje riječju "redundantno", redundancija nije temeljno svojstvo baš svih tipova RAID polja - više o ovome kasnije.

Korisnici RAID-a tradicionalno su bili entuzijasti željni brzine ili vrlo zahtjevni pojedinci u potrazi za maksimalnom sigurnošću svojih datoteka. Danas, u vrijeme kad je gotovo svaka matična ploča opremljena jednim ili dvama RAID kontrolerima, a sama konfiguracija RAID polja lakša nego ikad, čak ni prosječnog korisnika gotovo ništa ne priječi u posezanju za blagodatima ove tehnologije. Pravo pitanje stoga nije kako se to izvodi, već postoji li za time stvarna potreba.

Spominjemo RAID kontrolere - tu se zapravo radi o običnim diskovnim kontrolerima na matičnoj ploči koji se u BIOS-u moraju prebaciti u RAID režim rada (druga su dva standardna režima IDE i AHCI), uz pretpostavku da takvo što podržavaju. Najbolje performanse i pouzdanost u svijetu kućnog računalstva u principu nude kontroleri kojima upravlja southbridge matične ploče. Aktualni su southbridgeovi ICH10R za Intelove, SB750 za AMD-ove i 780a za Nvidijine čipsete. Na mnogim matičnim pločama prisutni su dodatni kontroleri proizvođača poput Marvella i JMicrona - njima se u BIOS-u upravlja zasebno, posjeduju vlastite izbornike za izgradnju RAID polja i u pravilu podržavaju manji broj diskova (obično po dva).

Kućne korisnike gotovo isključivo zanimaju dva tipa RAID polja - RAID 0 (striping) i RAID 1 (mirroring). Kažimo stoga ponešto o svakome od njih.

Brže u duetu

RAID 0 (striped set) polje podređeno je performansama i može se izgraditi s dva ili više diskova. Datoteke se lome na fragmente (njihov broj ovisi o broju diskova u polju) i ti se fragmenti zapisuju na iste sektore različitih diskova. Samim time bi se brzina čitanja i pisanja datoteka u RAID 0 polju s dva diska trebala udvostručiti - jer svaki disk paralelno odrađuje dio posla i pritom ne mora obraditi čitavu datoteku, već samo jedan njezin dio.

Kao što ćete iz rezultata naših testova ubrzo vidjeti, u praksi doista dolazi do značajnog ubrzanja čitanja i pisanja, ali uz sitnu, no neobično važnu opasku - samo kada govorimo o sekvencijalnom čitanju, odnosno pisanju. To znači da će brzinu RAID 0 polja ponajviše osjetiti korisnici čiji rad na računalu podrazumijeva baratanje velikim datotekama (na pamet smjesta pada obrada videa i zvuka). Time, naravno, ne pokušavamo kazati da u svim ostalim slučajevima neće biti nikakve razlike u odnosu na rad na pojedinačnom disku. Računalo s diskovima u RAID-u 0 u radu djeluje živahnije, aplikacije i igre uglavnom se brže učitavaju (pogotovo ako koriste veće datoteke) i povećava se broj ulaznih i izlaznih operacija (IOPS) prilikom pisanja. Ipak, abnormalno velika ubrzanja u svakodnevnom radu ne treba očekivati, jer njih u praksi naprosto - nema.

Najveći nedostatak RAID 0 polja jest činjenica da bilo kakav kvar nekog od diskova u polju znači gubitak apsolutno svih podataka. Podsjetimo se: kako se fragmenti podataka zapisuju na različite diskove, ne postoji način da se oni rekonstruiraju u slučaju da bilo koji disk zakaže. Nadalje, podaci se najčešće gube i u slučaju otkazivanja (ili promjene) matične ploče. Određeni RAID kontroleri međusobno se znaju prepoznati i postoji šansa da će RAID 0 polje uredno funkcionirati na drugoj matičnoj ploči, no u to se nipošto ne treba uzdati.

Kad se ovi potencijalno katastrofični ishodi upare s činjenicom da RAID 0 u stvarnom životu većini znači otprilike desetpostotno povećanje performansi, jasno je zašto ga mnogi ne koriste. Međutim, svakako vrijedi istražiti opciju izgradnje jednog takvog polja s dva manja diska (primjerice, 500-gigabajtni primjerci), te pridodavanje jednog dodatnog diska proizvoljnog kapaciteta izvan polja. Ideja ovog scenarija jest da se na diskovima u RAID 0 polju drže operacijski sustav, programi i igre, dok se treći, samostalni disk, ostavljen izvan polja, koristi za pohranu važnih datoteka (nekome su to poslovni dokumenti, nekome drugom glazbena i filmska kolekcija). Zanimljivo je da čak ni mnogi iskusniji korisnici nisu svjesni da je opisani aranžman moguć, stoga još jednom ističemo - prebačaj kontrolera u RAID način rada ne znači da će svi spojeni diskovi automatski biti dio nekog RAID polja. Odabir tipa RAID polja i diskova koji će u njemu sudjelovati korisnik obavlja sâm, a RAID polje i samostalni disk (ili više njih) mogu najnormalnije koegzistirati na istom kontroleru.

Kapacitet RAID 0 polja jednak je umnošku kapaciteta najmanjeg diska i ukupnog broja diskova u polju. Dakle, s dva 500-gigabajtna diska polje će ponuditi jedan terabajt skladišnog prostora, a primjerice 320-gigabajtni i 500-gigabajtni disk dat će RAID 0 polje veličine 640 GB.