Solo: A Star Wars Story

Solo je pustolovni film koji napušta elemente svemirske opere u zamjenu za one westerna. Dočarava nam prve pothvate, okršaje i romansu mladog Hana i Qi're.

Hrvoje Mostarac četvrtak, 31. svibnja 2018. u 14:00

Solo: A Star Wars Story (Solo: Priča iz Ratova zvijezda) film je koji se uvelike odvaja od franšize kako bi ispričao svoju priču. To znači da nema Jedia, lightsabera i Sile. Film je podijeljen na tri veća akta koji zauzvrat nude pogled na Hanovu mladost (od toga kako je dobio ime do toga kako je sreo Chewbaccu), njegove prve pothvate i rasplet koji ga vodi u pravcu Tatooinea. Kronološki, priča se događa otprilike sedam godina nakon epizode III i dvanaest godina prije Rogue One, odnosno epizode IV. Umjesto galaktičke skale jedne svemirske opere, u stilu westerna dobijamo scene natjeravanja, okršaja, romanse, nadmudrivanja i izdaja.

Za sagu koja je svojom pričom pogonila maštu mnogih, pomalo je čudno da u njoj ljubav zapravo nikad ne prevlada. Tek je u epizodama IV-VI ona između Hana Soloa i Leie završila, iliti započela, pozitivno. Međutim, nova trilogija je dala do znanja da se i njihov odnos sveo na nešto što možda pomalo nepoželjno podsjeća na svakodnevicu stvarnog svijeta. U toj je novoj trilogiji ljubav tek usputna misao u formi sebičnih i nelogičnih postupaka i monologa Rose Tico (Kelly Marie Tran).

U epizodama I-III tamna strana sile razdvojila je Anakina (Hayden Christensen) i Padme (Natalie Portman) kroz njegovo (neuspješno) nastojanje da joj spasi život. U Rogue One odnos između Cassiana (Diego Luna) i Jyn Erso (Felicity Jones) nadvladala je smrt; privela je kraju trenutak koji je gotovo poetski frustrirao time što je u toj jednoj sceni uspio utjeloviti i početak, ali i kraj njihove ljubavi.

Slijedi spojler kada kažem da u ovom filmu - premda je očito iz izostanka Qi're u starim filmovima (njen je lik stvoren za ovaj film) - ljubav opet ne pobjeđuje. Romansa je neupitna, no na kraju prevladava Qi'rina pragmatičnost, odnosno odabir sigurnosti. Rezultat kao takav posebno je u dodiru sa stvarnošću. Ipak, treba primijetiti da ne slijedi iz ravnodušnosti jer tim odabirom Qi'ra ne pošteđuje samo sebe od nevolja već i Hana.

Zašto je taj motiv ljubavi toliko bitan za Solo: A Star Wars Story? Prije svega, zbog lika Hana Soloa (Alden Ehrenreich). Mnogi su zamjerali Ehrenreichu da ne utjelovljuje Hana kako bi trebao. No, za pretpostaviti je da Han Solo nije uvijek bio onakav kakvog ga prvi put upoznajemo na Tatooineu u IV epizodi. Njegov je cinizam morao doći odnekuda, a to je prema svemu sudeći njegov odnos s Qi'rom (Emilia Clarke, Daenerys u Igri prijestolja).

Unatoč njegovom cinizmu, Han Solo na kraju ipak pomaže Lukeu - zbog čega ga Qi'ra proziva dobrim tipom u svijetu u kojem ljudi ne znaju za ništa osim izdaju. Na kraju je dojam da je Hanov lik - tada još uvijek nezrele dobrice - prilično dobro legao Ehrenreichu i po pitanju skripte, ali i glume.

To je ključno jer je glavni razlog za negodovanje fanova proizlazio iz Ehrenreichovog izgleda, koji se po njima nije mogao mjeriti s izgledom i manirizmom Anthonya Ingrubera (mladi Harrison Ford u Age of Adaline). No, kopija Hana ne bi se uklopila u ovu priču koju su scenaristi Lawrence Kasdan (epizode V i VI) i njegov sin Jonathan zamislili.

Vrijedi spomenuti i da je navodno upravo Ehrenreich svoju zabrinutost oko toga da lik Han Sola sve više liči na Ace Venturu direktno prenio producentima i tako možda spasio film od debakla. Zbog takozvanih kreativnih razlika, Kathleen Kennedy (predsjednica Lucasfilma) odustala je od Phila Lorda i Christophera Millera (21 Jump Street, Lego) koji su režiserski stolac ustupili Ronu Howardu (A Beautiful Mind, Cinderella Man), koji je zatim presnimio sedamdeset posto filma.

Bez obzira na spomenute elemente westerna, Disney se očekivano 'potrudio' da film bude gledljiv i mlađim uzrastima, te stoga brutalnosti nema. Mnoge takav pristup neće impresionirati, kao ni zaglušujući i tamni početak, s kadrovima naizmjenično u nijansama sepie i plave.

Ne bi trebala impresionirati ni nasrtljivost i politička korektnost koja je utjelovljena u Landovom (Donald Glover) droidu L3 (Phoebe Waller-Bridge). Suptilniji humor ostalih likova je bolje odrađen - za što veliki dio zasluge ide Woodyu Harrelsonu (Beckett). U ulozi negativca uspio se snaći Paul Bettany (Dryden Vos) kojeg smo navikli gledati kao pozitivca u Avengersima (Vision).

Romansa, pustolovina i western. Oni koje ponajprije zanimaju Han i Qi'ra mogli bi dvoranu napustiti najzadovoljniji. U suprotnom, nezadovoljstvo izazvano nedostacima moglo bi ubiti znatiželju i pokvariti cijelo iskustvo.