Kao slučajno, okrenuo si se
kad sam odlazila
i nevješto spustio pogled
na promrznutu bijelu stazu
koja još je bila topla
od naših koraka.
Kao slučajno, našla se tvoja ruka
na mom ramenu
pa si mi prstima
mirisao kosu
koja je krila šapat tvojih pogleda.
Dodirnuo si me koljenom,
kao slučajno,
dok smo sjedili u kutu
smiješeći se u oblaku
našeg razgovora koji je,
kao slučajno, postao
sklad mojih i tvojih riječi
dok smo šutnjom izgovarali
zagonetnu nevjericu u to da sve je,
kao slučajno,
između nas.
I opet ćemo se,
kao slučajno, sresti
dok budeš u potrazi za svojim,
a ja za svojim uspomenama
pa ćemo stajati dugo
cvjetajući u osmjesima
rastvarajući se u drhtajima
dok ne zaustavimo sve slučajnosti
u dodiru usana…
....Für Dich....
....Laku noć....
Jednom…imat ćemo komadić svemira u ruci, jer ti imat ćeš rasplamsanost čežnje, a ja kišu strasti u jednom udahu života. 
Reći ću ti nešto
što izreći se ne može,
a ti nemoj zaspati još,
ovjesi sve drhtave lepeze snova
o jednu stranu mjeseca
i samo šutnjom
poslušaj moje odbjegle riječi.
Uhvati se za moju sjenu,
ako vidjet se može od jutra
što pomiješalo je boje
stvarnog i nestvarnog
i zakorakni prema iskričavoj tajni
bljedunjavih obrisa,
gotovo nevidljivoj.
Tada…
zalutat ću u tvoje oči
kao u nepoznatu pustu ulicu
koja čekala je moj dolazak
svakom tišinom noći,
svakim vriskom bljeska sunca.
Neće me tu pronaći vatreni konjanici
kojima tako teško pobjegoh,
a tako lako me (svakog trena)
mogu vratiti.
U jezerskim mreškanjima
plove moje želje,
pruži ruku,
uroni njome u hladnu, bistru vodu
daj da ti lice dotaknem kapima
nekim nebeskim dodirom
jer na prvu notu zapjevanu svitanjem
možda već u izmaglici nestanem
u svom kaputu suza
što ipak nisam ti uspjela reći-
to nešto…
skriveno od svih tragača blaga,
od zaključanih tajni
i njihovih ključeva.
No, ti osluhni,
možda ostavila sam ti slovo
u aleji divljih kestena.
A ako ne čuješ ništa,
polako otvori dlan-
tu naći ćeš moje srce,
njega znam da sam ostavila
tebi
na tom najskrovitijem mjestu
i samo pssst…
ono će ti otkucati svojim ritmom
sve!
Dobro jutro ....
naj ti ljepše stoji....white shirt & blue jeans
....
--
-----
--
💖
Na tihim krilima noći
lebde zvuci violine,
oni plačni jecaji,
kojima smo se voljeli,
kojima se volimo,
kojima ćemo se voljeti,
uvijek i zauvijek,
tražeći se
u bespućima vremena,
spajajući modrine naših istina,
razlijevajući se kapima
još skrivenim u daljinama
bijelim…
jer priča je naša
nježnija od sjaja gorskog izvora,
toplija od zagrljaja sutona i mora,
mekša od jastuka maglenih
što pjevajući uspavljuju breze
i neke nedodirnute uspomene.
Čujem glas tvoj,
još na usnama mi drhti
kao lišće na gipkim granama
u plesnom koraku vjetra
i u najdubljem kutku svoga oka
čuvam suzu
koju srcem vezem
i pletem joj rubove čežnjom
za blizinom tvoga uzdaha,
za osjetom tvoga dodira
koji postaje moj najljepši stih,
mirisan,
sanjiv,
svilen
kao ljubav koja me tobom ogrnula.
....Für Dich........Laku noć....
Dođi…ukradi suncu mirise boja preleti preko zaboravljenih puteva i samo se pojavi u sjenama sumraka....
Želim ti naslikati poljubac
temperama ljeta
kad se niti zlatnih svitanja
isprepletu sa srebrnom mjesečinom
i dočekano jutro u tvom pogledu
da me probudi izvorima osmijeha
pa jecajima dana koji kucaju na naša vrata
pokažu da su pobijeđene zore
samo raspustile pletenu kosu
da nije okus vina
nestao sa ruba čaše
i da se nisu iskre drhtaja
sakrile u svilene zvukove buđenja.
U tim bojama plavetnih snova
želim utopiti i jedan neizgovoreni šapat
koji se napio mirisa na poljskim putevima
da poput blagog vjetra
sleti na tvoje rame
odmarajući se na riječima
od mora
neba
i daljine
koja je ispisana na
njegovim nevidljivim krilima
tako jasnim slovima
da na njihovim rubovima
vidim odraz stvarnosti
koja nas dodiruje..
I samo želim
biti dio umjetnosti koju naslućujem
u toj igri svjetla i sjene
kad će tišina biti
jedina riječ koja će biti dovoljna.
Dobro jutro ....
💖
Hojla papy
juppppiii počinje vikend
