Boj ne bije svijetlo oružje! (već sposobnost mutac

e, pa, bilo je i vrijeme da doca vratite kamo pripada. to je štivo! ionak je jedan od endemskih primjeraka liječnika koji je uopće pismen, a da ne spominjem opću kulturu ili širinu znanja i vještina, uz neizostavnu vrhunsku zajebanciju. nisam siguram da su bužani ikad zapravo pojmili kakva im je sjekira s docom pala i u koliko meda. 

Znači najbolja prevencija je što manje zalaziti u bolnice i slične ustanove

Odlican clanak uz fantastican stil pisanja uz koji se sve procita u jednom dahu.

O Boze kako dobar tekst ... svaka cast...  Bravo Doc.

Moje predviđanje je da ćemo mi u budučnosti izmisliti neku zamjenu za antibiotik koji neće biti biološkog podrijetla nego elektroničkog

Ako se  procesori stalno razvijaju, svaka nova verzija je tanja i jaća onda slutim da će doći era u kojoj budemo koristili sitne robote nazovimo ih naniti i oni će moći da se bore protiv bakterija

Doktor bude mogao na računalu vidjeti kako teće borba i koju strategiju bakterije prakticiraju i moći ćemo nanitima zapovjediti neku učinkovitu Protunapad strategiju . 

Samo je ta budučnost još daleka, dok ne naučimo razvijati sitnu elektroniku. 

Ah, kad se sjetim prije nekih 12 godina... Moja prva kci, vrlo loseg imuniteta. Prve dvije godine zivota 4 puta hospitalizirana, nebrojeno puta bolesna. Prvi puta ostaje u bolnici sa samo 3 mjeseca bas na Bozic. U jednom od mnogih izleta u hitnu pedijatrijsku ambulantu, sa vec spremnim suzama i stvarima za jos jedan ostanak u bolnici dogodi se da je upravo dr Berecki dezuran. Ne znas tko je vise izmucen - nasa malecka curica koja vec n-ti puta pod visokom temperaturom gleda iste bolnicke hodnike ili mi. I upravo taj odlazak na pedijatriju pamtimo kao daleko najbolji. Nasmijali smo se, napricali i otisli kuci svi troje uz dogovor za dolazak svaki dan po terapiju. Izuzetan covjek, izuzetan talent za rad sa djecom.

Dodji u irsku malo na trening imunosnog sustava. Tu ljudi (odrasli) vrlo cesto ne peru ruke, cak ni nakon velike nuzde. Grozota za vidjeti... Znaci lik se pokenja i samo ode sjesti za svoj stol.

Meni na novom poslu dali koristenu tipkovnicu. Odmah sam trazio novu.

Ja volim gledati ljude u vlaku u oci dok jedem bananu

 I UK ista stvar, jako slaba higijena.

 Ni u HR nije ništa bolje. Ispod radnih stolova za kojima se ekipa šalta (dežurni) sam uočio solidnu količinu šmrkalja. Netko ih stalno kelji ispod. 

lako za antibiotike no još nisu iscrpljene mogućnosti psihološkog ratovanja: među bakterije i viruse ubaciti preodgojen element koji će sustav razjedinjenošću razarati iznutra. jedan dobro uvježban virus-provokator može neprijatelju nanijeti više štete nego svi antbiotici zajedno i odjednom. tako, primjerice, bakteriju/virus dresiramo da se ponaša kao uobičajen obrambeni mehanizam napadnutog organizma. ona prvo likom i djelom unese zbrku u napadačke redove a zatim, ponosno noseći zastavu, povede zdrave obrambene i sad već brojno nadmoćnije i bolje opremljene snage u ljut boj prena sun-tzuovu priručniku za ratovatelje*. jedini problem mogao bi se pojaviti naknadno, poslije bitke, kad su mahom svi generali. braniteljske snage organizma mogle bi podići šator i prijetiti plinskim bocama ako im se ne odobri još šleper privilegija (uz mirovine i ine povlastice). potignuto i izboreno ozdravljenje (primaran cilj) s time nema veze jer su se u žaru bitaka nekad simpatični mikroorganizmi iz saprofita prometnuli u parazite. i to je evolucija, jebga. 

* postoji, jasno, i mirnija opcija: razmjena zarobljenika i pregovori o primirju no to tek kad se odreknemo nasilja prema bakterijama/virusima.

Možda da promijenimo taktiku i zaspemo ih raznoraznim, pretjerano hranjivim supstancama. Možda se ulijene, postanu pretile,..... Bolje rečeno postanu slične modernom čovjeku.