Zaposlenici Rockstara radili i do 100 sati tjedno

To je odabir manjeg zla. Mogućnosti zloupotrebe su prevelike. Pod prijetnjama i ucjenama pogotovo radnika koji su ekonomski osjetljiviji lako je natjerat ljude da pred državom glume kako su presretni što moraju radit 16 sati dnevno. Da bi se izbjegle takve nedoumice da li ti stvarno želiš radit ili te poslodavac tjera da želiš raditi jednostavno treba uopće zabraniti da takvo nešto postoji (ne mislim na prekovremene općenito nego na ono gdje to prestane biti prekovremeni, a postane izrabljivanje).

I to nije zabrana tebi da radiš nego poslodavcu da netko za njega može raditi toliko.

 Radnik će raditi, zato to i nije zabrana za radnika nego za poslodavca. Zakon ne brani tebi da radiš nego poslodavcu da ti da da radiš. Ako država uhvati radnika da radi više nego što je dopušteno neće kaznu platiti on nego poslodavac. Radniku se neće dogoditi ništa.

 Da to je problem, no to je puno manji problem od problem kojeg imaš sa izrabljivanjem radnika. Ponovio sam već 4 puta da se ovdje radi čisto o izboru između dva zla, mi smo izabrali ono mikroskopski manje. Problem što radnik ne može raditi je što neće zaradit novca koliko bi htio. Problem što radnika izrabljuješ je problem prema njegovoj psihi, zdravlju, obitelji i ako ne srežeš u korjenu može postati društveni problem. 

Znači na jednoj strani vage imamo priliku za dodatnu zaradu ili opasnost gubitak iste, a na drugoj psihofizičko zdravlje i dignitet čovjeka. Nekako smo se odlučili da je važnije čuvat ovo drugo. Kad budemo živjeli u savršenom društvu iz Star treka gdje ne postoji novac i gdje ljudi rade poslove koji ih ispunjavaju i iz razloga osobnog osjećaja zadovoljstva onda možemo pričati o ovome. No i tu opet imaš pojedinaca koji bi se na taj način ubili radom ili barem mogli naštetit zdravlju, no ok, u tom savršenom svijetu onda imaš svog hologramskog doktora koji će ti zabraniti rad i poslat te na Risu da se malo opustiš na trošak Ujedinjene federacije planeta. 

 Nema smisla ni što ljudi kradu po trgovinama iako je zabranjeno? Ili što ljudi voze brže od dopuštenog, piju kad voze, razgovaraju na mobitele, prelaze cestu preko crvenog, primaju i daju mito, puše travu, uzimaju kokain, prostituiraju se i plaćaju prostitutke, ubijaju, siluju, tuku žene....

To što ljudi rade stvari koje su protivne zakonu ne govori ništa o tome da to nije ili je dobro nego znači da se zakon ne provodi kako treba, da policija ne radi svoj posao ili u našem slučaju, kao rak rana manje više svih naših problema, imamo izrazito neefikasno i korumpirano sudstvo potpomognuto isto takvom politikom kojoj paše taj status quo.

 Nije istina, ovo sam samo ja nabrojao bezveze iz glave par zakona od toga jedan sigurno nije negativan (op.a. trava) dok je drugi podložan diskusiji i ovisi o implementaciji (prostitucija). Ovaj drugi čak i savršeno odgovara tvojoj logici. Tko sam ja da nekom brani da radi. A kolko još ima zakona i propisa o kojima bi se dalo razgovarati.

 Trava je kod nas i dalje zabranjena, ono što je legalno su određeni proizvodi od trave za korištenje u medicinske svrhe. Isto tako je zabranjeno i 200 prekovrmenih mjesećno. Mi ne ovorimo o tome što je dozvoljeno ili nije dozvoljeno, očito, nego o tome da li treba i zašto biti dozvoljeno/zabranjeno. Inače ti logika nema smisla, po tebi je trava zabranjena jer je loša, a loša je jer je zabranjena?

Za prostitucijom itekako ima potrebe, jer da nema potrebe ne bi bilo ni ponude. Logično? Ako misliš potrebe u egzistencialnom smislu, onda nema potrebe i za jako puno stvari. 

Nije poslodavac po defultu zločest nego po "zaključcima izvedenim iz prakse" i to nema nikakve veze sa socijalizmom, već naprotiv to da je homo homini lupus u smislu poslodavca je potvrđeno baš u kapitalizmu. Socijalizam/društveni komunizam je samo pretjerana rekacija na to. 

Preregulacija može biti loša, no opet pitanje je što je lošije preregulacija ili nedovolja regulacija? Neregulacija obična ima puno ekstremnije i agresivnije posljedice pogotovo na one najslabije. 

 Trava nije loša, ne postoji apsolutno ni jedan dokaz ni istraživanje koje bi potvrdilo da je marihuana loša za tijelo, osim onoga da u principu udisanje bilo kakvog dima sigurno ne može biti dobro, s tim da je i to upitno, ali i ako je istina udišemo jako puno dimova koji su sami po sebi višestruko nezdraviji. Recimo dim od cigareta koji je legalan ili dim od ispušnih plinova automobila, što je također sasvim legalno, dim roštilja, hvala bogu još nitko to ne pokušava zabraniti i sl. Osim toga čak i da postoje neke određene nezdrave, za sada neidentificirane posljedice pušenja trave, legalne su tvari/stvari i ponašanja za koje sigurno znamo da imaju ozbilje fizičke/psihičke i društvene posljedice. Kao primjer se redovito navode cigarete i alkohol. No tu su još rafinirani šećer, bijelo brašno, grickalice, slatkiši, sol, crveno meso, dugotrajno sjedenje ispred računala, sunčanje itd. itd. Sve legalno, sve nezdravo, sve te može ubiti. Prihvačanje određenog rizika je sastavni i prihvatljiv dio našeg života u zamjenu za određenu dozu zabave/užitka. Rekreativno konzumiranje marihuana je u većini zemalja dekriminalizirano, u određenom broju legalizirano i samo je pitanje sada vremena, a ne da li će se dogoditi.  

Uglavnom ne postoji ni jedan medicinski ili neki drugi racionalni razlog zašto bi trava bila zabranjena, pogotovo ako uzmemo što je sve dozvoljeno, svi razlozi su tradicionalni, politički i kvazimoralistički.

Da se ne vraćamo opet na početak i vrtimo u krug...da parafraziram velikog naranđastog čovjeka: "Sounds good, doesn't work." Odnosno praksa je pokazala da u ovom slučaju postoje preveliki prostor za zloupotrebu te je odlučeno da je bolje izabrati potencialno malo zlo u odnosu na potencialno veliko zlo. 

Ovo da ne postoji mogućnost privremenih ili povremenih poslova nije isitna. Uz prekovremene postoje zakonski mehanizam dodatnog posla uz puno radno vrijeme, i postoje opcije rada preko ugovora o djelu. Sve opcije koje omogućuju radniku da radi dodatno, a onemogućuju poslodavca da radnika dodatno optereti na njegovom stalnom poslu i daje dodatne neke kriterije i zapreke da taj ugovor o djelu ne počne sličit ugovoru o radu, odnsono da se ne zloupotrebljava.

Mit broj 1 o mitu broj 1: Kalsično manipuliranje i zamučivanje statistike. Treba razlučiti dvije jako bitne stvari. Ovo o čemu oni pričaju je broj prijavljenih korisnika. Greška u zaključivanju je slična onom jednom izvečenom podatku, tvrdnji, ne sjećam se točno da u švedskoj ima puno više silovanja, od recimo nekih drugih "nazadniji" zemalja. To nije istina, ono što je istina je da u švedskoj ima veći broj PRIJAVLJENIH silovanja. Razlozi tome su poprilično jednostavni. U švedskoj je puno lakše prijaviti silovanje, mnoga djela koja se u nekim drugim zemljama ne karakteriziraju kao silovanje ovdje se karakteriziraju kao takva, žene su zaštićene i manje ih je strah prijaviti i policija na kraju krajeva procesuira i uvede sve slučajeve za razliku od recimo Saudijske arabije. Tako da treba razlikovat pušaće marihuane od prijavljenih pušaća marihuane. Ako je nešto legalno onda nije ni problem reči da pušiš, ako je ilegalno onda nećeš baš to iznosit na sva zvona. Ako je vjerovat upitnicima i statistici kod polaganja vozačkog ispita mladi kod nas ni neznaju što je alkohol, jer ako znaš onda te ona tlači tamo još pol sata, a postoji mogućnost i da te pošalje na daljnju obradu, socijalna služba ako si maloljetan ili da ti ne da da polažeš. Osim toga potpuno nebitno, ako je nešto legalno i relativno bezopasno nebitno je koliko to ljudi radi. Uuuu povećala se konzumacija crvenog mesa...strašno. Tehnički nije dobro, no nije za uvođenje izvanrednih mjera. Osim toga nije da nemamo zemlje gdje marihuana nije legalna i široko zastupljena. https://sencanada.ca/content/sen/committee/371/ille/presentation/korf-e.htm tako da ovo što oni pišu jednostavno nije istina.

Mit broj 2 o mitu broj 2: Da kako sam rekao, ok istina udisanje bilo kakvog dima sigurno ne može biti dobro. Treba pod hitno zabraniti cigarete, automobile i paljenje vatre...jbg dečki iz hladnog piva roštiljanje je od sada pa na dalje zabranjeno, a grijemo se svi na struju. Ovo drugo ako marihuana ima 70% više karcenogenih tvari, drugi podaci kažu drugačije no uzmimo paničnu verziju da ima 100% više. nevjerojatno je kako ne možeš dobit ni jedan link na ta njihova istraživanja istudije u tim takvim člancima. Da ne znam drugačije mislio bi da lažu. Prosječan pušać popuši 20 cigareta dnevno (jedna kutija, toliko sam ja pušio, dok sam jednom davno pušio, nisam bio neki ekstremni pušać) što znači da bi sam morao popušit 10 jointova dnevno. Svaki dan. Sam. Kroz razdoblje od 20-30-40 godina. Da bi bio u nekakvom srazmjeru s cigaretama. Iako to ustvari na kraju ni nije istina: "Two large studies from the US do not support a link between cannabis use and lung cancer.145, 146 The first was a retrospective examination of health records spanning approximately 8 years from over 64 855 Californian patients receiving health checkups from the Kaiser Permanente.145 When adjusting for confounding factors (including tobacco smoking), no significant relationship between cannabis use and incidence of lung cancer was found (although the incidence of prostate cancer was significantly increased).145 The second more recent study was a large population‐based case–control study conducted in Los Angeles.146 This study involved 1212 incident cancer cases (lung and upper aerodigestive tract) and 1040 cancer‐free controls (matched on age, gender and neighbourhood) and did not find a significant association between cannabis use and lung cancer when controlling for confounding variables. That is, although smokers with over 30 cannabis joint years were significantly more likely to have lung cancer, the significance of this relationship was lost when controlling for age, gender, race/ethnicity, education level, alcohol consumption and tobacco smoking.146"

Ostale nuspojave, odnosno štetne posljedice su, nabrojane u tvom linku vizualne distorzije, osjećaj zadovoljstv, halucinacije i sl. Štetne ili pozitivne posljedice ostavljam pojedincu na odlučivanje. I još neke sumnje na pamćenje, IQ i sl. Uglvnom ništa dokazano ili u rangu drugih općeprihvaćenih, legalnih stvari.

Što se tiće ovisnosti računa se da marihuana izaziva određeni stupanj ovisnoti u otprilike 9% korisnika, za razliku od cigareta gdje je to 99.99%, osobno nisam nikad upoznao pušaća cigareta koji nije ovisan. Čak se ovom slučaju ni ne govori o ovisnosti nego o poremečaju uzimanja (doslovni prevod) koji tek u najekstremnijim slučajevima postane ovisnost. https://www.drugabuse.gov/publications/research-reports/marijuana/marijuana-addictive

Evo par linkova na istraživanja:: https://www.atsjournals.org/doi/abs/10.1513/AnnalsATS.201212-127FR

https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/resp.12298

https://sciencebasedmedicine.org/medical-marijuana-where-is-the-evidence/

Uglavnom da sumiram moj prvotni post, ne postoji dokaz ili istraživanje koje bi potvrdilo da je trava štetna. Kad kažem štetna smatram to u kontekstu ostalih tvari i stvari koje svakodnevno konzumiramo, legalno, a za koje se zna da stvarno jesu štetne. Alkohol i cigarete kao ekstremi, ali dalje nastavno skoro sve od bijelog brašna i rafiniranog šećera, soli, nedovoljnog kretanja, sunčanja, crvenog mesa, itd. Teško bi našao nešto što nije u određenoj dozi štetno, pa i najobičnija voda.

Mit o mitu broj 3: Ovo nemam šta ni objašnjavat. Nitko nije umro od marihuana i skoro se nemoguće u teoriji predozirat marihuanom. Ovo što oni ovdje pišu nema veze sa marihuanom nego sa vožnjom pod utjecajem marihuane. Normalno nitko normalan neće reći da je dobro vozit napušen isto ko što ti nitko nomrlan neće reći da je dobro vozit pospan ili pijan. Vozit pijan je ilegalno, vozit napušen je također ilegalno niti itko ikad spomenje da bi se legalizacijom marihuane legalizirala i vožnja pod utjecajem marihuane. Najobičnija zamjena teze gdje se na postvaljenu hipotezu odgovara nećim što apsolutno nema veze s temom već je samo naizgled povezano.

Mit o mitu broj 4: Za alkohol i cigarete se zna da izazivaju rakove i druge bolesti (visok tlak, cirozu jetre i sl). Za marihuanu se to na silu želi otkriti ali još ništa nije dokazano (a hvala bogu se pokušavalo), ne u mjeri gdje bi ju trebalo proglasiti štetnom u smislu koji sam ranije objasnio. Normalno opet se okreće pila naopako i hipotetski se raspravlja šta bi bilo kad bi baba bila muško, da li bi se zvala duško ili je u šumi? U društvenom smislu možemo samo nagađati. Ili uzeti primjere iz drugih država, recimo nizozemske ili portugala gdje je konzumacija marihuane de facto već duže vremena legalana.

Mitu 5: Osim par luđaka nitko u principu ni ne tvrdi da je marihuana nekakv svemogući lijek. Niti išta od ovoga što oni ovdje tvrde, iako ustvari samo nabrajaju kasnije pozitivne stvari. Marihuana ima neke pozitivne učinke ne neka stanja smiruje, dobra kod opuštanja mišića i smanjuje drhtanje kod parkinsona, ublažuje bol, ublažava ili u potpunosti barem privrmeno miće simptome nekih bolesti i sl. Normalno i lijek ima neku svoju definiciju i sl., iz trava se obično izvuku aktivne tvari itd. itd. Uglavnom nitko ozbiljan tko se zalaže za legalizaciju marihuane neće reći da ju treba legalizirat jer liječi rak ili sl. Ono što će reći da oboljele od parkinsona ne treba slat u zatvor ako imaju jednu stabljiku doma i da im treba omogučit kupnju iste po normalnim cijenama, a ne da košta 1200kn doza za dva tjedna nešto što raste ko korov u dvorištu.

Mit o mitu 6: To sam već prošao, ovisnost kod marihuane je zanemariva. U odnosu na pogotovo recimo cigarete koje imaju skoro pa 100 stopu ovisnosti. Ima i link gore.

Mit 7. To normalno nije istina, ja osobno ne uzimam marihuanu, od nje me hvata mučnina, izrazito loše mi bude i tjera me na povračanje. Imam određenu preosjetljivost i na alkohol vjerojatno zbog sličnih razloga. I btw. ovaj zadnji mit im je direktno u konfliktu s prvim. Prvo je upozorenje da ako se legalizira imat ćemo pošast da će svi pušit sad odjedamput argument kao nije istina da svi puše i zato ne treba legalizirat. WTF

Ugovor o djelu nije stalni radni odnos.

Zakon o radu direktno zabranjuje dodatni posao na puno radno vrijeme.

Stalni radni odnos i puno / dio radnog vremena nema veze s prekovremenima, no i jedno i drugo ograničava isti zakon.

To treba biti osobna odluka, ne odluka zakonodavca. Kad sam bio mlađi, bez žene i djece uredno sam mogao raditi 12+ sati dnevno.

Sad je situacija da zakon ne dozvoljava, no za neke se našao "zaobilazni" pristup (kolektivni ugovori i slično) kako bi se mogao povećati broj radnih sati, prekovremenih itd.

No ajde to "službeno" napravi u npr. IT-u. A onda moraš muljati na sve strane da bi mogao odraditi kad je potrebno.

I opet: gdje je u zakonu to dozvoljeno?

Ne znam je li uopće čitaš ono što pišeš...

Ajde još jednom pročitaj ispočetka.

Posebno ono što sam ti boldao.