Hrvati podržali STEM revoluciju: cilj kampanje isp

Ponosan. Čestitam!

Također, dobro napisan tekst.

Hvale vrijedan projekt, podržavam.

međutim, tipičinim hrvatskim neumjerenim pretjerivanjem se ovoj akciji radi medvjeđa usluga.

Nabavit ćemo par stotina robo-lego kockica (malo boljih od onih koje već imamo po školama) i sad su svi problemi obrazovnog sustava riješeni pa se svi, kolektivno, možemo baciti na ispijanje zaslužene pive? Idemo svi u raj, svakome po pet djevica?

Tko misli da sam ciničan, neka razmisli još jednom i suzdrži se od komentara. 

Sve se može kada se hoće, samo treba malo dobre volje. Sviđa mi se projekt koji kreće iz baze za opće dobro, bez fige u džepu, te kome nije cilj baviti se profesionalnim dobrotvornim radom, odnosno oni koji stalno žive od tuđe muke.

Ovo je hvale vrijedan projekt, koji ostvaruje najplemenitije nakane zato kaj su institucije zakazale, kao i cijela država.

Bravo, ekipa!

Ekipa,

jel tko donirao? 

https://www.indiegogo.com/projects/bbc-micro-bit-stem-revolucija-u-skolama-education#/

(ako se može za razne druge Kickstarter projekte, mogli bi i za ovo - a stvar je neupitno korisna..)

 Evo ja jesam još jučer i apsolutno podržavam projekt. A skeptika uvijek ima (nažalost kod nas i previše) pa nam i je kako je.

 Čekaj malo, što će im support? Nisu li oni profesori? Ne mogu zamisliti da predajem zemljopis, zatražim od izdavača udžbenika koji sam izabrala zidni zemljovid jer ga u učionici nema, a zatim se žalim zbog toga što izdavač ne nudi 24-satnu podršku za one nastavnike koji baš ne mogu pronaći Ameriku iz prvoga pokušaja. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Upravo je tako s profesorima informatike koji ne znaju upogoniti ovu spravicu bez tuđe pomoći. Stara je Konfucijeva misao: Tko ne zna, a zna da ne zna - dijete je, naučite ga! Profesori koji bi trebali support mogu se, dakle, nazivati djecom, a djeca ne mogu učiti djecu. Bar ne u hrvatskim javnim školama.

Evo kako programerska industrija funkcionira. Postoje vrhunski programeri u raznim firmama, i postoje neke druge firme, dio industrije vrijedne miljarde dolara, koje zive skoro iskljucivo od supportanja tih vrhunskih programera. Pa im tako te firme organiziraju nastavu (nazalost bez grickalica i sokica) gdje ih nauce koristiti neku platformu, da ti vrhunski programeri(-djeca) ne moraju potrositi pet puta vise vremena da sami nauce. Takoder im daju support da npr. objasne arhitekturu komponenata, ili samo da im razjasni primjenu neke od stotina dostupnih funckija u nekom API-u, i za 100 drugih stvari.

Takoder dobro si primjetila, oni su profesori informatike, a ne magistri programskog inzinjerstva (mada neki od entuzijasta cak nisu ni profesori informatike). Sto znaci da u najboljem slucaju oni samo znaju neki algoritam napisati u nekom programskom jeziku, sto je jako mali dio programiranja. Ono sto su oni ucili za vrijeme svog skolovanja je pisati neki algoritam u nekom opskurnom programskom jeziku tipa qbasic. Problem je sto svaki programski jezik i programska pardigma ima svoje zamke koje se jedino mogu naucit dugogodisnjim iskustvom ili usmenom predajom, a jezici sa kojima sada trebaju raditi za vecinu tih ljudi nisu ni postojali kada su studirali, a da ne pricamo o tome da se u hrvatskom skolstvu jos i danas uce arhaicni jezici koju su se ucili i pred 30-40 godina. Hrvatsko skolstvo generalno stoji, dok svijet ubrazano napreduje.

Samo bi egoista i netko koga nije briga za djecu riskirao da ih uci krivo samo zato jer je pretvrdoglav ili preponosan da mu netko pokaze kako mora raditi svoj posao.

Oooh u hrvatskim javnim skolama djeca "uce" djecu, i to vec godinama i desetljecima.

Drago mi je da si spomenula zemljopis, sjetilo me to moje nastave zemljopisa. Dodemo na nastavu, ona vadi pozutjelu foliju za grafoskop, koja je na rubovima vec pocela zeleniti, stavi je na grafoskop - kaze prepisite to i krene citati knjigu iducih 45 minuta. I tako iduci tjedan, i onaj poslije, i svaki sat do kraja mog skolovanja. Kada je bilo vrijeme ispita, mogao si prepisivati sa otvorenim udzbenikom ispred sebe, sto je u biti bilo potpuno nebitno jer si mogao napisati bilo sto - naime ona te ispite uopce nije citala nego je ocjenjivala rukopis.

Jedino sto sam na tom zemljopisu naucio jest nesto malo povijesti, jer smo na toj nastavi zemljopisa na folijama jasno gledali kartu Jugoslavije, zapadne i istocne Njemacke, i sve ostale drzave koje su postojale 80-tih kada su te folije napravljene. Da se razumijemo, tada ne samo da Jugoslavija vise nije postojala, nego je vec i domoviski rat bio zavrsio.