Sve je lijepo objašnjeno, bili bi ludi da kažu, "je, morali smo dati NSA i ostalima pristup"
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
"tko? mi?! ni u ludilu! ma tko vam je to rekao?"
Još jedan od argumenata zašto preferiram Viber.
Najsigurniji oblik komunikacije je aplikacija Signal jer je otvorenog koda i razvija ga Open Whisper Systems (njihov softver je osobno preporučio Edward Snowden). Open Whisper Systems je pomogao WhatsAppu implementirati svoju enkripciju. Sve je lijepo objašnjeno na njihovom blogu. WhatsApp smatram sigurnijim od Vibera i Telegrama ali sve tri aplikacije su zatvorenog koda. Prvo što zabrinuti za privatnost trebaju učiniti je obrisati Facebook profil, Windows zamijeniti Linuxom i koristiti samo Open Source programe ali ne vidim razlog za paranoju.
Najsigurniji oblik komunikacije je aplikacija Signal jer je otvorenog koda i razvija ga Open Whisper Systems (njihov softver je osobno preporučio Edward Snowden). Open Whisper Systems je pomogao WhatsAppu implementirati svoju enkripciju. Sve je lijepo objašnjeno na njihovom blogu. WhatsApp smatram sigurnijim od Vibera i Telegrama ali sve tri aplikacije su zatvorenog koda. Prvo što zabrinuti za privatnost trebaju učiniti je obrisati Facebook profil, Windows zamijeniti Linuxom i koristiti samo Open Source programe ali ne vidim razlog za paranoju.
Telegram je kolko ja znam open source
Telegram je kolko ja znam open source
Nije, Telegram koristi svoj zatvoreni protokol koji su sami razvili a samo je sučelje aplikacije open source.
Ono sto mi se cini kao pogresan nacin razmisaljanja (a primjecujem i na ovoj, kao i na vezanoj temi za prvobitnu vijest) - kada je u pitanju privatnost/sigurnost je to da mnogi, kada skontaju da ne mogu postici 100% privatnost, odustaju potpuno od nje.
Ne postoji nista 100% sigurno niti neprobojno. Ali to ne znaci da odredjenu dozu privatnosti ne mozemo postici i da se ne moze koliko toliko balansirati izmedju normalnog koristenja tehnologija i zadrzavanja odredjenog stepena privatnosti.
Nije isto da mi "samo" troslovne agencije mogu kopati po privatnim stvarima, ili da to moze bilo koji industrijski spijun, politicki angazovani haker ili zlonamjerni malac iz komsiluka... Na kraju krajeva, zasto olaksavati posao bilo kome, sve dok sebi nismo previse otezali...
Veliki je nedostatak što se sve spomenute aplikacije distribuiraju samo u binarijama preko "službenih kanala" tako da nikad ne možete znati na čemu ste već uvijek morate nekome vjerovati. Npr. ekipa iz Signala kaže da ne žele distribuirati svoju aplikaciju preko "neslužbenih" kanal (kao npr. F-droird), što je dovoljno da ih smatram neozbiljnim što se tiče sigurnosti, koliko god ih sam Snowden hvalio.
Ja i dalje ne vidim u čemu je problem s tradicionalnim e-mailom: PGP ključevi verificiraju se uživo između dvije strane i tako se koristi provjerena enkripcija s dobro poznatim i transparentnim protokolom - nema nikakvog mumbo-jumboa i ostale magije te brdo trećih strana. U tom slučaju gubi se "instantnost" razmjene poruka, ali ta ista "instantnost" unosi brdo problema u komunikacijski protokol (vidi baš ovaj primjer s WhatsAppom). Problem može biti što korisnik mora potrošiti malo vremena da se educira o rečenim tehnologijama, ali tako mora biti jer tendencijski čim je nešto jednostavnije za korištenje to je i nesigurnije: ako trebate samo stisnuti "Install" u Google Playju da bi upostavili "sigurnu" komunikaciju, ona više ne može biti sigurna.
Jeste upoznati sa privitcima koji su se slali whatsapp-om i navodno bili u stanju preuzet telefon. Kolko je to realno?
Moja teorija je da internet nece znati o tebi ništa više nego što mu ti "kažeš" "pokažeš".
Svi smo mi kliknili kada kupiš mobitel "I Agree" na tko zna šta :)