Zablude o širenju svemira

Svemir je laz!

Pa vrlo je jednostavno kad malo razmisliš...

Shvati to na način da trenutno živiš u velikom prasku, i veliki prasak je sve što je postojalo i što će postojati... To je svemir... Svemir se ne širi u nekakav prazan prostor, jednostavno se širi u ništa, i ništa nije postojalo prije njega, stoga se veliki prasak nije dogodio negdje u prostoru, dogodio se svuda.

Čija je fotka Andromede u članku?

 koji model? (da se ne može opovrći.. da nema jedno ili da ima jedno ishodište).. imam oba :) i oba su unutar granica svemira, dakle i unutar zdrave pameti dok ne konstatiramo da i izvan postoji nešto nalik.

zanimljivo, ono što se kao model zamišljalo prije desetljeća ili više.. neke stvari su ispravljenje, izmijenjene, no globalno ostane ista ideja i sve ostalo se odbacuje.. a sve se oslanja na preciznost mjerenja, toleranciju-grešku.. koja se 'ignorira'. Kad se brojke  više ne slažu, zaboravlja se osnovno pravilo, kad teorija ne drži vodu, odbacuje se. Pri tome nije kriterij, 'daj neku bolju'.. ili u nedostatku bolje ostajemo uz staru teoriju. To je pogrešan pristup i Darwin bi se okrenuo od muke..

Sviđa mi se (u textu) usporedba s pužem, daskom i gumom.. koja se rasteže, time ubrzava+povećava udaljenost, hubleov svemir. .. i tad iz čistog mira, uzme se faktor x3, onako, iz dupeta... ne samo da time uvedemo 3x brzinu svjetlosti nego je to tak, kao konstanta.. a nije, nego ofrlje brojka koja je nekome u nekom hipotetskom predviđanju odgovarala, dovoljno dobro objašnjavala dimenziju vidljivog svemira.

- kako to objasniti, plastično.. možda nostardamusovski, evo, ja sad mogu 'proreći' loto brojeve koji će biti izvućeni za 100 godina (okrugla brojka, nema drugi kriterij, .. i jedan skriveni), 1234567. Pri tome sam miran 99 godina, jer nitko ne može dokazati grešku. Ista stvar je s faktorom x3 za 'gumeni put puža'.. koji implicira da se svemir širi trosturkom brzinom svjetlosti i već time pobija nekoliko drugih konstanti.

Uzme se starost od 13-18 milijardi.. i uzme se jedan, bigbang, uzme se nešto i prića se gradi oko tog. Mada se novi updejtani podaci ponekad razlikuju, kao krugovi u žitu ili lohness ostane ono što su ljudi masovno prihvatili. Svaka teorija, ako se ne poklapa sa stanjem, mora se odbaciti, neovisno što zvuči dobro ili što nemamo bolju.. greška je tad 'zbog potrebe' uvesti ofrlje ''faktor x3''.. kako bi puž mogao putovati.

 13. Mora biti primbroj.. kao i 13 majmuna (film) ili lunarnih mjeseci u godini ili.. 13 je bolji. (kao da je to čest kriterij u znanstvenim teorijama-hipotezama).

S druge strane, ni ja ne vjerujem u svemir.. ili preformulirati, kako vjerovati u nešto, kao vjernik? Ako se vjeruje u svemir, može li se vjerovati u kamen, tratinčicu ili je kriterij veličina.. vjerovati u dugu na nebu ili jednorogog.. Znanstvenici ne smiju 'vjerovati' moraju znati i imati znanstvenu metodu. Znanstvenici su nevjernici, koji ne vjeruju ni statistici pa time ni ovim brojkama 7/12 .. .ali 7/9 je kul :))

- nije dobra usporedba.. jer to je rast stanice, uključuje npr hranu, koja je pak materijal za izgradnju.. isključi hranu i nema rasta, spojene posude (na kraju postaje hrana-materijal drugim stanicama). Tako da nije jedna stanica samo narasla, nego su to ostale stanice kao hrana ušle, promijenile oblik, postale stanica. Nije nešto iz ničeg (kao čudo, bigbang), mada je kemisjki čudo sam život kad se taj materijal (željezo, bjelnčevine itd..) pomiješa u šalici.

Bigbang je emc.. energija-materija. Pretvorba energije u materiju i obrnuto. To opet implicira postojanje nečeg prije 'ništa'.. tj ako kažemo da je nastala materija-svemir, postojala je energija. Pošto su izmjenjive, posotjala je vjerojatno i materiija.. i tad imamo moguće cikluse bigbangove, više njih paralelnih, više svemira (ne dimenzija, nego kao granice do kud se nešto računa, kao galaksija..). Takav model daleko bolje opisjuje svemir nego jedan (jedan svemir, jedan bigbang..) .. čisto seljački, ako postoji jedan, zašto ne bi postojala dva-više? Nema baš ni jednog razloga-ideje koja bi to spriječavala.

Vrlo lako je dokazati da je svemir beskonačan. Ako tako gledamo onda se  cijeli vidljivi svemir zapravo još uvijek nalazi u jednoj točki. Sa našeg gledišta to je ogromna točka , ali ako gledamo da je svemir beskonačan onda je to zanemariva mikro točkica

Uh dobra mozgolomka,  neke stvari, priznajem, nisam do sad imao prilike pročitati ili pogledati (podatak da vidimo i stvari koje su udaljenije od hubblove sfere) no, za ovo;
"Ne rastemo mi sami, ni Zemlja, ni Sunce, ni naša galaksija pa čak ni skup galaksija. Sve te objekte na okupu drži gravitacija." mislim da na lokalnom nivou prevladavaju druge sile koje drže elemente na okupu? Slaba nuklearna sila, jaka nuklearna sila, elektomagnetska sila? Recimo, onaj eksperiment sa zrncima soli u ISS-u: koliko sam upoznat, spontano spajanje tih zrnaca u grudice ne uzrokuje gravitacija, nego inicijalno elektrostatički naboj pojedine čestice?

 Ne, prostor između te dvije stvari je narastao, pa kad SADA uzmeš metar i podijeliš s pretpostavljenim vremenom u kojem su se udaljavale, ispada da su se udaljile put koji je veći od onog koji može prijeći svjetlost u tom vremenu. Samo kretanje UNUTAR prostora je limitiran na brzinu svjetlosti, ali sam prostor nije fiksna cesta koja je uvijek bila i bit će jednake duljine. No sve je to čak i shvatljivo kada gledamo zakonitosti u makrosvemiru opće relativnosti. Ali taj makrosvemir je sačinjeno od mikrosvemira kvantne fizike, a ona ponekad preskače čak i teško shvatljivu opću relativnost. Kvantna sprega preskače udaljenost, i osobno nemogu pojmiti kako s time funkcionira dimenzija vremena - jer po einstenovoj teoriji svaki elemenat u svemiru ima vlastito vrijeme zbog kretanja, gravitacije, pa i gravitacijskih valova. I zato postoje vremenske kupe, vremenski paketi, sve je to lijepo, i onda imaš kvantnu spregu koja preskače prostor i kretanje, pa sam zbunjen.

potatopotejto.. :) .. sve je to ista/drugo agregatno stanje/level.. sila. Sporedno jel pahulja ili gruda ili mjesec. Djeluje u mikro-makro kozmosu (samo što je utjecaj, time i percepcija različita)..

možda ovako, u savršeno praznom svemiru, savršenom vakumu, bez trunke ičega stotinama svj.godina, .. dvije trunčice prašine će se međusobno privlačiti (do odbijanja, druga sila, jednako kao atomi..) i tad je sporedno jel to trunčica ili planeta. Jednako pravilo vrijedi za zemlju-mjesec, plima to prikazuje (mjesečeva gravitacija) ali se ugl govori da veće tijelo-masa privlači ono manje-menje mase. Masa i energija su agregatna stanja, ista stvar, kaže (pametan) Anštajn, energija, a tad i elektromagnetska svojstva, kompas .. i da imamo dovoljno osjetljiv uređaj, imali bi kompas za atom-molekulu.. ali nemamo i izgleda nam do tad da ne postoji (kao što bez povečala nismo vidjeli mikrobe isl.)..

ili, druga paradigma, sve u svemiru, čitavo vrijeme pada.. kometi, planete, .. prema nečemu težemu, dominantnom težinom-masom u nekom radijusu, kod nas je to sunce, za galaksiju centar, crne rupe.. i sve to pada prema toj težoj masi. Istovremeno može i postati orbita, kružno-eliptično kretanje ako pogodi kut-brzinu. Tad se centrifugalna-petalna sila izjednače i imamo solarni sustav, koji i dalje pada, na koji međusobno djeluje svaki planet na one druge, ali naravno proporcionalno udaljenosti (kvadratu) i masi. Tako nas jupiter-saturn štite od kiše meteora (privuku na sebe).. ili privuče sunce, ovisno koji će 'uhvatiti' pahulju-grudu-planetu.. to pravilo se može skalirati beskonačno, vrijedi u svim omjerima i vidljivo je na galaksijama, mlječnom putu itd. (ono što još ne vidimo, ne znamo.. ne možemo tvrditi, ali nema indicija da je drugačije i ''iza'' hobleove granice, bilo bi zapravo nelogično da je drugačije).

privlače se mase, E=m * c2.. elektromagnetizam, gravitacija, sila, privlači se sila sama, upravo onoliko kolika je masa/energija, upravo toliko međusobno djeluju dva objekta, jer ako je jedan od njih bestežinski, tad nema privlačenja-gravitacije. Jednako svojoj masi, pahulja privlači zemlju, kao što zemlja privlači pahulju. Tromost određuje da je zemlja 'fixna', pahulja se primiče.. i to tad skaliramo na sunce, galaksiju itd.

Pa sad, zašto je sunce centar solarnog sistema? -zbog mase. Zato to nije npr mjesec odnosno, rastrgali bi ga planeti veći.. (mada ne treba geldati veličinu, nego masu, zvijezde-veličina/gustoća i masa..).

Možemo masu nazvati materija-tvar. (mada nas fotoni malo zezaju.. ali, tko zna, možda otkrijemo i njihovu masu, za 100g... kao i energiju potrebnu za postizanje brzine svjetlosti osim kad je masa=nula. Lako je to objasniti, ako je masa-energija, tad masa-atom promijeni agregatno stanje u energiju, val-zračenje i postane nešto što putuje brzinom svjetlosti, bez mase jer je sad to energija.. jer za sad to ne možemo preciznije izmjeriti-definirati pa time ni opisati-objasniti).

Jedino što znam sigurno je da će nam se grohotom smijat našim nebulozama za koje stoljeće. 

 da, to su oni koji se drže teorije o šupljoj zemlji, ravnoj zemlji, bogu, gospi, poštenom HNSu...

Ako centar svemira postoji on  nije u ovom vidljivom (opazivom) svemiru nego jako daleko. Taj centar zapravo nije niti točka od koje se udaljuje ovaj vidljivi dio svemira. Točka od koje je odbačen ovaj dio svemira je samo jedna od bezbroj gdje se dogodila explozija i odbacila ogromnu masu. Tako da ni  ta točka nije u ovom vidljivom dijelu nego jako daleko . Zbog te velike udaljenosti nam izgleda kako se svaka galaksija udaljuje od ostalih galaksija. Tamo u tami se dešavaju velike stvari.

-ne, nema ni jednog dokaza koji bi to mogao tako dokazati :) .. odnosno, prostor je postojao, ne mora se on širiti-nastati bigbangom, koji može pokrivati svu materiju-sadržaj tog prostora.

-jednostavno je nemoguće da prostor nije postojao i prije bigbanga (jer ja to kažem) .. jer prostor i sadržaj prostroa nisu ista stvar, sadržaj bi bili šrapneli bombe iz primjera.. i to je čisto dovoljno da ne moramo posezati za dodatnim nedokazivim nastankom prostora.. uz napomenu, baš nikakav dokaz ne mogu ponuditi, tak da.. :) ćakulanje..