Rover Curiosity zabilježio neuobičajeno visoke raz

kolegice i kolege marsijaneri, nije pristojno prdjeti u nazočnosti istraživačke sonde "radoznalostjeubilamačku". 

Ako Mujo i Haso nisu na baušteli, onda mikrobići prduckaju i stvaraju metan, dok to sonda uredno bilježi. Ozbiljno, s obzirom da postoje teorije da se na Marsu održao makar najjednostavniji život u obliku mikroorganizama, ovo bi mogla biti potvrda te teorije.

Meni totalno nema smisla da taj metan dolazi od živih bića. Pa ne bi mjesec dana skupljali metan i onda ga oslobodili odjednom, nego bi valjda konstantno po malo ispuštali metan u atmosferu (pa ne bi bilo peakova).

Umjesto toga, povremena oslobađanja nekakvih podzemnih rezervoara mi se čine najrealnijom opcijom. 

Ovo da "život ne postoji u vakuumu" rekao sam čisto metaforički. Naravno da Mars ima atmosferu. Htio sam reći da se ne može zamišljati život in abstracto, bez obzira na okoliš u kojem se pojavljuje. Dakle, nije dovoljno reći da "metan stvaraju živa bića" nego naći razlog da baš u takvom okolišu postoje baš takva bića. Nije to neka velika znanost. Pogledajte kakava bića žive u morskoj, a kakva u slatkoj vodi, u pustinji ili na Arktiku. Prema tome treba zamisliti bića kojima bi baš takav, marsovski okoliš bio najpogodniji za život.

 zamišljanje u tijeku ... molim, pričekajte. 

 

 

Ovo o kisiku djeluje lijepo i uvjerljivo - no samo na prvi pogled. Evo zašto:
1.) Mikrobi (arheje) koji proizvode metan (metanogeni) nisu aerobni nego anaerobni organizmi. To znači da im za život ne treba kisik.
2.) Život se na Zemlji pojavio prije kisika. Kisik se pojavio 800 milijuna godina nakon pojave prvog života, dakako anaerobnog - pojavom prvih fotosintetskih organizama, modrozelenih algi.
3.) Aerobni su se organizmi razvili iz anaerobnih, nekih milijardu godina nakon pojave onih prvih.
4.) Soli koje se spominju na Marsu su perklorati, vrlo reaktivne tvari (oksidansi). Oni uništavaju sve živo, a organske tvari pretvaraju u CO2.
5.) Mars je u prvoj fazi svoga geološkog postojanja bio planet sličan Zemlji. Stoga je za pretpostaviti da je evolucija išla istim putem.
Sve skupa nije to lako pitanje koje bi se moglo tek tako riješiti, a ponajmanje jednadžbom kisik = život, jer ta jednadžba ne stoji. Za mnoge organizme, a posebice one prve koji su se prvi pojavili na Zemlji vrijedi kisik = smrt.

Sve to stoji, no Mars iako je zaživio poput Zemlje, ipak je evoluirao u drugačijem okruženju i danas je podosta drugačiji od Zemlje. To znači da je i život na njemu morao drugačije evoluirati.
Jasno, štošta se može objasniti abiotskim procesima, kao što je slučaj i sa oksidima mangana koji su pronađeni na Marsu (https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/2016GL069109). Formacija takvih spojeva zahtijeva ili bakterije ili velike količine kisika (uz tekuću vodu).
Pošto bakterije još nisu otkrivene, niti je dokazano da je život na Marsu ikad postojao pretpostavlja se da je Mars obilovao kisikom. No odakle uopće kisik?
Do toga otkrića se smatralo da je atmosferski kisik (u tim količinama) jasan pokazatelj života. Ipak, u slučaju Marsa, smatra se da je kisik dobiven zračenjem (fotoliza) - razbijanjem molekula vode na vodik i kisik. Vodik je ispario u svemir a kisik pošto je teži zadržao se u atmosferi.
Napomenimo da je teško potvrditi ovakvu teoriju, no jedno je općeprihvaćeno - značajnija oksidacija mangana na Zemlji započeta je tek nakon pojave fotosinteze i posljedičnog porasta razine kisika u atmosferi.

Čovjek se zapita koji bi to bio dokaz da su bakterije postojale, tj. nisu li upravo ti oksidi mangana dokaz? Metan? Sve to možemo objasniti abiotskim procesima, a ipak na Zemlji je većina toga biogenog porijekla.
Ako ćemo primjenjivati Occamovu britvu - da li je zaista dobivanje kisika zračenjem jednostavnije, izglednije rješenje? Pokazalo se da ni biološka proizvodnja kisika ne zahtijeva fotosintezu (https://www.mpg.de/621120/pressRelease201003241).

Nismo li na Zemlji pronašli život zapravo svugdje gdje smo gledali? Svugdje gdje ima vode ima i života. Mars ima vode, a nekada je očito imao i znatne količine tekuće vode na površini i gušću atmosferu. Po kojoj to logici ne bi trebao imati života?
Samo po teoriji kocke - po kojoj je život na Zemlji nastao slučajem od 1 naprama zilijun. Treba se pomiriti s time da života ima svugdje i da je život prirodan element evolucije u pretvorbi energije te da čovjek nije ništa posebno.

Uostalom, jednom kada shvatite da je i planet živ i abiotski procesi postaju dokaz života, a kompliciraniji procesi - kompliciranje života. Čovjek je na Zemlji ništa drugo no vrhunac tog kompliciranja koji, kako svjedočimo, prirodnu evoluciju prekida i okreće u obrnutom smjeru.

Možda je život na Marsu nastao, ali on je bio sasvim drugačiji nego život na Zemlji - onako kako izgleda danas. Vjerojajatno je sličio životu na Zemlji kakav je na njoj bio u to doba. Potpuno je krivo misliti kako je život nastao u ovom obliku kakakv danas postoji, iza ondašnjeg i današnjeg života stoji dobrih 4 milijarde godina evolucije. To što danas postoje minerali biogenog porijekla govori samo u prilog bogatstva i raznolikosti života, a ne protiv toga da su ti minerali mogli nastati - mnogo lakše i mnogo obilnije - abiogenim procesima. Sve u svemu, složeniji je to problem nego što se može riješiti diskusijama na ovom formumu i pabirčenjem znanstvenih radova na mreži. Ne bi ljudi htjeli ići na Mars da sve znaju!