Ipak, razlike u odnosu na Corby postoje. Tu su najprije one koje su evidentne na prvi pogled: Pop nije zaobljen, već baš suprotno – radi se o uređaju dosta oštrih bridova, a samim time i ozbiljnijeg habitusa od onog kojim je odisao Corby. U takvo kućište smjestio se i nešto već ekran (Pop ima dijagonalu od tri inča, u odnosu na Corbyjevih 2,8), dočim su dimenzije LG-ovog takmaca za pokoji milimetar kraće i uže. Ipak, kada se telefon uključi, Pop donosi uobičajeno LG-ovo sučelje, bez šašavih tema kakve je, u skladu s tržišnim segmentom kojem je namijenjen, imao Corby.
Jednako tako, Popu se ne mogu ni mijenjati maske, pa smo dojma da je ovo ponešto dosadniji, iako tehnički za nijansu ipak napredniji aparat. On ne podržava 3G ili spajanje na mreže putem Wi-Fija, ali zato ima već instalirane klijente za korištenje raznoraznih društvenih mreža, među kojima su i dvije najpopularnije – Facebook i Twitter. Tu su i pozadinski fotoaparat s rezolucijom od 3,2 megapiksela te zgodan reproduktor MP3-ca i videa.
Ekran koji se proteže gotovo čitavom prednjom stranom Popa (gdje je, uz njega, još samo jedna jedina tipka, što pomalo podsjeća na koncept iPhonea) dostatne je veličine da se na njemu pojavljuje i ekranska verzija QWERTY tipkovnice kada je nužno unositi tekst (na Corbyju postoji samo imitacija klasične mobitelske tipkovnice), a tipkanje po njoj funkcionira vrlo precizno. Tehnološki nimalo zahtjevni korisnici koji žele aparat minijaturnih dimenzija i solidne elementarne funkcionalnosti, a da pritom ne djeluje baš posve šaljivo, rado će razmotriti LG-ov Pop.