4 godine
neaktivan
offline
elkarrde's THE Ultimate Digital SLR Buying Guide
elkarrde's THE Ultimate Digital SLR Buying Guide, Part One, Revision One beta-2-nightly:
kao prvo, najbitnija činjenica: bolju fotku će uslikati bolji fotograf s lošijom opremom, nego lošiji fotograf s boljom opremom. uostalom, fotke radimo mi, fotografi, a ne uređaji, fotoaparati.
činjenica broj dva: fotoaparat je samo uređaj koji snima ono što on vidi kroz objektiv. dakle, drugi faktor po redu važnosti je objektiv, pa tek onda, na trećem mjestu dolazi sam fotoaparat.
činjenica broj tri: SLR fotografija se temelji na sustavima, sistemima, ne na pojedinim uređajima. svaki proizvođač ima svoj sustav spajanja objektiva i tijela aparata, svoj sistem komunikacije tijela fotića s opremom - objektivima, blicevima uglavnom. ofkors, sustavi su međusobno slabo do nikako kompatibilni, tako da kupovinom jednog sustava povlači i kupovinu pripadajućih objektiva, no to generalno nije uopće loša stvar, a i uvijek postoje nezavisni proizvođači opreme i raznorazni adapteri.
činjenica broj četiri: niti jedan SLR s kit objektivom ne može isto ono što može i neki ultrazumirajući kompakt - macro je nepostojeći, faktor "zooma" je neusporedivo manji, i uglavnom se drži oko 3×, dok ultrazoom kompakti idu i do 20×.
prednosti SLRa:
- izmjenjivi objektivi - ako postojeći objektiv nije dovoljan za određeni zadatak, jednostavno (ha! jako "jednostavno"! :D) je zamijeniti ga s nekim boljim
- neusporedivo kvalitetnija optika - kvalitetnija optika = kvalitetnija fotka
- veći senzor - veći senzor = manje šuma = kvalitetnija fotka
- veće mogućnosti podešavanja - opet, = kvalitetnija fotka
- neusporedivo bolje fotke po lošijim svjetlosnim uvjetima - izravna posljedica kvalitetnije optike i većeg senzora
- kompliciraniji su za upotrebu - natjerat će većinu na učenje barem osnova fotografije, oni kojima je to previše prije ili kasnije odustanu od SLR fotića takiovak
mane SLRa:
- cijena - sami entry-level aparati i nisu baš tolko skuplji od naprednijih kompaktnih fotića, no jači modeli su osjetno skuplji, a da cijene objektiva ni ne spominjem, istina, raspon ide od 100 kn, ali gornja granica nema limita, 50k kn nije nepojmljivo
- dimenzije - daleko su nepraktičniji za učestalije nošenje, sami aparati su veći sami po sebi, još kad se doda neki objektiv, ili dva, faktor dimenzija postaje nezanemariv
- kompliciraniji su za upotrebu, nisu baš za svakog, i njegovog brata, nisu consumer elektronika ko kompakti, očekuju određen nivo znanja od korisnika, tako da nema nekakvih smile-shuttera, facial-focusa i sličnih fičra
kratko objašnjenje stanja stvari za korisnike analognih SLRova: analogni SLRovi slikaju na 135 film (preskočit ćemo ovdje srednji format, to je materijal za Part Two) čiji frame je dimanzija 24×36mm. digitalni senzori u SLRovima su ili identične veličine kao i analogni, pa pričamo o "full-frame" fotićima (faktor 1×), ili su manji za "crop" faktor, u slučaju olympusa i panasonica je to 2×, sigme 1.7×, canona 1.6×, nikona, pentaxa, samsunga, sonyja, minolte, fujija 1.5×. s tim crop faktorom se množi fokusna udaljenost objektiva kako bi se dobilo ekvivalentno polje vidljivosti kakvo bi taj objektiv imao na analognom, ili full-frame digitalnom aparatu. dakle, 50mm objektiv na olympusu ima polje vidljivosti ekvivalentno objektivu od 100mm na analognom, ili 75mm u slučaju ako je našarafljen na neki aparat s 1.5 faktorom. sam objektiv i dalje ostaje svoje stvarne žarišne udaljenosti i ima sve svoje karakteristike te žarišne udaljenosti (uglavnom distorzije slike), no polje vidljivosti je "uže".
e sad, za 99.9% amaterskih fotografa je za početak dovoljan entry-level model, ili jedan stepenicu više. svi oni koji sline za full-frame aparatima, a ne zarađuju od svoje fotografije i nužno su im potrebni full-frame aparati (manje šuma, veće fotke), gube vrijeme, niti jedan full-framer ih neće učiniti boljim fotografima. :D
prevedeno u praksu, bilokoji fotić i njegov kit objektiv (ili možda kakav drugi objektivi) su dovoljni za 99.9% slučajeva. korisnije je kupiti jeftiniji aparat i razliku love potrošiti na dodatni objektiv.
prvi faktor odluke je ofkors, cijena. drugi, možda i najpresudniji je ergonomija - najpametnije bi bilo uzeti u ruke modele različitih proizvođača i isprobati kako koji leži u ruci, kakav je prvi dojam interfejsa, menija aparata. dostupnost različitih objektiva je manje bitna u današnje doba ebaya i kupovine preko interneta, za sve su dostupne planine objektiva, što rabljenih, što novih.
stabilizacija slike tj. kompenzacija trešnje uređaja je bitan faktor kod fotki u lošijim svjetlosnim uvjetima i/ili kod teleobjektiva gdje i mali pomak objektiva rezultira velikim pomakom slike. može biti izvedena kao stabilizacija objektiva - sklop za stabilizaciju je u objektivu, nešto bolji rezultati, skuplji, teži, veći objektivi, stabiliziran je samo taj jedan objektiv, te kao stabilizacija senzora, u tijelu aparata - nešto slabiji rezultati nego stabilizirani objektiv, no, stabiliziran je apsolutno baš svaki objektiv, jači/noviji aparat znači i efikasniju stabilizaciju.
svaki sistem ima svojih prednosti i mana, pa ajmo na brzinu izgeneralizirati:
* canon - stabilizacija u objektivima (ne svima!), većinom zoom objektivi, velika ponuda teleobjektiva, postoji velik broj adaptera za druge sisteme, raširenost (svatko i njegov brat imaju canona), dostupnost, objektivi za EOS EF sustav se proizvode od 1986., 23 godine kontinuiteta, izuzetno loš servis u hrvatskoj
* nikon - stabilizacija u objektivima (ne svima), adapteri za druge sustave su gotovo nepostojeći, nešto manja popularnost kod nas, dostupnost, objektivi se proizvode od 1959., 50 g. kontinuiteta, no kompatibilnost s starijim objektivima (pogotovo kod entry-level modela kod kojih je to naročito izraženo) je upitna i zahtjeva kompromise
* pentax - stabilizacija u tijelu aparata, manja popularnost kod nas, odličan servis, svi objektivi od 1975. (to su 34 g.) su 100% kompatibilni (i stabilizirani), ogromna ponuda jeftinih manual-fokus (i starijih autofokus) objektiva na netu, postoje originalni pentaxovi adapteri za neke sustave, trenutna ponuda novih objektiva ima nedostataka za profesionalnu upotrebu
* sony - preuzeo je minoltu, kompatibilan s minolta objektivima od 1979., stabilizacija u tijelu, odlični entry-level aparati, manja popularnost kod nas, manja ponuda minolta objektiva (u usporedbi s drugim proizvođačima), adapteri za druge sustave su poprilično rijetki
* olympus - stabilizacija u tijelu, potpuno digitalno osvješteni objektivi, manji i lakši od konkurencije, kompatibilni objektivi postoje svega par godina što znači manju ponudu i više cijene, no na olympuse s adapterima ide gotovo sve drugo.
kod upotrebe objektiva preko adaptera, gubi se sva automatizacija, većina fotića nije niti svjesna da imaju objektiv, sve parametre treba podešavati ručno - fokus, otvor blende. to predstavlja problem kod novijih objektiva koji nemaju prsten blende, te u takvim slučajevima, ti objektivi su praktički neupotrebljivi na drugom sustavu.
uglavnom, poanta cijele priče je da treba otići prošetati u ve-mil/hgspot, baciti oko u dućane distributera pojedinih proizvođača, isprobati svaki aparat, ocijeniti kako koji leži u ruci, kakav je sustav menija (to može i na netu, dpreview.com je dobra polazišna točka), viditi kolko je dobra cijena za koji model, i kupiti, svaki je dobar.
za slikanje po vani, i u pokretu za početak je sasvim dovoljan kit objektiv (pentaxov i olympusov su značajno kvalitetnije izrade), lako je kasnije dokupiti druge objektive.
(eto, splitano za buduće naraštaje :))
ea mel tation dignissim theophrastus. inani aperiam inciderint an pri. ut ius nulla quodsi corpora. aliquid vocibus.
). Ali ako cemo tako onda je Elkarrde's ulimate DSLR guide apsolutno bespotreban, zar ne?
