Video igre - umjetnička djela?

Često se u zadnje vrijeme na temama tu na forumu može vidjeti rasprava o tome jesu li igre umjetnost ili ne, čak smo na GM-u imali članak o prihvaćanju igara kao oblika umjetnosti. Ima forumaša koji oštro stoje iza toga da igre zapravo jesu umjetnost, dok ima i onih koji tvrde da se o tome može raspravljati na više raznih nivoa.

Upravo zbog potonjih odlučio sam otvoriti temu. Smatrate li da videoigra može biti umjetnost?

Ako da, zašto da?

Ako ne, zašto ne?

Mogu li videoigre biti umjetnička djela?

Da, može. Ali važno pitanje: "Dali takvih igara ima danas?" Vrlo malo, odgovorio bih.

Za mene igra da bi bila umjetničko djelo bi trebala imati neku vrlo važnu pouku u priči. Dizajn cijele igre bi trebao što više biti simbolistički i "umjetnički", kao i karakterizacija likova, facijalne ekspresije, itd.

Primjer: LA Noire, i možda Alan Wake. Stvarno neznam dalje primjera, a i ove igre su na granici.

No, budući da je danas cilj u igrama "Pobij-sve-što-se-kreće", takve igre nemaju neku umjetničku vrjednost i danas je teško karakterizirati "Igre" kao umjetnička djela, jer rječ "igre" je širok pojam i moguće je iz toga izvući stotine zaključaka, koji naprosto nisu točni.

Igra može biti umjetničko djelo, ali cilj u igri je se zabaviti, a ne dobiti neku umjetnost. Za umjetnost imamo druge stvari.

Naravno da da.. ako npr usporedimo igre s filmovima i glazbom, ima i sranje filmova i bendova pa to svejedno spada u umjetnost, bar na papiru.

Ista stvar je i s igrama.

Assassin's creed serijali su za mene umjetnost jer imaju jako dobru priču.

IMO igra itekako moze biti umjetnost. Vecinu modernih igara ne bih tako okategorizirao cisto jer su radene tako da podilaze masama. Ali na pitanje je li moguce napraviti igru koja ima veliku umjetnicku vrijednost odgovor je - da. Za takvo nesto osoba koja dizajnira igru ne bi smjela raditi kompromise u vlastitoj viziji radi olaksavanja igracima. Koliko bi takva hipotetska igra bila zabavna, to je vec neko drugo pitanje...

Slicno je i sa filmom, sa jedne strane imamo Transformers koji podilaze masama i prilicno je plitak film (budimo realni), dok sa druge strane imamo filmove poput 2001 odiseje u svemiru.

Heavy Rain, Uncharted, Assasins Creed, pa čak i God of war(znam da je Hack and Slash, ali priča je fenomenalna te po meni definitivno spada u umjetnost)... Sve su to umjetnička djela.

Dakako ima i igara koja nisu umjetnička djela(sportovi, utrke, fighteri...)

Igra je igra ako ima konzistentni sustav pravila igranja i krajnji cilj igre.

Koliko je meni poznato, samo igre tipa Windosil i Tale of Tales igre nemaju te stvari pa uopće mogu doći u obzir u raspravi o igrama kao umjetničkim djelima.

Kao što je trenutno najiritantniji troll (za mene barem) na forumu - SpaceNinja - rekao: igre imaju tekst, imaju slike (i to pokretne) i imaju zvuk, pošto su književnost, slikarstvo i glazba umjetničke forme, onda su i igre umjetnost. Ovo je krivo! To nije argument, jer onda je i znanstveni rad umjetnost (jer ima tekst), onda je sve vidljivo na svijetu umjetnost i onda je sve što se može čuti potencijalna umjetnost. Ovaj argument je glupost.

Ako hoćete ozbiljno raspravljati o umjetnosti i igrama onda razmislite malo: može li uopće igra (sa gore navedenim karakteristikama) biti umjetnost, može li umjetničko djelo imati mnoštvo autora (poput igara i filmova, kad imate timove od stotinjak ljudi koji su napravili igru ili snimili film - tko je autor umjetničkog djela?), itd.

  Da, EP1 & EP2

HL je odličan FPS, ali nevidim nikakvu umjetničku vrjednost u njemu? Može pojašnjenje zašto se treba smatrati umjetničkim djelom?

Preodlicna prica,ko i sami likovi igre,no to je samo moje misljenje zasto  mi je umjetnicko djelo.

Postoji niz umjetničkih djela koja imaju više autora. Primjer ću dati onako iz glave - roman "Roadside picnic" koji su napisali Arkady i Boris Strugatsky.

Je li roman umjetničko djelo?

Što definira umjetničko djelo?

Ako ćemo u grubo, svaka igra je umjetničko djelo, nastalo nečjim radom iz ničega, od nule ( s ciljem buđenja emocija kod osoba ).

Doduše, po meni nije svaka igra umjetničko djelo, no fenomeni poput Braida, Fahrenhaita, i sličnih zasigurno jesu.

Roman jest, ali opet - ne svaki. Nije sporno imaju li igre nekih umjetničkih crta, nego jesu li umjetnička djela. Prilično je teško za igru reći da je umjetničko djelo.

A što se ovog pitanja "što definira umjetničko djelo" tiče, to smatram ipak malo prekompleksnim da ovdje na forumu iznosim. Za našu raspravu ovdje (jer govorimo o igrama) dovoljno je definirati igru, i onda tek dovesti nju u usporedbu sa umjetnošću.

Zato i kažem, igre imaju neka pravila i neki cilj (završetak igre, osvajanje ovoga ili onoga), a umjetnost to nema.

Edit: netko je spominjao i stripove, za njih se mnogo lakše može tvrditi da su umjetnost, neki čak ozbiljno tome i konkuriraju (primjerice stripovi Chrisa Warea), ali i o tome se može raspravljati.

Spada li znanstveni rad (iako je pisana rijec) pod pisanu umjetnost? Sto je zapravo umjetnost? Zar umjetnost mora biti sama sebi svrhom? Po nekoj mojoj definiciji, umjetnost je davanje forme nekakvoj kreativnoj viziji. Kada kreativna vizija umjetnika dobije "opipljivu" formu koju tada i ostali mogu vidjeti, to je za mene umjetnicko djelo.

Ja tvrdim da umjetnicko djelo moze imati vise autora.

Autor igre je nesumnjivo njen dizajner. Iako mnostvo ljudi radi na igri, mastermind je uglavnom samo jedan. Kod filma tu su dvojica, scenarist i redatelj, iako bih rekao da je za film bitniji redatelj, upravo on odlucuje kako ce se interpretirati neki scenarij.

Probat ću pojasniti što mislim po "krajnjim ciljem i pravilima".

Usporedimo igru, film i roman.

Svi imaju temeljna pravila na koje se sve svodi - kod igara to je kod, kod romana to je jezik (riječi) a kod filmova to je slika i kasnije zvuk. Tu se svi slažemo.

Dalje, igre ti daju pravila po kojima igraš (ako igraš FPS onda ne možeš istovremeno igrati i RTS, niti možeš istovremeno biti podložan umiranju i besmrtan, itd.), filmovi ti prikažu što hoće i daju ti da od toga konstruiraš priču kakvu hoćeš, a i romani učine to isto.

Igre odmah otpadaju kao umjetničko djelo (klasične igre) jer ti daju jasna pravila po kojima ti jedino i možeš igrati i imaju krajnji cilj (pobijediš bossa, spasiš princezu, the end).

Filmovi ostaju u konkurenciji kao umjetnička djela ali imaju problem - u filmu je glumilo 100 ljudi, snimalo ga je još 100, netko je napisao scenarij po kojemu se snima, neki redatelj je odlučio taj scenarij prikazati kao film, možda je i scenarij zasnovan na nekom romanu, itd. Postavlja se pitanje - tko je tu autor? Stariji filmovi iz 20ih i 30ih su većinom imali jednog jedinog autora pa se moglo govoriti o umjetnosti, danas je to cijela ekipa ljudi.

Romani definitivno spadaju u umjetnost jer ti jedan (ili maksimalno dvoje-troje) autor prezentira nešto što želi i daje tebi apsolutnu autonomiju u konstrukciji značenja onoga što je napisano. Naravno, ima romana koji tu ne spadaju - autobiografije, često putopisi, chic-lit književnost i slične forme naprosto ne mogu biti nazvane pravim umjetničkim djelima.

Što se samog pitanja "što je to umjetnost" tiče, mislim da je to prekomplicirana stvar za forum. Postoji barem desetak mjerodavnih teoretičara umjetnosti na koje se u ovom trenutku ljudi diljem svijeta u svojim knjigama i doktoratima pozivaju. Evo, primjerice, po Kantu, umjetničko djelo je svako ono djelo koje nije prirodno i koje bezinteresno pobuđuje osjećaj sviđanja. Dodatno, prema njemu, ono mora biti autonomno (ne smije se dati ključ po kojem ga se treba "ispravno" tumačiti) i mora izdržati zub vremena, dakle mora kroz neko vrijeme ostati vrijedno kao umjetničko djelo, u suprotnom bi se moglo nazvati tek modnim trendom. To je jedan od pogleda i ja sam ga ovdje naveo najšturije moguće (cijela jedna Kantova knjiga, Kritika moći suđenja, je posvećena tom problemu), a takvih ima mnogo. Zato mislim da je to ipak malo preveliki zaloga za forum.

EDIT: sad vidim da se netko javio sa larpurlartizmom: formalne karakteristike poezije su jedno a pravila njenog tumačenja nešto sasvim drugo. Ja se slažem sa Robertom Frostom kad kaže da je "pisanje slobodnim stihom jednako igranju tenisa bez mreže", no to je stvar pravila pisanja poezije (u ovoj mojoj gornjoj slici to je stvar koda, stvar jezika), a nešto sasvim drugo je pitanje kako se "ispravno" ta poezija tumači, tu igre imaju pravila a poezija nema.