Video igre - umjetnička djela?

Često se u zadnje vrijeme na temama tu na forumu može vidjeti rasprava o tome jesu li igre umjetnost ili ne, čak smo na GM-u imali članak o prihvaćanju igara kao oblika umjetnosti. Ima forumaša koji oštro stoje iza toga da igre zapravo jesu umjetnost, dok ima i onih koji tvrde da se o tome može raspravljati na više raznih nivoa.

Upravo zbog potonjih odlučio sam otvoriti temu. Smatrate li da videoigra može biti umjetnost?

Ako da, zašto da?

Ako ne, zašto ne?

Mogu li videoigre biti umjetnička djela?

Da, može. Ali važno pitanje: "Dali takvih igara ima danas?" Vrlo malo, odgovorio bih.

Za mene igra da bi bila umjetničko djelo bi trebala imati neku vrlo važnu pouku u priči. Dizajn cijele igre bi trebao što više biti simbolistički i "umjetnički", kao i karakterizacija likova, facijalne ekspresije, itd.

Primjer: LA Noire, i možda Alan Wake. Stvarno neznam dalje primjera, a i ove igre su na granici.

No, budući da je danas cilj u igrama "Pobij-sve-što-se-kreće", takve igre nemaju neku umjetničku vrjednost i danas je teško karakterizirati "Igre" kao umjetnička djela, jer rječ "igre" je širok pojam i moguće je iz toga izvući stotine zaključaka, koji naprosto nisu točni.

Igra može biti umjetničko djelo, ali cilj u igri je se zabaviti, a ne dobiti neku umjetnost. Za umjetnost imamo druge stvari.

Naravno da da.. ako npr usporedimo igre s filmovima i glazbom, ima i sranje filmova i bendova pa to svejedno spada u umjetnost, bar na papiru.

Ista stvar je i s igrama.

Assassin's creed serijali su za mene umjetnost jer imaju jako dobru priču.

IMO igra itekako moze biti umjetnost. Vecinu modernih igara ne bih tako okategorizirao cisto jer su radene tako da podilaze masama. Ali na pitanje je li moguce napraviti igru koja ima veliku umjetnicku vrijednost odgovor je - da. Za takvo nesto osoba koja dizajnira igru ne bi smjela raditi kompromise u vlastitoj viziji radi olaksavanja igracima. Koliko bi takva hipotetska igra bila zabavna, to je vec neko drugo pitanje...

Slicno je i sa filmom, sa jedne strane imamo Transformers koji podilaze masama i prilicno je plitak film (budimo realni), dok sa druge strane imamo filmove poput 2001 odiseje u svemiru.

Heavy Rain, Uncharted, Assasins Creed, pa čak i God of war(znam da je Hack and Slash, ali priča je fenomenalna te po meni definitivno spada u umjetnost)... Sve su to umjetnička djela.

Dakako ima i igara koja nisu umjetnička djela(sportovi, utrke, fighteri...)

Half-Life 2. Treba li jos sto reci o ovoj igri?

Ako su knjige umjetnsot, ako je film umjetnost.

Knjiga + film= igra što znać da su igre umjetnost(na krvadrat)

Drago mi je da nema puno onih igara za koje mogu reći da su "Masterpiece" jer ih onda nebi toliko cijenili.

Eto mislim da je rečenica sa IGN-a kaj je jedan tip rekao za ME .

Išlo je nekak ovako:

Igre su poput knjiga, kako god, u knjizi tvoje oči čitaju redove teksta a u igri prelaziš te redove teksta.

Da, di je episode 3 

Bez obzira na bilo koju igru,igra je definitivno umjetnost!

Zasto?

Zato sto treba biti "mudo" i provesti nekoliko mjeseci,pa cak i godina praveci bilokoju igru,pocevsi od ideje,modeliranja,crtanja ili kako vec....do samog finalnog produkta!

Naravno postoje igre koje nemaju veze sa nicime,ali tako i postoje umjetnicke slike koje se svode na svrljanje,ali su opet umjetnost-jel?

Dok sam radio kod privatnika "ramera"(uokviravljanje slika),znas li koliko puta nisam znao gdje vjesalicu staviti?"Umjetnik" je sliku nacrtao da ne znas sta je vrh,a sta je dno-i opet je bila umjetnost!

Svakakvo djelo je svojevrsna umjetnost,pa tako i definitivno video igre!

....Moje skromno misljenje!

Evo, da prebacim svoje offtopic postove iz jedne druge teme:

Iako se programiranje ne smatra umjetnoscu nego sljakerskim radom, onda barem daj malo postovanja prema ljudima koji su radili na grafici, teksturama, glazbi... ? Ako je film umjetnost, ako je strip umjetnost, zasto ne bi igre bile umjetnost?

Dakle, po tebi sve je to cisti sljakeraj, koju ne zahtjeva niti talent, niti umjetnicku crtu...

Spada li znanstveni rad (iako je pisana rijec) pod pisanu umjetnost? Sto je zapravo umjetnost? Zar umjetnost mora biti sama sebi svrhom? Po nekoj mojoj definiciji, umjetnost je davanje forme nekakvoj kreativnoj viziji. Kada kreativna vizija umjetnika dobije "opipljivu" formu koju tada i ostali mogu vidjeti, to je za mene umjetnicko djelo.

Ja tvrdim da umjetnicko djelo moze imati vise autora.

Autor igre je nesumnjivo njen dizajner. Iako mnostvo ljudi radi na igri, mastermind je uglavnom samo jedan. Kod filma tu su dvojica, scenarist i redatelj, iako bih rekao da je za film bitniji redatelj, upravo on odlucuje kako ce se interpretirati neki scenarij.

Zasto postojanje pravila negira umjetnicku vrijednost? Zar impresionisticke slike ili jedna Mona Lisa nisu interpretirane po pravilima geometrije, anatomije i osvjetljenja, i pruzaju nam pogled kroz umjetnikove oci kao i djelomicni uvid u um umjetnika?

Kako jedan roman ima pocetak, razvoj radnje i likova, te kraj, tako ima i igra. Roman ima likove koje dozivljavamo u odnosu na nas same, autor nam uglavnom ne kaze eksplicitno: "taj i taj je dobrica, a ovaj tamo ti je zlica". Kod igara se situacija komplicira jer je igrac stavljen u ulogu protagonista i prisiljen je gledati virtualni svijet njegovim ocima, tesko se poistovjecivati sa negativcem kojeg upravo punis olovom. Ali igra kao takva budi odredene emocije, prica jednu pricu, prikazuje nam viziju nekog dogadaja iz glave svojeg tvorca. Tjera nas da igramo po pravilima koja je tvorac zamislio, ali dozivljaj prilikom igranja je veoma individualna stvar, ne interpretiraju svi istu igru jednako. Sto je, recimo, sa igrama koje nam omogucavaju promatranje razvoja situacije kroz oci vise razlicitih likova, ili sa igrama koje pruzaju slobodu odabira?

Glazba i slikarstvo nam se cesto prezentiraju omedeni pravilima odredenog zanra, zasto igra koja prica pricu omedenu pravilima svojeg specificnog zanra ne moze imati umjetnicu vrijednost? Naravno kako sav tekst nije od umjetnicke vrijednosti, ili svaki crtez, tako nije niti svaka igra. Ali neke se moze okarakterizirati kao umjetnost a istovremeno i kao igre.

Ma kako nisu? Kada pogledas Mona Lisu, prva stvar koju vidis je mlada zena, to je osnova za daljnje interpretacije. Sve daljnje interpretacije su zasnovane na tome da je na slici zena, sa svim svojim anatomskim detaljima. Da Mona Lisi kojim slucajem nedostaje ruka ili da je refleksija na rijeci zelena umjesto zuta, to bi takoder utjecalo na tvoju interpretaciju.

"Ispravno" gledanje filma je od pocetka do kraja, "ispravno" slusanje glazbe je naprijed umjesto unatrag, "ispravno" igranje igre je po pravilima. Opcenito, autor definira neka pravila konzumacije umjetnickog sadrzaja. No ta pravila se kod sva tri nabrojana medija mogu, a i ne moraju postovati.

Likovi u knjizi i filmu se ponasaju sukladno pravilima koja je tvorac nametnuo, i kada se ta pravila prekrse kazemo da se lik ponasa netipicno, nedoslijedno ocekivanom ponasanju. Igra kao takva je samo interaktivni oblik pricanja neke price, a upravo je samo ta igraceva interakcija ogranicena pravilima koja su nametnuta kako bi protagonist ostao unutar svog ocekivanog ponasanja. Kada tih pravila ne bi bilo onda bi igrac bio tvorac price umjesto tvorca igre. Iz ovoga izvodim zakljucak da radnja igre nije nista vise ogranicena nego radnja nekakvog romana ili filma. Ta pravila variraju od rigoroznih do prakticki nepostojecih, ovisno o igri.

Citanje romana ili igranje igre sa istom tom pricom se razlikuje samo u tome sto u igri igrac postaje dijelom radnje, njegova perspektiva je ista ona glavnog lika, te je zbog vizualnog aspekta igre veoma malo toga prepusteno igracevoj masti (po tom pitanju slicna filmu), za razliku od romana gdje citatelj ima slobodu vizualizacije. No ta vizualizacija i dozivljaj radnje iz prvog lica, neovisno o tome dolazi li ona iz slika na monitoru nekog igraca ili glave nekog citatelja, je podlozozna razlicitim percepcijama, a to pobuduje razlicite emocije kod ljudi. Dakle u igri se igrac poistovjecuje sa glavnim likom, on prozivljava sve ono sto mu je tvorac predodredio i tako prozivi odredeni dogadaj.