Svjetska banka preporuča smanjenje plaća kako bi r

 ma minimalni dohodak bi ti garantirao da ne krepaš ko štakor od neimaštine, a za nešto konkretnije bi se morao opet potruditi, školovati usavršavati, a možda bi i bio efikasniji u tome pošto nebi morao brinuti o goloj egzistenciji a nagrade bi za to stizale samim tim što bi se odljepio od dna.a ako si talentiran u nečemu dalo bi ti prostora da to pokušaš ostvariti. osobno znam dosta ljudi koji su bili pametni,sposobni...imali ideju ali zbog kojekakvih peripetija nisu najbolje prošli.

to je isto kao kad kod nas hoće penzionerima dići penziju 100kn pa frka žešća , pa ko da će ih u čarape spremati i šparati. pa će vezati kapital i inaktivirati ga tj. neće se obrtati a u biti će isti sekund tu lova se zarolati i vratiti u sustav i pokrenuti cirkulcaiju keša.

 to je pitanje društva samog - švedi imaju sasvim solidnu socijalnu pomoć, pa je većinu sramota koristiti je i ne raditi

zato je i funkcionirala do dolaska "bedevija" s drukčijim mentalitetom, a onda se taj sustav našao u kolapsu

s druge strane ima i šveđana koji smatraju kako je socijalna država upropastila švedsku u posljednje 2-3 generacije

svakako vrijedi pročitati i zamisliti se nad tim, jer pokazuje opasnosti koje leže u tzv. "državi blagostanja", koja prethodi društvu s garantiranim dohotkom - link

I opet se pozivaš na korelaciju...

Nije u redu kritičare utopijskog zajamčenog dohotka kakav se trenutno zagovara odmah svrstavati u "neoliberalne hipstere". Većina nas nije sretna ni s ovim 
"idejama" svjetske banke (realno, kad je svjetska banka nekom donijela dugoročni prosperitet?) Ljudi su jednostavno realni, jer znaju s kim su okruženi. 
Socijalna pomoć, dječji doplatak, dodatak za njegu, invalidnina, foodstamps i ostalo u mnogim državama upravo je to - zajamčeni dohodak drugog imena. Tako da netreba neki osobiti eksperiment jer sve se posljedice već znaju. Neki ljudi su za rad, neki bi bili paraziti na sustavu, neki poslodavci su fer, drugi bi samo zloupotrabljavali zakonske minimume. Robotizacija mislim da neće napraviti toliko štete koliko ljudi tumače: zamjenjuju najslabije plaćen monoton a dugoročno zdravstveno štetan posao na traci, rudniku, čeličani... Pa nemamo više ni užigače uličnih lampi, skretničare, ni čak ni iznajmljivače kazeta u videotekama. Pa što. Imamo poslove koji nisu postojali u glavi ni jednog SF pisca čak ni u doba kad sam se ja školovao. (internet i smartphone i općenito ovakva IT industrija postoji nevjerojatno kratko). U ljudskoj povijesti nije bilo ovako brze izmjene paradigme da u jednom životnom vijeku preskočimo kompletnu industrijalizaciju i na godišnjoj bazi otkrivamo potpuno nove poslovne niše. Recimo uopće me nebi čudilo da postoji instruktor upravljanja dronovima. Nebi me čudilo da za to uskoro neće trebati položen ispit kao za auto ili voditelja čamca. nek digne ruku tko je protiv da složene operacije obavljaju mini robotske sonde zbog kojih nebi trebalo rezati i piliti prsni koš i vaditi iznutrice bolesniku? Čemu toliki ludistki strah od robotike i automatizacije. Ja sam prvi koji je hepi što mu se auto zna paralelno parkirati, i koji bi htio da i svi ostali koji se parkiraju u blizini imaju isto, kako nebi strepio od ovakvih bisera :)

 I tko je tu kriv, ti što sa 50-60 godina znaš raditi samo poslove u kojima te može zamjeniti robot ili neoliberalni kapitalizam? Odgovor je prilično jasan, cijeli život nisi bio sposoban steći neke vještine i sad bi da te pod stare dane uzdržavaju porezni obveznici.

da jasno, ne misliš da će tvoja znanja,vještine... za recimo ako imaš 20-tak godina za 40-tak biti drek na štapu i ništ koristi? i da ćeš se moći jednostavno natjecati sa novim generacijama, tehnologijama, zahtjevima na tržištu rada?

ajmo postaviti hipotetsko pitanje, koja bi bila minimalna plaća u agrokoru/konzumu da ju država nije propisala (makar je i dalje sranje) prije ovoga silnoga iseljavanja? i kako bi to ujecalo na državu kad cca 5-6-7 posto ukupne radne snage radi kod 1 posodavca? ono da je odlučio staviti plaće na 2000kn a ostatak spremiti u svoj privatni džep. tko bi na kraju spremio keš, todorić, država, gargamel? ilik nedaj bože se dogovoraio sa još 3-4 najveća privatna poslodavca da će skresati plaće u mizeriju i samim time pošto recimo drže 30tak i više % radne snage diktirati cijenu rada.

čisto da utvrdimo dali razmišljamo o svim posljedicama/scenarijima koji bi se mogli desiti posebice u HR i slično uređenim državama i koliko bi izdržali uređeni i normalni sustavi u našoj okolici te dali bi se sranje od nas prelilo po recimo ostatku EU.

Sorry ako sam te krivo shvatio, ali iz tvog izlaganja proizlazi da je propisana minimalna plaća nepotrebna, jer '5 nasjretnijih država na svijetu' nemaju takav propis.

Da li se iz toga može izvesti zaključak da su te države na vrhu liste 'najsretnijih' upravo zato što nemaju zakonski propisanu minimalnu plaću?

Možemo li zaključiti da zemlje koje imaju zakonski propisanu minimalnu plaću upravo zbog tog propisa ne mogu doći na vrh gore spomenute liste?

Što točno podrazumijevaš pod 'deregulacijom tržišta rada', i da li misliš da države sa gornjeg popisa imaju deregulriano tržište rada?

Ono što je prilično točno, a vidi se iz primjera sa Švicarskim referendumom o minimalnoj plaći, je to da relaitvno visoka minimalna plaća (u Švicarskoj se radilo o 4.000 švicarskih franaka mjesečno) osjetno povećava troškove (a time smanjuje konkurentnost) malih firmi i firmi u određenim granama (poljoprivreda u primjeru Švicarske), ali isto tako, ne može se poreći da nepostojanje odredbe o minimalnoj plaći ili odredba o minimalnoj plaći koja je izuzetno niska ne donosi ništa dobro radnicima u državama u kojima je gospodarstvo na niskim granama. Eklatantni primjer za to je Hrvatska gdje je dugi niz godina praksa manjih privatnih firmi bila da svojim zaposlenicima formalno isplaćuju minimalnu plaću, a (oni koji su te sreće da im je plaća veća od minimalne) ostatak u 'kešu' na ruke, i na crno.

Deregulacija tržišta rada sama po sebi ne znači ništa, ako ne znamo kakve su druge zakonske odrebe (koje nisu vezane za tržište rada ali jesu za gospodarstvo i ponašanje gospodarskih subjekata), mentalitet ljudi, i ostali faktori. (primjer, kod nas ekipa ne dobije plaću, i onda uredno dolaze na posao idućih godinu. dvije, tri, pet, prosjveduju, štrajakju, novine pišu članke, televizija snima emisije.., u Americi radnik u petak nije dobio plaću, u ponedjeljak dolazi na posao i radi, u utorak također dođe na posao i možda radi, a ako u srijedu ujutro kad dođe na posao nije dobio plaću za prošli tjedan, odlazi i više se ne vraća u tu firmu...).

Iskreno, nije mi se dalo čitati skoro 160 stranica Izvještaja Svjestske banke, ali ako tamo doista piše samo to da treba deregulriati tržište rada i ukinuti minimalce (bez spominjaja drugih mjera), a sve to kako bi se povećala konkurentnos radnika u odnosu na robote, ondaj je to malo žešća glupost jer protiv robota se nije potrebno boriti, ako njima nije jasno da robotizacija predstavlja napredak ekonmije i društva u cijelini (tko se ne slaže sa tim, molim lijepo, neka uništi sve aprate i strojeve i izvoli sve raditi kao nekada, na ruke), onda ne znam kome bi trebalo biti jasno.

I ja sam očekivao ozbiljniju repliku...

Misliš da u Hrvatskoj razvoj koče propisi o minimalnoj plaći i radničkim pravima ili u Hrvatskoj razvoj koče:

- skup državni aparat

- visoka davanja (čak ne toliko u apsolutnom ili postotnom iznosu koliko su nesrazmjerni s kupovnom moći)

- razni parafiskalni nameti

- ostali troškovi poslovanja koji proizlaze iz nelogičnih propisa kojima se u prvom redu ne postiže svrha zbog koje su doneseni

- pravna nesigurnost (u tri državne institucije ćeš dobiti 4 različita tumačenja istog propisa)

- namješteni natječaji

Od svega toga samo jedna stvar se direktno tiče radničkih prava, a to je poteškoča otpuštanja radnika koji je nešto skrivio ili je neproduktivan. Opet, taj problem je daleko izraženiji u javnim službama jer su tamo zaštičeni kolektivnim ugovorom, a ne zakonom. Jednostavnije otpuštanje u zdravoj ekonomiji olakšava traženje boljeg radnika, dok otpušteni radnik vrlo brzo nalazi posao prema svojoj sposobnosti, a u nezdravoj ekonomiji smanjuje potrošnju, što se opet negativno odražava na gospodarstvo.

Što se tiče Agrokora, primjer ti je genijalan - firma koja ne može poslovati uz puste poticaje i radnike na minimalcu nema što ni tražiti na tržištu jer je ili nesposobna poslovati ili se radi o gospodarskom kriminalu. Ti bi bacio ljude na prosjački štap da bi spašavao takve "poduzetnike". Možda da mu radnici u slobodno vrijeme grade piramidu!?

Vani odlaze ljudi koji imaju uvjete za otići vani, ostali se snalaze kako znaju, a kad se iscrpe sve mogućnosti, ljudi znaju u očaju posegnuti za kriminalom, to nije ništa što do sad nije viđeno. Na sreću, kod nas je još razina mogućnosti za "snaći se" dovoljna da ne nastane veća socijalna kriza.

Što se tiče isplate razlike na ruke, tu propisani minimalac samo daje određenu granicu koje se neki drže za isplatu plaće na račun. Da ga nema, misliš li da bi poslodavci isplaćivali kompletnu plaću na račun ili bi odredili neku proizvoljnu granicu? Isplaćuju razliku na ruke jer imaju motiv (visoka davanja) i priliku. Da se bolje kontrolira tok novca, poslodavac ne bi imao od čega isplatiti plaću na ruke jer za to mora raditi na sivo ili izvlačiti gotovinu iz firme.

Jedina stvar koji se s tobom mogu složiti je da je država največi generator nereda i kriminala, ali to ne implicira da su sve odredbe takve.

 ti ne rezumiješ ekonomiju i samo bacaš floskule...

zadatak: hrvatska teži visokoplatežnim gostima i elitnijem turizmu kako bi povećali prihod od broja gostiju koji je već sad previsok u sezoni

mali ivica: dubrovnik masno zarađuje od svog turizma jer imaju visoke cijene, rješenje za hrvatsku je izjednačiti cijene svih gradova na moru s dubrovnikom

vidiš kako je jednostavna ekonomija u osnovnoj školi, samo ti to ne razumiješ

Koja to nerazvijena zemlja ima preveliku minimalnu plaću, pa da prijedlog svjetske banke drži vodu? U Hrvatskoj je minimalna plaća na razini isplativosti rada. Netko će reći da logika "bolje mi je stati doma nego raditi za tako malo love ne drži vodu", međutim, kad uračunaš troškove vezane uz odlazak na posao i uštede koje može primjerice jedna kućanica ostvariti ako je nezaposlena (ne treba vrtić, može pratiti akcije i smanjiti troškove hrane, može obaviti sitne popravke po kući i odjeći, može kuhati jela koja traže dulje vrijeme pripreme, ali jeftinije sastojke, ako ima vrt može uzgojiti povrće za osobne potrebe), a onda opet to sve smanjuje potrošnju i negativno se odražava na gospodarstvo.

Dakle, za rasterećenje gospodarstva od raznih nameta i administrativnih prepreka se slažemo, a za minimalnu plaću se očito također slažemo. Ni ja se ne slažem da ima smisla pumpati je umjetno za dignuti standard jer to ne funkcionira. Da li i Hrvatskoj ima mjesta za dizanje nisam siguran, toliko duboko nisam ulazio u analizu, ali za spuštanje definitivno nema.

Jedino što bih još istaknuo je da mislim da bi trebala biti vezana uz radni sat, a ne mjesec, s tim da bi za noćni rad i rad nedjeljom i praznikom trebala biti uvećana.

 To je dobro pitanje. Ako pogledaš podatke za EU na Wikipediji vidjet ćeš da Hrvatska sa svojom minimalnom plaćom od 455 eura (bruto) čak i ulazi u kategoriju nerealno visokih. Kudikamo razvijenija gospodarstva (Češka, Poljska, Slovačka, Estonija) imaju gotovo iste minimalne plaće kao i Hrvatska. Takvih primjera bi se sigurno moglo naći i na svjetskoj razini.

 Država. Kao prvo, država aktivno destimulira visoke plaće ogromnim porezima na iste. Kad govorimo o visokim primanjima, preko 50% plaće koju ti poslodavac isplaćuje odlazi državi kroz poreze, prireze i ostale namete. Kao drugo, zbog konstantnog uplitanja države, političke korupcije i pravne nesigurnosti, tržišna ekonomija je u Hrvatskoj nerazvijena, a privatno vlasništvo zaštićeno znatno lošije nego u zapadnim europskim državama. U takvim uvjetima, strani poslodavci uopće ni ne žele investirati i zapošljavati u Hrvatskoj, a i oni koji zapošljavaju nemaju prave konkurencije na tržištu rada pa mogu slobodno nuditi i manje plaće tj. lošije uvjete nego u svojim matičnim zemljama. Stvari se doduše u zadnje vrijeme mijenjaju jer je iz Hrvatske već iselilo toliko radno sposobnog stanovništa da počinje nedostajati radne snage tj. tržište se počinje samoregulirati (prvenstveno zahvaljujući Njemačkoj i ostalim razvijenim EU zemljama gdje se Hrvati masovno zapošljavaju).

A koliko ljudi u tim razvijenijim zemljama radi za minimalac? Da li su ga dizali kako su se razvijali ili im je ostao na toj nekoj safety net razini od prije? Kako su se uspjele razviti ako imaju taj isti minimalac koji nas koči? Koliko s tim istim minimalne možeš kupiti osnovnih životnih namirnica u Češkoj, a koliko j Hrvatskoj? 

 Nema zajebancije s parama