Audio CD polagano umire

Good riddance....

Ali ja se drzim principa: try it, buy it.

Ja sam jučer izgubio sat vremena tražeći jedan CD i ova tema mi je savršeno legla za malo jadikovke.

Počeo sam u Croacia Recordsu u Bogovićevoj pa u Algoritmu, pa sam prošao do Preradovićeve gdje je onaj dućan što se čuje po cesti. Zatim Dallas u Teslinoj, pa Aquarius, pa dancing Bear pa nazad u Bogovićevu do Megastora i sve uzalud.

Kad naručim neki CD na Amazonu, ako je uz knjigu dođe za tjedan-dva. Ako su samo CD/DVDi unutra onda treba i do dva mjeseca - valjda čuči na carini beskonačno. Kad će više iTunes biti dostupan u Hrvatskoj?

Ako stvar potraje još malo svi ćemo se pretvoriti u naciju torrentora a onda je gotovo. Nikad više nećemo imati muziku kakva je bila početkom osamdesetih ili imati onaj kratki dance uzlet sredinom devedesetih. Eh, da. U svim spomenutim dućanima sam bio jedini kupac - izuzev CR i Dancing Beara i naravno Algoritma i Megastorea koji su imali masu kupaca, ali na ostalim odjelima. CD je stvarno gotov.

Šteta.

Više volim imati CD u ruci, pogledati tekstove pjesama, slike, pročitat booklet što se dobije.

šteta, dan danas slušam audio CD na kompu... nadam se da će bitrate kupljene pjesme biti veći od 320kps kada CD umre

Možda drugima umire, ja ću svoje vrtiti dok sam živ.

Čitam komentare i dobro se zabavljam. Jednog dana će nekima ovdje netko mlađi od njih reći da su stari i za otpad. Jedino što me je kod CD-ova ikada smetalo bila je previsoka cijena. Na pohlepu diskografskih kuća koje su bandove i soliste tjerale da štancaju albume na pokretnoj vrpci bez obzira na kvalitetu, nikada kao kupac nisam mogao imati utjecaja, ali mi je CD drag kao medij. Kao što je netko napisao, uvijek je bilo nešto posebno otpakirati novi CD, staviti ga u player uz miris nove plastike i čekati da zasvira prva pjesma (slično kao kod gramofonskih ploča).

Ovo što opisuješ proživjeli su i moji roditelji u obliku singlica (sliku možeš vidjeti na: http://surftheearthnow.com/?attachment_id=42) koje su čuvali u posebnim PVC albumima poput albuma s fotografijama (na papiru). Cijele generacije su rasle slušajući te singlice, pa ne vidim razlog zašto bi danas bilo drugačije, bez obzira na medij. Jedino su diskografske kuće postale još pohlepnije uz nedostatak pravih glazbenih talenata, pa su CD kao nosač zvuka same dovele do propasti. Usput, rijetke su se diskografske kuće prilagodile internetu, a već su odavno mogle imati svoje vlastite trgovine na internetu, tako da nema potrebe dizati u nebo iTunes, jer je i prije bilo sličnih ideja, samo tada tržište još nije bilo zrelo za takav način prodaje glazbe (kao što su IT firme u n-tom pokušaju uspjele prodati "cloud", premda se sličan koncept u informatici pojavio ranije pod drugim nazivima).

Meni se čini da nije tolik problem u tehničkoj kvaliteti snimke, koliko u nekvaliteti današnje glazbe. Nekada se u stvaranje albuma ulagao velik trud, danas veći dio posla obavi kompjuter uz pripovjedanje ili urlanje pjevača (ovisno o slučaju, ali to definitivno nije pjevanje). Zato mi se sviđa Adele, jer pokazuje da još ima talentiranih ljudi koji znaju koristiti svoj glas, za razliku od Beyonce i Rihanne čije "uratke" smatram običnom bukom.

Ako postoji audio medij za kojim sam zalio to je bila gramofonska ploca. Za CD me bas zaboli, iako imam solidnu kolekciju originala nisam ga kupio ima vec skoro desetak godina. MP3 (ili FLAC ako zelim nesto kvalitetnije) su daleko prakticniji formati, a i glupo se opirati promjenama...

Nisam upoznat s tim pojmom, a kad mi je dosta buke, ugasim radio.

Ne treba zaboraviti niti budalastine sa DRM-om kada su legalni kupci audio CD-a tretirani kao zadnje smece. Nije bas nesto za cim bih zalio...

Ne znam sad tko je tu lud; Denis piše da će digitalna glazba preteći CD tek krajem desetljeća, dok su izdavačke kuće najavile da će CD, kao format, u potpunosti napustiti do kraja 2012., a možda i prije.

Kako piše business.hr, eventualno će se moći kupiti kakvo limited edition izdanje ili sl., dok će se preostali CD-i distribuirati isključivo putem Amazona.

Ne trebaš se tome čuditi, to je stara stvar. Nema do CD-a s kraja 80-ih i početka 90-ih, osim kakvih poštenih remastera ili audiofilskih CD-a koji izlaze na kapaljku. Nađem se ovih dana slušati vinilni transfer u 24/96 prastarih stvari koje mi opet vraćaju smijeh na facu. Baš sam slušao neke stare albume Supertrampa s vinila, i to zvuči strava. Kad ih već spominješ, Maideni su meni živi primjer loše napravljenih CD-a. Što noviji to gori. Mislim, po audiofilskim pitanjima.

CD kao medij ne volim, ali MP3 je jako loša zamjena. Jedino što priznajem u današnje doba je FLAC, no to mi je totalna gnjavaža jer ako želim to slušati u auto treba se namučiti da bi našao neki skupi player tako da za sad ostajem na audio CD-u. Kvaliteta zvuka na MP3 je u 90% slučajeva stvarno katastrofa i nije mi jasno kako to ljudi vole slušati. Ok, jeste da je prenosivo i nezahtjevno po kapacitetu, ali time se gubi smisao slušanja glazbe

  Nije u pitanju samo pohlepa vec i zastarjelost Audio CD kao format odnosno kao nosac zvuka. Naime, Audio CD je granicnik formata, njega su ustanovili Sony i Philips 1980 i vrlo je "primitivan" za danasnja poimanja i napredak potrosacke elektronike.

Kada se pojavio i kasnije vrlo masovno koristio bio je iznad ostatka sustava.

Medutim osim sto je prevazisao sve mane vinilne ploce nikad se nije priblizio zvuku iste u smislu dinamike i kompleksnosti snimljenog materijala (na LP je moguce snimiti signal iznad 24 kHz a na CD do 22 kHz)