BSA – ponovo problem s narodom

Pa prvo se trebamo dogovoriti za što smo, a ne samo protiv čega smo. One prošle malo veće demonstracije pokazale su da nije baš isto jedno i drugo. 

zar nije sve radi para? većina - manjina, who cares?

Jedino što sam ja našao na tu temu je ovo:

Drago kaže...

Dečki, molim on-topic.

Naslov teme je U zatvor zbog piratskih Windowsa, a trebalo je otrpilike 3 posta prije nego se počelo "raspravljati" o politici i političkom stanju u nas, lopovima ovim i onim, čak i "ubojicama" i to s imenom i prezimenom itd. 

Razumijem da je frustriranost političkim stanjem u nas velika, ali ne možete si dozvoliti da gotovo svaka tema koja se pokrene nakon nekoliko postova završi na prostačenju, pljuckanju "onih tamo gore" i totalnom off-topicu. Tko želi ispuhati političke fustracije ima gotovo svaku večer prosvjede u gotovo svim gradovima, pa neka im se priključi.

Ne možete koristiti bilo koju temu i bilo koji izgovor za OT i natjecanje u pljuvanju koje nema veze s računalnim temama. 

Pravila foruma su jasna - off-topic se briše ili kažnjava ili i jedno i drugo, vrijeđanje i prostačenje su zabranjeni, kako među forumašima tako i prema svim ostalima koji se spominju i općenito se trudimo biti forum o računalima i sve uz njih vezano, a ne plac/pijaca gdje se nadvikujemo i spominjemo jedni drugima rodbinu. 

Kaže ihush

- obična novinarska taština. Nije bio nikakav OT, vrijeđanje ili ikakvo kršenje forumskih pravila.

- Naravno da je tu politika, jer tko donosi i sprovodi zakone? izgleda BSA i uredništvo časopisa.

- Pitanje, dali je uopće postupak pokrenut zbog licence, što sa zakonom? Obično 'izvrtanje činjenica', kako je drugi naziv za to? = LAŽ!

- kranje žalosno je za istinu dobiti karton i brisanje postova. Mada je istina rastezliv pojam, .... ostaju samo različita mišljena i MODovsko nepogrešivo pravo.

- zahvaljeujem se svima na sudjelovanju. - umjesto EOD, EOF.

(Internet is a beyotch- remembers it all ) 

Mislim da je prilično očito da je karton išao zbog namjernog izazivanja, a ne zbog stava o BSA, kojega ja ovdje i ne vidim, osim imputiranja da BSA ima (ili je imala) nekog utjecaja na uređivanje Buga, što je totalna laž, BTW.

pa i ja sam sw developer, i naravno da treba plaćati, ali plaćati AUTORU.

Moj je stav da je piratstvo ok, ali ako ti se sviđa neka pjesma plati ju, ako koristiš neki software, plati ga. Ako nemaš novca, nemoj platit, ne činiš štetu jer se radi o digitalnom proizvodu, ne o cigli ili vešmašini.

Dapače, ako je proizvod dobar, preporučit ćeš ga nekom tko će ga možda i platit, tako da ne samo da nisi napravio štetu, nego si i pomogao autoru.

Potpisujem.

Taj primjer sa pekarom je neko već upotrijebio iako nije baš dobar, i evo da ti ja kažem za sebe - ja bi mu ostavio bar malo love ako je kruh slastan, pogotovo što je dobrog pekara teže nać nego dobrog developera, evo baš ovih dana po drugi put u par godina nestaje vrsta kruha na koju sam navikao i koju volim pa ću se opet mora prešalta na nešto drugo...

To čisto nije istina. I sad se sve može piratizirati vrlo lako pa ipak mnogi plaćaju (čak i ovdje, ne mislim u Americi gdje se piratstvo actually kažnjava), i mnogi autori uspješno žive od toga. Koliko je ljudi ovdje reklo da skinu neku mjuzu s neta pa ako im se svidi kupe CD ? Koliko ljudi ima kolekcije CD-a / DVD-a s igrama ?

Dobro sad, tu ima i drugih interesa, neko možda kupi zato što želi posjedovati fizički primjerak za staviti na policu a ne da bi nagradio autora, ali neki definitivno čine to i zbog ovog drugog razloga. I zahvaljujući tome autori i dalje žive i rade.

Sad moglo bi se tvrditi da takvih savjesnih ljudi ima premalo, i da ih ima više (tj. da plaćaju svi koji mogu) da bi bilo više autora i više sadržaja, međutim problem manjka savjesti i osobne odgovornosti se ispoljuje i u drugim NEUSPOREDIVO važnijim problemima.

Koliko puta se dogodi da nekoga upucaju ili siluju na ulici a prolaznici samo okrenu glavu i produže ? Još bitnije, da su svi na svijetu savjesni i odgovorni kakvi bi trebali biti u idealnom svijetu, nitko u Africi ne bi umirao od gladi ni živio u bijedi.

U svakom slučaju očigledno ima dovoljno savjesnih koji plaćaju jer proizvodnja muzike / igara / filmova / knjiga još uvijek funkcionira. A nije baš da su prisiljeni (s obzirom koliko je piratiziranje lako i sigurno), bar u većem dijelu svijeta (osim lude Amerike gdje RIAA povlači po sudu stare bakice za 200 000 $ zbog skidanja 3 MP3-ice koje je u biti skinuo njen 7-godišnji unuk sa njenog kompjutera).

Upravo to je ključno pitanje: koliko ljudi kupuje, a da ne mora? Da li je to 50%? 20%? 1%? Teško je reći sa koliko prodanih primjeraka bi netko bio zadovoljan, i pokrio si troškove i zaradio nešto. A ovdje kod nas je mentalitet takav da se ne plaća ništa što se ne mora platiti, a ponekad niti to. Čast svim izuzecima. Ali koliko je stvarno takvih?

 isplativost, -kakve veze ima država s tim? To je (logo-brand) vlasništvo vlasnika, upravo razlog plagiranja... jednako kao lažna novčanica. Mora biti uništeno, tj samo roba koja nema brand može biti poklonjena.

Nešto drugo je npr zapljenjeno vozilo na carini, tad se ne tuži zbog plagiranja i to može biti dalje (pre)prodano.

- sam vlasnik bi mogao uzeti robu da je ukradena, čak bi mogao dobiti (mada nije vlasnik) tu robu i ukoliko je identična (kvalitetom) prodati je ili pokloniti.. ali ni jedan 'the-brand' to neće (ne želi) ni priznati, jer bi tad neki 'kineski' podrum radio jednako (kvalitetno)... dakle uništavanje je jedino što je u interesu vlasnika branda, država nema ništa s tim, samo provodi zakone (i štiti one od kojih naplaćuje poreze, kao jedna od primarnih funkcija uređene države, jednako radi i mafija, da ..).

Konstantno se mješaju kruške i jabuke sa šljivama i cementom.. RIAA je audio-vizualna ind. (glazba, film) njih odavno štiti zakon (kazneni). Software (BSA) je s te strane nezaštićen osim ako je kršenje copyrighta... U kontekstu gornjeg primjera, pirat koji prodaje naštancane windowse ili igre, zavarava kupca da kupujue original i kopija je barem slična originalu (sadržaj je identičan, ovo se odnosi na medij-hologram, zaštitu..) dok običan kvartovski pirat prži blank medij, nikog ne zavarava da je 'oriđiđi'.. ali software (ili glazba-film) je u digitaliji zapravo 100% jednaka (copy=original).. tako da nema 'neoriginalnih' windowsa, samo ima legalnih načina aktivacije ili korištenja s valjanom licencom ili bez valjane licence + crack. Kupnjom sprženog medija ni korisnik (još) nije nikog oštetio tj ima jednaka prava kao i svaki legalni korisnik ... jer mu je samo potrebna licenca-key. Kutija s npr Offceom je prazna. Imati kopiju windowsa ili officea je dozvoljeno. nije dozvoljeno preporodavati-distribuirati ili koristiti van ograničenja licence (npr jedno računalo). Kod softwarea je samo bitno korištenje, ne posjedovanje (kopije na mediju) i to dali imaš ili ne licencu, pa i za free soft (moraš imati licencu na kojoj piše upravo to). Licenca određuje pravo, ne fizički medij. (pogotovo posljednjih par godina, direct download, iStore..).

- Kod AV prava, to je samo pitanje dali se uplaćuje ZAMPu određeni postotak. Pirati ne uplaćuju, distributeri (koji rade pošteno) uplaćuju.  Za AV materijale više ne treba nikakav 'dokaz' o pravu na posjedovanje-konzumaciju. ZAMP.

-kod tenesica, torbica (Kosirica) .. nema tog 'prava' tj kruiške i jabuke. Materijalna sredstva vs autorska-vlasnička prava, jer torbica nije postala aktivna-legalna licencom-aktivacijom. (za automobil je potrebna teh.knjižica, godišnji pregled, osiguranje.. pa to otežava 'lažne' automobile ali ista stvar upravo zato postoji hrpa lažnih torbica i satova, dok je manje automobila..). Pošto nema drugog rješenja, materijalna dobra se 'deinstaliraju' uništavanjem, mada je to ugl. bilo za potrebe Kosoričinog slikanja s velikim strojevima (što me podsjeća, da je možda i ona zgrabila onu torbicu kao i hrpa drugih državnih službenika ili njihovih prijatelja, koji imaju pristup tim skladištima... i tako spasila nešto od nihilacije)

ukratko (mada je poduže), ne može nitko staviti na neki zdelanac npr mercedesov logo... i prodavati ga kao takvog (za osobno korištenje može do neke granice, ..). Kao i razlika između robe i usluga (za tržište) i osobne upotrebe (ne za tržište).