Kad Ameri prihvaćaju sve na slijepo barem EU ima koliko toliko rigorozne kontrole, velike korporacije hoće vladati i treba ih znati dobro kontrolirati.
Duboko vjerujem u osobnu slobodu pojedinca, a samim time i tržište kao jedini relevantan korektiv u poslovanju, odnosno poduzetničke slobode.
Zato me čudi aplaudiranje državnom ili EU intervencionizmu, s jedne strane, uz istodobno zviždanje istom intervencionizmu pri najavi i donošenju ACTA-e, zatim (karikiram) famozne priče o definiranoj veličini krastavaca itd. U oba slučaja se radi o besmislenom utjecaju države, odnosno EU kroz nacionalnu legislativu. S jedne strane se tobože štite interesi pojedinca, a s druge se tobože štite poslovni ili korporativni interesi.
IMO, pravo je davatelja usluga tj. poduzetnika ponuda usluge pod definiranim uvjetima korištenja, a pravo pojedinca je da takvu uslugu, pod tim uvjetima korištenja - ne koristi. Vrlo jednostavno. Pojedinac će sasvim sigurno pronaći istu/sličnu uslugu s njemu povoljnijim uvjetima kod alternativnog ponuditelja. I to je tzv. 'samoregulacija' slobodnog tržišta.
Dobar i relativno svjež primjer prejake države imamo i unutar naših granica. To je priča s RTL-om. Neću ulaziti u kvalifikaciju sadržaja i kvalitete programa tog nakladnika. Konačno, čak niti nemam RTL u memoriji TV-a. ;) Ipak, suludo je i antipoduzetnički da država uvjetuje privatnom nakladniku sadržaj. Njegov poslovni interes je financijska dobit koju generira distribucijom takvog sadržaja. Teoretski, ako procjeni da će mu emitiranje i mađarskog filma bez titlova privući gledatelje te biti isplativo, to je njegova stvar. Ako procjeni da će mu emitiranje porno filma u ranim jutarnjim satima biti isplativo, to je ponovo njegova stvar. Ako pojedinac ne razumije srpski, mađarski ili ga vrijeđa sadržaj pornića, posve je slobodan ne gledati taj kanal.
Poanta svega je – zalažimo se za samanjenje državnog utjecaja tj. deregulaciju. Danas RTL, sutra bilo koja tvrtka.
