Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

poruka: 20
|
čitano: 3.970
1
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
Ovo je tema za komentiranje sadržaja Bug.hr portala. U nastavku se nalaze komentari na "Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak".
10 godina
neaktivan
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Kome je stalo znati vise o ovome... iz pera engleske ekonomistice Frances Coppola, suradnice The Forbesa, The Guardiana, The Timesa... The svačega

very short bio; "Among other things, I designed risk management systems for Nat West, and financial & regulatory reporting systems for Midland Bank (now HSBC) and RBS Group. I'm moderately proud of the fact that RBS used that system to report its appalling financial results."

 

 

Reinventing work for future

 

We have a crisis of work. The secure, well-paid jobs of the past - many of them in manufacturing - are disappearing. What is replacing them is insecurity and uncertainty. Low-paid, part-time, temporary and seasonal work. The "feast or famine" of self-employment. The so-called "sharing economy", where people rent out their possessions for a pittance. The "gig economy", where people are paid performance by performance - or piece by piece. "Piecework", we used to call it. Perhaps we should rediscover this name.

 

Piecework has been the lot of most humans throughout history. Secure full-time jobs for wages have existed for less than a hundred years. And they were never available to everyone. In the post-war "golden age" of manufacturing to which many would like to return, most men had secure full-time jobs - but women did not. My father left school at 16 and went to work for an insurance company. He stayed with that company for his entire working life, finally retiring at 65. But my mother had a succession of part-time, low-paid jobs. Her educational level was higher than my father's, but her jobs were menial and insecure, while his was intellectual and secure.

 

I have inhabited the "gig economy" for over thirty years. I listen with some amusement to the complaints of those for whom this is a wholly new way of working, since musicians and artists have always lived from performance to performance, and I have been a professional musician for half my life. But even in my banking career, I often worked on short-term contracts, and on the odd occasion when I was employed, my job often lasted no longer than a contract. And now, as a freelance writer, I'm doing piecework.

 

I know what income insecurity feels like. I have experienced the embarrassment of having to borrow money from friends and family to pay essential bills, because payment for work done three months ago still has not arrived. I know how difficult it is to feed your family when you have less than £5 left in the bank and no prospect of extending your overdraft. I live with the ignominy of a wrecked credit rating because I was forced to default on a debt when a promised payment failed to arrive. True, I earn more than my mother ever did, and probably more than the majority of what Guy Standing calls the "precariat". But the problem is not the amount you earn. It is the mismatch between uncertain income and certain outgoings.

 

When income is uncertain, but outgoings are certain, constant worry about where the money will come from to pay the bills eats away at the mind, destroying creativity and turning the intellect to porridge. It undermines relationships and erodes happiness. Ultimately, it wrecks physical and mental health. And yet we seem intent upon increasing income insecurity in the name of "efficiency".

 

In the "dual labour markets" of Japan and southern European countries, older men have secure, skilled, well-paid jobs for life, while women and younger men have insecure, low-paid, low-skilled jobs. But in America and Britain, where labour markets are more deregulated, this distinction is fast disappearing as manufacturing jobs are outsourced to developing countries and routine skilled jobs are automated away. The labour market "reforms" beloved of institutions such as the IMF level the playing field for insecure workers not by making them more secure, but by destroying the security of those in employment.

The scream of outrage from America's white working/middle class that led to the election of Donald Trump is to a large extent about the disappearance of men's secure, well-paid jobs and the erosion of comfortable middle-class lifestyles. And the scream is as much from women as men. Even today, despite the advancement of women's equality, many women depend on their men for financial support, especially when the children are young. They can cope with their own income insecurity if their menfolk have steady wages. Life is very tough for families when neither women nor men have certainty of income.

Many people want to restore the secure waged jobs of the past - to resurrect manufacturing and bring back mining. So, Donald Trump promises to rescue the American coal industry. "I love those people", he cries. But just as the Luddites were wrong in the nineteenth century, those who want to turn back the clock are wrong now. Holding back technological progress by preserving the jobs and the industries of the past only creates the illusion of security - and it is not sustainable. Just as the prehistoric inhabitants of Doggerland were unable to stem the rising tide that would eventually inundate those lands, forcing the people to leave, so the tide of technology will eventually swamp all barriers.

 

Robots will indeed take many of our jobs. Mind-numbing, repetitive jobs. There is a lot of that sort of work around, and we seem to like forcing people into jobs like this rather than allowing them to look for - or create - work that better suits their skills and abilities. But manufacturing no longer needs armies of drone workers on production lines, all doing the same thing day in, day out. Robots can do this far better than humans. It is economically inefficient for humans to do jobs that could be better done by machines, and it is a shocking waste of human talent. People excel at activities that involve communication, imagination and problem-solving. They add more value to society - though not necessarily in monetary terms - in their spare time than they ever do at work. So bring on the robots, and let the humans go to the pub. That's where new ideas are generated, new connections made, new enterprises started.

Other industries will be superseded. Renewable energy sources, for example, are fast replacing fossil fuels: Trump's beloved coal industry is already obsolete, and apart from those who work in that industry, few will regret its passing. Mining is a dangerous, dirty and degrading industry which has killed thousands of people. Why do we want to preserve an industry like this, just because it has historically provided secure jobs for men?

 

To my mind, the real issue here is not what jobs people do, but how they can have the security they so desperately need. If we are to embrace technological change, we need to take seriously people's need for a financial "anchor", a rock, a safe place, an income which will ensure that they can survive regardless of the work they do.

 

Security of income does not have to come from work. Indeed, as work becomes ever more uncertain and insecure, more and more people will need some other sort of anchor. For the elderly, this is a state pension - yet the right to that is being eroded. For younger people, it is various forms of in-work benefits - yet the right to those, too, is being undermined. We are progressively shredding the safety net that provides people with some protection from instability of income.

No attempt is being made to quantify the cost of the damage to health, wellbeing and relationships caused by rising insecurity. But those whose relationships break down under financial stress end up in the divorce courts, and for many - particularly women - that means material poverty and a life on benefits. Those whose health is wrecked by overwork end up in doctors' surgeries or hospitals: many find themselves living on sickness and disability benefits with the support of long-term prescription drugs. And those whose mental health is undermined by constant worry may end up in prison, since chronic underfunding of mental health services means that the prison service has become the backstop for the mentally ill. All of this adds up to increased costs for health and social services, not to mention the prison service, the police and the courts.

 

Our crisis of work is causing a crisis of welfare. But all we see is the welfare crisis, and we try to solve it by inventing ever more draconian ways of forcing people into unsuitable and insecure work, rather than by addressing the root cause of the problem: disappearing traditional jobs and growing income uncertainty.

 

By implementing a universal basic income, we can end the necessity of human drudgery and the wasteful mismatching of people to jobs. We can restore security to the millions who live with uncertainty.

 

Universal basic income should not be seen as welfare. By itself, it is inadequate to meet all needs: for example, the very disabled need more support than a universal basic income can provide and are less able to top up their income with work. Other measures are needed as well to ensure that those who are marginalised by their inability to work are properly supported. Rather, we should see universal basic income as the foundation on which everything else is built - the level below which no-one will ever have to fall. By solving the problem of income insecurity with a universal basic income, we can end this costly and damaging epidemic of distress.

 

Providing everyone with a basic income would also help to end the fear of technology that is holding back progress. We do not know what the jobs or the industries of the future will look like. But if we go about this the right way, there could be an explosion of productivity and entrepreneurial activity when humans are freed from drudgery. Universal basic income not only clears the path for robots to take over the jobs that humans don't want to do (and are not particularly good at), it also supports those who want to take the risk of trying out something new. People will be more willing to start new enterprises if they know that they will not lose everything if it all goes horribly wrong. The great businesses of the future will be born out of this explosion of experimentation, and they will create products and services we cannot yet imagine.

 

The way to prosperity is to invest - not only in robots, but in humans too. If we invest in robots but leave humans to scrape an uncertain living from increasingly insecure and poorly paid jobs, it would hardly be surprising if humans rebelled against the robots and their owners. But setting up such unhealthy competition would be destructive both of robots and humans. We don't want robot wars - we want robot colleagues.

I am amazed when people say we cannot afford universal basic income. To my mind, we cannot afford not to have it. The challenge of technology demands a fundamental reordering of society - a new social contract. By explicitly breaking the link between work and survival, we can free up humans to embrace this wonderful opportunity to reinvent work in our own image.

 

When we are no longer afraid of losing our prosperity, we can look forward to an exciting future, fully using the creativity and ingenuity that is the birthright of all humans and working productively in happy collaboration with our robot colleagues.

Poruka je uređivana zadnji put ned 20.11.2016 14:57 (jovial).
Moj PC  
8 0 hvala 6
16 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Nabijem vam gig ekonomiju. To je ultimativni darvinistički princip najcrnjeg kapitalizma. Tu gig ekonomiju več smo imali u povjesti. Kako to izgleda? Pročitajte Oliver Twista. Kako je to još nedugo toga izgledalo? Ujutro radnici su se okupili pred fabrikom, gazda je izašao i pokazivao na ljude, koji su za TAJ DAN dobili posao. Neznam kako se toj vrsti zarade kaže na hrvatskom, na slovenskom to je mezda, a to je distinkcija od normalne zarade, mezda nije isto kao plača. To, što gig ekonomija naizgled nije isto kao rad u rudniku ili fabrici, jer je ušmekana u nazovi ju visoku tehnologiju, to još ne znači da je nešto bolja od gore opisanog načina "zapošljavanja". Gig sistem do temelja ruši sistem solidarnosti, koji je neophodan da bi ljudska vrsta uopče opstala. U prirodi je nemoguče da bi jedinka preživjela sama, bez potpore ostalih članova.

 

zar nije dosta, da je ta gig ekonomija več tu, ne samo zapakiran kao high tech samozaposlenje, več danas na miljune djece radi, nisu zaposleni, rade!

 

evo kako je to izgledalo prije 100 godina, a danas nije ništa drukčije...

 

http://www.shorpy.com/node/12345?size=_original#caption

 

http://www.shorpy.com/node/7362?size=_original#caption

 

http://www.shorpy.com/node/2596?size=_original#caption

Plamene zore bude me iz snaFabrička jutra, dim iz dimnjakaPesma se ori, mladi radniciČelicna jutra, hitam fabrici.
Poruka je uređivana zadnji put ned 20.11.2016 15:04 (dalibor).
 
22 0 hvala 4
11 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Možete davati kakva god hoćete imena, ali to se tute odvijek zvalo "fuš".

U osnovi, kombiniran rad Amazonovog "Mechanical turka" s načinom rada ostalih "freelance servisa".

 

Za razliku od dosadašnjih domaćih frilens servisa, ovaj izgleda ima "escrow", što je veliki plus.

Ono što je bitno svakom slobodnjaku koji je odradio više od jednog posla - nije naveo imaju li samo model jednokratnog plaćanja, ili također postoji opcija dogovaranja rada i isplate po satu.

Također nije naveo kome se naplaćuje 15% provizije - ponuditelju ili izvođaču.

 

Nakon par godina rada kao "frilens" programer mogu reći - sretno s rješavanjem porezne i ostalih davanja.

U dvije porezne ispostave dobiješ dva različita odgovora od osoba koje su navodno zadužene za taj isti sektor.

U manjim sredinama ako ne znaju kako klasificirati taj oblik rada, jednostavno će reći - "Pa, što otvorite firmu?".

Nameti su od 45% pa naviše.

Kada uspiješ riješiti sve začkoljice, kada posao krene i ako prešišaš prosječnu neto plaću, opet ti kažu - "Hajd' ti otvori firmu".

Za svaki poslić koji obavite, bez obzira na iznos, morati ćete ispuniti obrazac i dostaviti ga u ispostavu, ne znam je li se u zadnjih  godinu dana išta promijenilo oko toga.

Ako pokušate zamračiti porez isplatom preko Skrilla ili nekog drugo servisa iz EU, sretno s time, porezne unutar unije razmjenjuju podatke.

Ako pokušate zamračiti preko računa ili sličnog servisa u juesofej, do sada je razmjena podataka bila jednostrana - radi sprječavanja pranja novca porezna SAD uzima podatke od porezne RH.

No to ne znači kako se to ne može promijeniti kada se državna blagajna još malo isprazni. Dakle, iduće godine.

 

To je to što se tiče servisa i praktičnih pitanja.

 

Na priče o "gig ekonomiji" koja će promijeniti svijet sam se dobro nasmijao, jer sve je to "race to the bottom" model rada.

A ako je fušarenje nekome glavni izvor profita, također će mu se nasmijati službenici na šalteru u banci kada jednog dana dođe posuditi pare.

Također će mu se nasmijati davatelj posla ako mu kaže da treba jedan ili dva slobodna dana jer mu je dijete bolesno.

Frilens je savršen put prema budućem obliku robovlasništva.

 

I da, već vidim Raytheon kako prelazi na "gig" način zapošljavanja inženjera.

 

Oko "startupa" koji bi rješavao mirovine - ako plaćate porez na rad, morati ćete platiti i davanja za mirovinsko.

Da, to se danas obavlja istovremeno preko porezne.

Ako želite uplatiti u privatno mirovinsko, njima je svejedno odakle te pare dolaze.

 
21 0 hvala 5
15 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

ili, trećim riječima, ovako (alex lifeson = aleksandar živojinović):

 

 

kao mr.sc.-u ekonomije, iznimno mi je teško slušati ovakva pomodarska laprdanja o egzaktnoj znanosti. sorry. 

 

 

 

I know that you believe you understand what you think I said, but I am not sure you realize that what you heard is not what I meant.
Moj PC  
8 0 hvala 0
15 godina
odjavljen
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
jovial kaže...

Kome je stalo znati vise o ovome... iz pera engleske ekonomistice Frances Coppola, suradnice The Forbesa, The Guardiana, The Timesa... The svačega

very short bio; "Among other things, I designed risk management systems for Nat West, and financial & regulatory reporting systems for Midland Bank (now HSBC) and RBS Group. I'm moderately proud of the fact that RBS used that system to report its appalling financial results."

 

 

Reinventing work for future...

Na ovo bih dodao samo tri stvari:

 

1.) Na basic income se može gledati kao na isplatu cijelokupnom društvu za čitav doprinos u tehnologiji koji je doveo do mogućnosti robotskog rada - vlasnici tvornica bi plaćali društvu u cjelini tantijeme za patente koji su istekli i postali javno dobro.

 

2.) Kritični problem je prijelazno razdoblje - kako napraviti prelazak, a da sam prelazak ne uzrokuje novu krizu.

 

3.) U nekoj, ne previše dalekoj, budućnosti ćemo doći do situacije da je tek par posto ljudi zaposleno. Javlja se podjela na klasno društvo u kojem oni koji imaju tvornice nemaju kome prodavati proizvode osim međusobno, dok se ostali bore za preostale resurse, te je basic income jedini način za izjeći klasni rat. Alternativna opcija bi bila među nižom klasom regurtirati plaćenike koji će ratovati za bogate, ali takav scenarij bi bio poguban za svih - bogati ne mogu mirno spavati znajući da se plaćenici mogu pobuniti, a i sami razvoj stagnira, dok siromašni izumiru.

Big wheel keep on turning, Proud Mary keep on burning, Trolling, trolling, trolling on the river.
16 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Ovo je direktno prepisivanje poslovanja u glazbenoj industriji, a čak je preuzet i sam izraz:

 

GIG 

a term commonly applied to a musical engagement of one night's duration only; to undertake such an engagement.

 

U prevodu to se zove gaža.

 

 

You are like the Michael Jordan of being a son of a bitch.
Moj PC  
6 0 hvala 0
8 godina
odjavljen
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
dalibor kaže...

Neznam kako se toj vrsti zarade kaže na hrvatskom, na slovenskom to je mezda...

 Nadnica. :)

vocap, bičz?
16 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Jedno vrijeme sam radio kao freelance programer i to nikom ne bih preporučio, jer najbolja stvar toga je kad te netko zadovoljan tvojim poslom zaposli za stalno pa se možeš maknut od toga.

Ne znam za domaće freelance servise, radio sam preko Rentacodera i servis nije bio loš ali raditi na takav način je katastrofa.

Imaš rokove (koji dovode do stresa), a uz to si često i potplaćen (zbog Indijaca i sl. koji rade za kikiriki), a i uglavnom ljudi koji nude posao preko freelance servisa to rade da prođu jeftinije.

Situacija se nešto popravi kad odradiš više poslova i imaš solidan rejting, ali osim u slučaju nužde ne bih tako više radio.

 
3 0 hvala 0
15 godina
online
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
PaleRider kaže...

a i uglavnom ljudi koji nude posao preko freelance servisa to rade da prođu jeftinije..

 to je jedini razlog. užaš je ovo u što se pretvorila današnja ekonomija. svi gledaju proći jeftinije jer se sve svodi na "rast" a rast je jedini bitan špekulantima koji trguju raznoraznim rastovima i padovima (vrijednosti roba, usluga, vrijednosnica, biločeg...)

14 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Ja radim kao programer freelancer i ne bih to preporucio drugima samo zato da ne bude previse konkurencije :)

Inace ja uzivam u tome, zapravo mislim o tome sve najbolje, jer to koristim kao dodatni izvor love, dobijem 3x vise za isti posao ovdje gdje sam zaposlen za stalno. Ne radim puno, 5-10 sati tjedno. Ne vjerujem da bih si bazirao zivot samo na tome, jer nije to stalno i moze nestat samo tako, ali dok traje, dobro je.

Lack of money is the root of all evil. George Bernard Shaw
 
0 0 hvala 0
16 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

dobro, ti tako radiš tu i tamo, ovi prodavači magle bi da to postane normalan način zarade. Znači da si non-stop na raspolaganju, a posla možda ima, možda nema. Interesantno je, da pobornici takvih ideja nikada ne probaju živjeti pola godina na takav princip, nego se samo prave pametni. Ja sam radio 4 godine tako, nije bilo druge tada davno. Ali se tada to još nije tako zvalo.

Plamene zore bude me iz snaFabrička jutra, dim iz dimnjakaPesma se ori, mladi radniciČelicna jutra, hitam fabrici.
 
5 0 hvala 0
14 godina
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
dalibor kaže...

dobro, ti tako radiš tu i tamo, ovi prodavači magle bi da to postane normalan način zarade. Znači da si non-stop na raspolaganju, a posla možda ima, možda nema. Interesantno je, da pobornici takvih ideja nikada ne probaju živjeti pola godina na takav princip, nego se samo prave pametni. Ja sam radio 4 godine tako, nije bilo druge tada davno. Ali se tada to još nije tako zvalo.

 Ja isto tako jesam na raspolaganju i nisam. Poslodavac s tim isto dosta riskira, jer sta ako iskoci velik problem a nema me. Tko ce to popravljati? Novi programer ce potrositi dosta vremena dok uhvati konce, a pogotovo sta se radi o usko specificnom podrucju gdje nema puno ljudi koji  se u to kuze. To je odvojena i drukcija prica od klasicnog zaposlenja. I poslodavac isto mora odvagnuti da li zeli uci u takve egzibicije zbog neke ustede. 

 

Tako da firme ce mozda i uzet nekog kao freelancera, ali ako se ispostavi da je dobar i koristan, onda ce se i potruditi ponuditi vise i prijeci u 'klasican' radni odnos.

 

 

 

Lack of money is the root of all evil. George Bernard Shaw
15 godina
neaktivan
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

Može li što biti bolje od toga da čovjek sam upravlja svojim novcem i vremenom?

To je sustav koji stimulira sve sudionike da budu sve bolji i bolji. Zvuči mi puno bolje od sustava koji umrtvljuje svaku inicijativu.

 

 
0 0 hvala 0
15 godina
online
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
Glamdring kaže...

Može li što biti bolje od toga da čovjek sam upravlja svojim novcem i vremenom?

To je sustav koji stimulira sve sudionike da budu sve bolji i bolji. Zvuči mi puno bolje od sustava koji umrtvljuje svaku inicijativu.

 

e vršim ti nuždu na to simuliranje da ljudi budu "bolji i bolji" jer to najčešće ne znači i bolje cijenjenje tih ljudi već samo bolje tapšanje po ramenu i teži pad kad se istroše.

socijalni vrhunac je upravo briga za sve članove društva, kako one koji nemaju mogućnosti biti bolji (bilo da nemaju dovoljno sreće, inteligencije, manjka životnih problema itd.), tako i za one koji imaju crve u guzici biti "bolji i bolji"

također neznam u kojem paralelnom svemiru ti podrazumijevaš da je nadničarski posao u stvari mogućnost da "čovjek upravlja svojim novcem i vremenom". ne, znam, u onom iz 18. i 19. st. jer ovaj u 20. st. na sebe veže i parazitsku državu, poreze, banke preko kojih se isplaćuje novac itd. itd.

idealan sustav je sustav u kome je poslodavac dužan platiti minimum radniku (naglasak na radniku, dakle ne socijalna pomoć!) a za ostalo koliko se tko trudi. ove spike da svi krećemo iz nule pa da ovisi o tome koliko se tko trudi su isključivo za smanjivanje cijene rada, dakl ena štetu radnicima

i zapamtite: oni koji vas plaćaju imaju para. da nemaju, nebi vas mogli platiti. a najgori su oni koji ne plaćaju a sebi kupuju luksuz a takvih je 95%

16 godina
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
Arendelle kaže...
dalibor kaže...

Neznam kako se toj vrsti zarade kaže na hrvatskom, na slovenskom to je mezda...

 Nadnica. :)

 Starohrvatska tvorba = nada + dnevnica

8 godina
odjavljen
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
Xidrus kaže...

 Starohrvatska tvorba = nada + dnevnica

 Zapravo ne. Etimologija je na- + dan. Ipak, dobar pokušaj. :)

vocap, bičz?
15 godina
neaktivan
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a

Čovjek u danu ima na raspolaganju 24 sata. Osam sati provede u krevetu, 8 na nekom radnom mjestu gdje nekome drugome zarađuje novac i u idealnom slučaju ostaje mu 8 sati da živi svoj život kako želi. Realno je to puno manje kada se uračuna putovanje, stajanje u redovima....

Nakon nekog vremena postaneš automat i rob sustava.

Čovjek koji se prostituira 8 sati za fiksnu plaću nema nikakvog motiva da išta obavi bolje nego prošli put. To je upravo razlog zašto komunizam propadne u svakoj iteraciji.

Ako taj isti čovjek može zaraditi sebi plaću i još toliko za poslodavca, zašto taj isti čovjek nebi izbacio posrednika, koji je u ovom slučaju poslodavac i zaradio za sebe po svojim uvjetima. Išao na godišnji kada želi, radio samo tokom kišnih dana, outsourcao dio posla kada mu se nešto neda...

Ako mu treba više novaca, više će raditi, ako želi više novaca za manje uloženog vremena raditi će učinkovitije. Ako mu ugovaranje poslova ovisi o kontaktu sa ljudima, bit će maksimalno fin i uljuđen u ophođenju. Novi naučeni jezik mu otvara novo tržište za nuđenje svojih usluga, samim time ima motiv da ga nauči.

Naš školski sustav indoktrinira ljude da budu robovi umjesto da im potpali poduzetničku iskru.

 

Za manje sretne se država uvjek mora pobrinuti, ali ne možemo naprijed kao društvo ako se 90% radije svrsta u manje sretne što trenutni uvijeti potiču.

Ako poslodavac može lako zaposliti i otpustiti čovjeka, to bi imalo ogroman motivirajući efekt na ljude da ipak budu korisni, da možda i sami zaposle nekoga i provedu neke svoje ideje, da rade za više poslodavaca, jer jedan poslodavac realno može platiti samo ograničenu cifru, recimo da je 15000kn neki limit, ali ako vodite knjige za 5,10,15... firmi,

ako imate proizvod, svaki kupac je poslodavac, to jednostavno uklanja taj limit plaće, i bi ljudi bi trebali gledati kako da to postignu, a nadničarstvo je svakako korak u pravom smjeru. Jedina prava sigurnost su pare na računu, sve ostalo je magla.

 

15 godina
online
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
Glamdring kaže...
 ali ne možemo naprijed kao društvo ako se 90% radije svrsta u manje sretne što trenutni uvijeti potiču.

Ako poslodavac može lako zaposliti i otpustiti čovjeka, to bi imalo ogroman motivirajući efekt na ljude da ipak budu korisni...

 

 1. zlatno doba zapadne civilizacije je bilo upravo kada se 90% radije svrstavalo u, kako kažeš, "robove", koji su imali sve: siguran posao, egzistenciju, zdravstvo, sve osigurano za uvijet da "robuju" 8h dnevno. i mnogi su uživali u toj uspavljujućoj kolotečini i ti se zovu radnička klasa. onda su došli ovi "poduzetnici" i počeli pordavati mudozofiju da se od jednog ručka mogu nahraniti dva čovjeka ukoliko im se daje pola ručka u trenutku njihove najveće gladi a ne kada su naučili jesti (pričam figurativno). I da, od onda "idemo naprijed" (kako vi "napredni" to volite naglašavati) i to idemo naprijed u 3PM, od uništenja okoline do osiromašivanja ljudi jer radna snaga vrijedi sve manje i manje i manje jer su "napredni" shvatili da im je jeftinije platiti 10 needuciranih radnika da rade posao jednog educiranog i onda taj šrot mogu prodati istim tim needuciranima nego da proizvode kvalitetu koja traje i koju mogu kupiti samo oni koji uistinu znaju što će s time i koji to koriste i cijene. ako ti nije jasno, opisao si predatorski kapitalizam, najgori od najgorih sistema

 

2. ti pričap o poslodavcima kao o nekakvim uzorima morala i to se podudara s gornjom tvrdnjom i gledištem kapitalizma, a poslodavci su redovito obični oportunisti (svi, čak i vrli "vizionar" Stevo Jobs) koji redovio pokušavaju dobiti što više ulažući što manje jer, budimo iskreni, apple nije rasadnik inovativnih ljudi već inovativnih proizvoda i groblje inovativnih ljudi koji čim više nisu dovoljno inovativni, bilo da su se iscrpili poslom, dobivaju nogu u guzicu.

 

ja kažem, hvala na takvom sustavu, vama kojima se tako radi, izvolite, široko vam polje al nemate pravo vući nas ostale u svoju provaliju jer većini ljudi treba samo siguran dom, hrana i odmor a samo nekolicine treba jahta, put na mars i šmrkanje belog oliti luksuz

15 godina
odjavljen
offline
Re: Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a
Glamdring kaže...

Čovjek koji se prostituira 8 sati za fiksnu plaću nema nikakvog motiva da išta obavi bolje nego prošli put. To je upravo razlog zašto komunizam propadne u svakoj iteraciji. (1)

Ako taj isti čovjek može zaraditi sebi plaću i još toliko za poslodavca, zašto taj isti čovjek nebi izbacio posrednika, koji je u ovom slučaju poslodavac i zaradio za sebe po svojim uvjetima. Išao na godišnji kada želi, radio samo tokom kišnih dana, outsourcao dio posla kada mu se nešto neda... (2)

1.) U zdravoj ekonomiji će onaj tko se razvija, tko uči i tko postaje bolji napredovati na poslu, dobijati bonuse i/ili povišice, a ako ne, onda će naći poslodavca koji zna takvog radnika cijeniti. Međutim, onaj tko nema motivacije sebe razvijati ili radi u branši u kojoj nema mogućnost lakog traženja novog posla, njemu je ovo pod 2.) znanstvena fantastika.

 

2.) Ti gledaš koliko tvoj poslodavac naplati klijentu, a koliko plati tebi. Sad uzmi platnu listu koju ti je po zakonu dužan uručiti pri svakoj isplati plaće, pa pogledaj koliko tvoj rad košta tog poslodavca, pa onda na to dodaj troškove bolovanja (koje ti poslodavac isplaćuje prva 42 radna dana svakog pojedinačnog bolovanja), trošak opreme, prostora, certifikata, licenci, atesta, zampa, hrt-a, gospodarske komore, spomeničke rente, knjigovođe, rizika (penali, garancija), režija i svih ostalih davanja koja 75% Hrvata ne bi znalo ni nabrojati, podijeli taj broj s brojem radnih sati u mjescu umanjenom za 21 (21 radni dan u prosječnom mjesecu * (30 minuta pauze svaki dan + cca 30 minuta kad se zbroje one pauze od 5 minuta svakih sat vremena za odmoriti oči od računala)), te dobivenu sumu usporedi sa cijenom po satu bez PDV-a.

S druge strane, ako ideš poslovati "bez posrednika" putem ovakve posredničke agencije, ti na sebe preuzimaš: sve troškove poslovanja, sve rizike, sam plaćaš porez i doprinose, kad si na bolovanju ne zarađuješ, obično ti treba i knjigovođa za to sve skupa obračunati. Istina je da ćeš u konačnici imati manji trošak poslovanja, ali da bi se nekom isplatilo tebe unajmiti, moraš pristati na nižu cijenu, pa na kraju opet dođeš na isti okvir, kako nemaš sigurnost, radiš i više od 8 sati da bi ostavio nešto sa strane za slučaj bolesti ili manjka posla.

 

Tvoj komentar stoji ako ćeš otvoriti svoju firmu, ali tek onda ti se ne isplati poslovati preko ovakvih servisa jer ti ne shvaćaš jednu stvar - u branšama u kojima čitava ova priča uopće ima smisla, poslodavac je čak u goroj poziciji od radnika - s jedne strane je ovisan o koliko toliko stabilnoj listi klijenata jer bez zagarantiranih prihoda nemaš resursa razvijati svoja rješenja, a time ni biti konkurentan, a s druge strane si ovisan o zaposlenicima jer ako ti zaposlenik koji razvija in house sustav dobije bolju ponudu, to će te vratiti barem 4-6 mjeseci / ukupni broj zaposlenika na projektu unatrag, te postoji opasnost da zbog toga probiješ rokove i platiš penale ili izgubiš klijenta. Ako radiš u branši u kojoj poslodavac nije u takvoj poziciji, nećeš se ni samostalno spasiti, već će te konkurencija pomesti prije nego skužiš što sve moraš platiti prije nego počneš zarađivati za sebe.

 

Ovaj model ima i još jednu negativnu karakteristiku koja utječe na čitavo društvo - ako nemaš stalne prihode, manje trošiš, a kad imaš kritičnu masu ljudi koja počinje štedjeti onda dobiješ Milanovićev efekt - kako je naš vrli bivši premijer najavio krizu, time je zapravo uzrokovao krizu - pala je potrošnja, ali i povjerenje građana u banke (zbog primjera Grčke), pa si imao hrpu mrtvog kapitala po čarapama, što bi samo po sebi uzrokovalo krizu i bez svjetske krize.

Slično je i s lakšim otpuštanjima - zemlje u kojima se čovjek u prosjeku ponovno zaposli za par tjedana imaju benefite zbog lakšeg otpuštanja, ali lako otpuštanje u zemljama u kojima se na zavodu provode godine rezultira time da ljudi štede. Ako ti sutra poslodavac može reći "od danas ti teče otkazni rok od mjesec dana" bez nekog posebno opravdanog razloga ili upozorenja, ti nećeš kupiti neki proizvod na 6 rata.

P.S. što se tiče limita plaće, odakle ti ta ideja? Ako ti poslodavcu zaradiš te pare i imaš mogućnost otići drugom poslodavcu i njemu zaraditi te pare, poslodavac ti može i hoće platiti više. Problem je u tome što ti poslodavac više plaća to država više od toga uzima, međutim, od 01.01. će ti se svi ostali dohotci izjednačiti s plaćom po pitanju oporezivanja, pa ćeš na kraju godine platiti razliku koju bi ti ovako poslodavac odmah obračunao.

Big wheel keep on turning, Proud Mary keep on burning, Trolling, trolling, trolling on the river.
15 godina
offline
Gig-ekonomija omogućuje svima da se zaposle, a nak

reinventing ... tople vode i novog/starog načina eksploatacije začinjeno s par buzzworda. Neke stvari bi trebalo zabraniti, nešto kao humanost, zaštita životinja.. bilo što :)

C64/TurboModul-OpenSourceProject.org.cn.部分作品为网上收集整理,供开源爱好者学习使用
 
4 0 hvala 0
1
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice