Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

poruka: 18
|
čitano: 1.470
|
moderatori: Danny_HR, vincimus
1
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
Ovo je tema za komentiranje sadržaja Bug Onlinea. U nastavku se nalaze komentari na "Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima".
6 mjeseci
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Ako većina kozmičkog zračenja ne dolazi iz smjera naše galaksije od kuda onda dolazi? molim što više uvrnutih spekulacija...

ravna zemlja i šupalj mjesec
Poruka je uređivana zadnji put pon 25.9.2017 20:28 (Louis Pluto).
 
2 0 hvala 0
8 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Zanimljiv i dobro napisan članak, jedino pred kraj postaje pomalo prekompliciran. 

 
3 0 hvala 0
17 mjeseci
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli

Kaj ne znaš?

Pa iz mobitela.

U zadnje vrijeme je sve više ljudi na forumu koji se slažu s time....

David otac, majka i guru.

Kruha i igala...
5 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Negdje pod kotom od 120° u odnosu na centar naše galaksije na rubu svemira o problemima na Zemlji čavrljaju Jahve, bezimeni i Alah. Odjek njihovog čavrljanja registrira opservatorij Pierre Auger, a astronomi (posebice astrofizičari) se pitaju o čemu se to radi. A bogovi samo čavrljaju (na hebrejskom). 

Poruka je uređivana zadnji put pon 25.9.2017 22:14 (markoBT).
 
0 3 hvala 0
9 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Što je tamo gore?

 

Pa sve dok ne dođemo tamo gore sami ili sa robotima nećemo ni znat.

 

Nismo puno odmakli od tvrdnje da na Marsu ima mreža kanala sa vodom.

You are like the Michael Jordan of being a son of a bitch.
Moj PC  
0 1 hvala 0
7 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Mnogo je još tajni gore, kao npr. zvijezde koje su, kako se čini, starije od samog svemira: https://www.space.com/20112-oldest-known-star-universe.html

 

P.S. Odličan tekst.

 

Poruka je uređivana zadnji put pon 25.9.2017 22:31 (phoenix2003).
Moj PC  
3 0 hvala 0
3 tjedna
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
Louis Pluto kaže...

Ako većina kozmičkog zračenja ne dolazi iz smjera naše galaksije od kuda onda dolazi?

Kako u našoj galaksiji nema baš ideja što bi mogli biti izvori kozmičkih zraka tih najviših energija (a ovim najnovijim rezultatima o smjeru dipola takvi su scenariji još manje vjerojatni), tako mnogi predloženi modeli mehanizme ubrzanja tih čestica smještaju u galaksije koje ne slične našoj, pa se tako predlažu AGN-ovi (aktivne galaktičke jezgre), starburst (zvjezdorodne) galaksije i sl. Najčešći kandidat je upravo najbliža radio galaksija Centaurus A (NGC 5128).

9 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Svemir je ko RPG igrica s "just.. one... more... turn..." efektom

 
3 0 hvala 0
9 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

"tamo gore" je uglavnom ništa. istina, tu i tamo ima nečega no uglavnom nema ničega. i kad ne bi bilo povremenih zračenja, uglavnom se ništa ne bi niti događalo. 

I know that you believe you understand what you think I said, but I am not sure you realize that what you heard is not what I meant.
Moj PC  
0 0 hvala 0
9 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

"Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima" - iskrena mantra svih stoljeća. Divno je biti pripadnik ljudske nesvršene vrste. UVIJEK će mjerenje biti nedorečeno. Gdje god pogleda čovjek, senzor može bolje, (znači, čovjek je isprva mjerio stvarnost netočno) i od njega drugi senzor može još bolje, (znači, prvi senzor je isprva mjerio stvarnost netočno), itd. Bitno je da nam je uvijek lijepo s nekom novom spoznajom svijeta, sretni smo. I hvala za članak, sreća je time još veća što nam potpuna stvarnost izmiče poimanju, pa nam nikad nije dosadno.

 

 

Let go of any expectations and look to generate curiosity in the process, rather than expectation in the result. ~Andy Puddicombe
Moj PC  
0 0 hvala 0
6 godina
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
Ajar kaže...

"tamo gore" je uglavnom ništa. istina, tu i tamo ima nečega no uglavnom nema ničega. i kad ne bi bilo povremenih zračenja, uglavnom se ništa ne bi niti događalo. 

 Tehnički, "tamo gore" je više-manje sve. :D

6 mjeseci
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
Andrej_D kaže...

Kako u našoj galaksiji nema baš ideja što bi mogli biti izvori kozmičkih zraka tih najviših energija (a ovim najnovijim rezultatima o smjeru dipola takvi su scenariji još manje vjerojatni), tako mnogi predloženi modeli mehanizme ubrzanja tih čestica smještaju u galaksije koje ne slične našoj, pa se tako predlažu AGN-ovi (aktivne galaktičke jezgre), starburst (zvjezdorodne) galaksije i sl. Najčešći kandidat je upravo najbliža radio galaksija Centaurus A (NGC 5128).

Ako nije problem objasniti, kakav mehanizam stoji iza tog zračenja, jezgre atoma u zračenju su krhotine većih atoma kao u alfa raspadu ili su bili atomi ali su im elektroni "otrgnuti" nekim mehanizmom, djeluju li crne rupe u jezgrama aktivnih galaksija kao ogromni collideri koji iz accretion diska kolizijom materijala koji ga čine izbacuju jezgre atoma? Također fascinantno je koliko veliku energiju zadržava to zračenje a iz kolike udaljenosti nam dolazi...

ravna zemlja i šupalj mjesec
9 godina
online
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
phoenix2003 kaže...

Mnogo je još tajni gore, kao npr. zvijezde koje su, kako se čini, starije od samog svemira: https://www.space.com/20112-oldest-known-star-universe.html

 

P.S. Odličan tekst.

 

Odličan malo morgen prije glupost, s obzirom kolko toga ne znamo, ili naš mozak niti ne može progutat fučkaj ga sad.

 

"In the end, the astronomers estimated"

 

Procjenit se može svašta i ništa, kao prvo bi trebali dešifrirat zakaj je naš mozak večinom ne iskorišten, ili izvan pogona ili spava itd.

Ajar kaže...

"tamo gore" je uglavnom ništa. istina, tu i tamo ima nečega no uglavnom nema ničega. i kad ne bi bilo povremenih zračenja, uglavnom se ništa ne bi niti događalo. 

Tam gore je svašta nešto, samo gdje to gore a šta je zapravo gore ili dole ako je svemir kak ti beskonačan.Ako nekaj nema kraja, onda uopče nema gore ili dole, osim tu na zemlji kad ipak imamo tu nezgodnu gravitaciju.

 

- ako je svemir beskonačan, pa realno naš mozak ili ovaj aktivni dio to ne može pojmit, ako kreneš razmišljat da nešto nema kraja mozak odma zablokira

 

- ako svemir nije beskonačan, opet ista priča šta je onda na kraju svemira o čem se tu zapravo radi

 

Onako ukratko, okvirno znamo da ništa ne znamo+nagađamo da sve smrdi na veliko.Človek je zahebano pohlepan stvor, voli si umislit/vjerovat da je jedinstven i da ništa sličnog nema nigdje u nekakvom svemiru.

 

Naše susede kak ti na papiru još nisu našli, a skupina od par stotina letečih objekata svi redom nestanu u tri sekunde da tu su bili brzi Rusi.

Intel=pokvareni podmukli smradovi!
3 tjedna
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
Louis Pluto kaže...

Ako nije problem objasniti, kakav mehanizam stoji iza tog zračenja, jezgre atoma u zračenju su krhotine većih atoma kao u alfa raspadu ili su bili atomi ali su im elektroni "otrgnuti" nekim mehanizmom, djeluju li crne rupe u jezgrama aktivnih galaksija kao ogromni collideri koji iz accretion diska kolizijom materijala koji ga čine izbacuju jezgre atoma? Također fascinantno je koliko veliku energiju zadržava to zračenje a iz kolike udaljenosti nam dolazi...

 Trebam možda pojasniti da je naziv kozmičko zračenje / cosmic radiation, odnosno kozmičke zrake / cosmic rays takav radi tradicije jer se ispočetka mislilo da se zaista radi o zračenju (elektromagnetskom; fotonima), a ne o nabijenim česticama. Danas se pod kozmičkim zrakama podrazumijeva zapravo nabijene jezgre atoma: protoni (jezgra vodika), alfa čestice (jezgre helija) itd. I na nižim energijama (do cca 10^16 elektronvolti) zna se i poprilično dobro prosječan sastav u kojem ima najviše jezgara vodika, pa helija, pa ugljika itd. Vidi npr. sljedeći grafikon:

Čestice s višim energijama su sve rijeđe i rapidno pada njihov broj koliko ih se detektira po metru kvadratnom tako da već na 100 puta višim energijama, njihov broj je otprilike sto tisuća puta manji. To znači ako neki satelit u zemljinoj orbiti ili balon ima detektor kozmičkih zraka veličine 1 m^2 i ako njime detektira 10,000 protona energije 10^9 eV-a (1 GeV) u jednoj sekundi, detektirat će samo 1 proton u intervalu od cca 10 sekundi na energiji od 100 GeV-a. Za energije preko 10^15 eV-a (1 PeV) više se ne isplati niti fizički baš može graditi nekakve detektore za satelite ili balone jer bi oni morali imati dimenzije nogomentnih igrališta da bi išta od takvih čestica i detektirali u nekom razumnom vremenu. Stoga se čestice tih vrlo visokih energija više ne detektiraju neposredno (kad ona upadne u detektor), nego indirektno u zemaljskim eksperimentima koji si mogu priuštiti veličine nogometnih igrališta pa i veće. Oni tada "hvataju" tzv. pljuskove sekundarnih čestica koje u atmosferi stvaraju primarne/originalne čestice (iste takve koje se na nižim energijama "love" direktno). Problem je što se onda sastav primarnih čestica mora ekstrapolirati na temelju snimljenih svojstava pljuskova, a to nije jednostavno i na najvišim energijama postoji jako puno nepoznanica o prirodi tih pljuskova (kontrolirani "laboratorijski" eksperimenti kao LHC ne mogu doseći te energije) tako da se sastav određuje samo okvirno, a dva najveća eksperimenta: Pierre Auger Observatory (Argentina) i Telescope Array (Utah, SAD) imaju sasvim suprotne zaključke što se nalazi na tim najvišim detektiranim energijama: prvi kaže jezgre željeza, a drugi kaže protoni. Nekako je znanstvena zajednica više naklonjenija rezultatu Augera jer se radi o većem i modernijem detektoru, ali to sad ovdje nije bitno - naveo sam to samo kao primjer da pokažem koliko je sastav zapravo teško odrediti i ne zna se točno kakav je on na energijama oko 10^18 eV-a (EeV-a). Auger nudi za neke događaje (1% od svih detekcija) i javni "browser" tako da se mogu pratiti događaji uhvaćenih čestica ovdje. Npr. događaj 10485600 detektiran je skroz na jugu mreže tankova i rekonstruiran je njegov smjer, energija od 49 EeV-a i ostali parametri.

 

Zašto pišem sve to oko sastava kozmičkih zraka? Pa zato što sastav uvelike određuje i kakvi potencijalni modeli prirodnih akceleratora mogu ubrzavati te čestice na izvorima: ako je sastav težak s više naboja (bliže željezu) onda dolaze u obzir neki "normalniji" elektromagnetski mehanizmi jer je lakše čestici elektromagnetskim mehanizmima dati više energije, a ako je lakši (npr. protoni) onda se mora pribjegavati egzotičnijim idejama. Npr. za energije do 10^17 elektronvolti najčešće se uzima da su izvori ostaci supernova u našoj galaksiji gdje udarni val plazme koje supernova pokrene ubrzava čestice, dok za više energije to mogu biti npr. aktivne galaktičke jezgre u drugim galaksijama koje u središtima vjerojatno imaju supermasivne crne rupe koje ususavanjem materije stvaraju dosta burne akrecijske diskove koji pak imaju neki mehanizam za ubrzanje čestica (priznajem da nisam detaljnije proučavao te mehanizme). Od egzotičnijih modela (da sad spomenem jedan koji bolje poznajem jer sam na njemu radim) to mogu biti neutronske zvijezde koje se urušavaju u kvarkovske zvijezde (kvarkovska nova) i time proizvode elektromagnetski udarni val koji može dati dovoljno energije da se čestice na njihovoj površini ubrzaju.

 

Što se tiče udaljenosti, zbog interakcije s pozadinskim kozmičkim zračenjem ranog svemira (CMB) kozmičke zrake s energijama višim od cca 5*10^19 eV-a počinju rapidno gubiti energiju i taj CMB djeluje kao "mreža" koja ih usporava, jednom kad padnu ispod te granice taj proces više nije efikasan i počinju opet "slobodnije" prolaziti kroz svemir. Radi toga se može reći da za čestice koje se detektiraju iznad tih energija (a te su izuzetno rijetke) izvori dalji od cca 100 megaparseka (326 milijuna svjetlosnih godina) nisu vjerojatni - mora biti nešto bliže nama. No i dalje se radi o ogromnom području, pa tako već spomenuta najbliža radio galaksija Centaurus A je na "samo" 4 Mpc (13 milijuna svj. godina).

Poruka je uređivana zadnji put uto 26.9.2017 20:59 (Andrej_D).
6 mjeseci
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli

Puno hvala na trudu i iscrpnom objašnjenju!

ravna zemlja i šupalj mjesec
9 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

ma, ne znam. previše je šupalj taj svemir i slabo naseljen s obzirom na kapacitete i prostor. treba to malo izgraditi, urbanizirati, kvalitetenom infrastrukturom međusobno povezati i približiti. oformiti komisiju za prostorno planiranje. pošumiti to malo. urediti fontane na enceladusu. mislim, čemu plaćamo prirez ak svi samo sjede na jajima i češu ih? ovak promatrači neba samo nabadaju ("detektiraju") pojave k'o ćorava kokoš, a ja se kao prosječan glađanin i porezni platiša osjećam dezorganizirano k'o djevojče u prvom gang-bangu. 

I know that you believe you understand what you think I said, but I am not sure you realize that what you heard is not what I meant.
Poruka je uređivana zadnji put sri 27.9.2017 12:50 (Ajar).
Moj PC  
1 0 hvala 0
7 godina
offline
Re: Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modeli
rambox kaže...
phoenix2003 kaže...

Mnogo je još tajni gore, kao npr. zvijezde koje su, kako se čini, starije od samog svemira: https://www.space.com/20112-oldest-known-star-universe.html

 

P.S. Odličan tekst.

 

Odličan malo morgen prije glupost, s obzirom kolko toga ne znamo, ili naš mozak niti ne može progutat fučkaj ga sad.

 ....

 

- ako je svemir beskonačan, pa realno naš mozak ili ovaj aktivni dio to ne može pojmit, ako kreneš razmišljat da nešto nema kraja mozak odma zablokira

 

- ako svemir nije beskonačan, opet ista priča šta je onda na kraju svemira o čem se tu zapravo radi

 

Moraš uzeti u obzir da su većina forumaša laici i veoma mladi ljudi. Odličan tekst znači sažet tekst bez nepotrebnih digresija koje bi dodatno komlicirale sadržaj a tek onda laicima ništa ne bi bilo jasno. Zato je tekst odličan.

 

Jesi li razmišljao o tome da je svemir polubeskonačan?

7 godina
offline
Mjerenja pokazala grešku u astronomskim modelima

Čestitam autoru na zanimljivom tekstu. Pred kraj ide izvan znanstvenoga popularizma, ali željno iščekujem nove njegove priloge.

 
1 0 hvala 0
1
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice