Slabo prihvaćanje uredskih alternativa

Osim ostalih problema navedenih u tekstu tu postoji i bahatost managera koji kad čuju nešto drugo osim MS worda postaju jako čudni i često neargumentirao apriori odbacuju ikakvu pomisao o alternativi.

Znaci, ne znate si instalirati Linux i poslati osoblje na 6-omjesecnu obuku?

On topic:

Imam LibreOffice, koristim ga jer dajem potporu Linux-asima, ali da se moze reci da je alternativa Word-u -ne moze. Moze, ali to ne bi bilo istina.

Mislim da dosta ljudi niti ne shvaća što to MS Office zapravo je i koje su njegove stvarne mogućnosti, pa me iskreno ni ne čude ovakvi komentari. Ako mislite da je MS Office = kuckanje teksta u Wordu, napikavanje po Excelu i izrada prezentacija u PowerPointu, onda živite u teškoj zabludi. To je samo priča ispričana iz perspektive Štefice^TM koju ionako nije ni najmanje briga u ćeliju kojeg programa za rad s pivoticama će unijeti neki broj. Ali u poslovnom okruženju, kada sagledamo širu sliku, MS Office kao zaokružena platforma (a pritom mislim na server + client infrastrukturu) jednostavno nema dostojnu alternativu.

Velika većina MS Office klijentskih aplikacija se bez većih problema integrira u sve važnije MS business-oriented servere (Exchange, SharePoint, Project, CRM, Lync, ...) i uz dobro postavljenu serversku infrastrukturu omogućava puno, puno, PUNO više od "kuckanja teksta u Wordu". Svjestan sam da većina ljudi nema blagog pojma o tome i da to gledaju samo s klijentske strane, ali ljuti me ovako traljavo napisan članak koji to stavlja upravo u tu perspektivu bez da pojasni razloge zašto je to tako.

Ovaj dio me je posebno zasmetao: "Naime, iako internetske alternative nemaju mnoštvo funkcija koje su standardne u Microftovom Officeu, velika prednost uredskih paketa temeljenih na Internetu je mogućnost jednostavne kolaboracije, odnosno postoji jedna kopija dokumenta pohranjena na središnjem poslužitelju na kojoj više osoba može istovremeno raditi. Također se ističe mogućnost pristupa s više računala i raznih prijenosnih uređaja i mobilnih telefona."

Oh rly? A kako sam ja onda pristupao npr. MS CRM-u upravo preko mobitela i dijelio podatke sa svojim kolegama dok je Google Docs tek jedva postojao kao ideja (cca prije nekih 6-7 godina)? A isto vrijedi i za Exchange i SharePoint. S novim verzijama (2011) SharePointa, CRM-a, Exchange i Project servera ovo je sve dignuto još i na višu ljestvicu (npr. WebApps). Upravo se zadnja Mreža prilično detaljno pozabavila dobrim dijelom tih platformi, tako da mi zbilja nije jasno WTF.

Anyhow, konkurencija tu užasno gadno kaska i teško da će se u nekoj doglednoj budućnosti to promijeniti. Osobno, apsolutno mi je nevažno koji alati se koriste dok god oni obavljaju što im je namjena, ali činjenica je da je MS toliko dobro posložio ovu priču da trenutno jednostavno nema smisla "silaziti s konja na magarca" (jer je situacija upravo takva).

Korisnik sam Win XP i ne pada mi na pamet jos neko vrijeme prelaziti na Win 7. Razlog je novac, jer sam i ove Windowse kupio vlastitim novcem, a novac ovih dana ne pada s neba (osim rijetkima). Isto vrijedi i za Office. Nedavno sam morao isprintati dokumente napisane u Wordu i to na Linuxu u Libre Officeu. To je bio uzas. Svako malo promijenjen font usred dokumenta, nepotrebni ogromni razmaci među poglavljima... Držim se onoga u čemu radi 99% ljudi s kojima komuniciram. I sve je u redu već dugi niz godina. 

Ako stvarno misliš da je MS Office još uvijek (ili ikada) samo puka zamjena za tipkaću mašinu, preporučam ti da se ostaviš računala i vratiš na olovku i papir. Po ovome što pričaš, očito si jedan od onih koji u ovakvim aplikacijama koristi samo opciju za bold i veličinu fontova.

U firmi koristimo OpenOffice (od nedavno i LibreOffice) i MS Office.

LibreOffice ima svojih boljki, ali u većini slučajeva zadovoljava potrebe korisnika.

da, točno. ne znamo si instalirati mail, web, A/V server, zamjenu za outlook i tko zna kako se to sve već zove. mislim da nema smisla da to itko od nas uči. Najmanji problem je koristiti office, barem do trenutka kad te klijent zatraži nešto u docx formatu.

QFT i /approved

Evo ti recimo baš primjer jednog projektnog zadatka kojeg sam odradio prošli tjedan... Objasnit ću ti kako je to izvedeno kroz MS tehnologije, a ti mi onda objasni kako bi to izveo koristeći alternativna rješenja, može? Iskreno, baš me zanima...

Dakle... Potrebno je voditi X E [20, 100] paralelnih projekata sa Y E [5, 50]) ljudi raštrkanih po projektima. Projektima se mora moći pristupiti u Intranetu i kroz VPN preko Interneta u bilo kojem trenutku i bilježiti potrošeno vrijeme / resurse / itd. Voditelji projekta moraju biti obaviješteni kad se nešto mijenja na projektu. Iz projekata se moraju moći na kraju svakog tjedna izvući pogledi na 3D projektne kocke kroz dimenzije Čovjek-Projekt-Utrošeno_vrijeme i Projekt-Dostupni_Resursi-Utrošak (ima puno više pogleda koje treba pratiti, ali recimo ovo su primjere neka 2 tipična). Mjere tih dimenzija moraju se dodatno obraditi u nekom tabličnom kalkulatoru radi nekih suludih računa projekcija troškova koji mogu biti varijabilni i vaditi van grafove (jer nema šanse da kroz pivotice s tisućama podatka vidiš išta smisleno) koji se onda upucavaju u tjedne, mjesečne itd. izvještaje.

Kako je to izvedeno koristeći MS platforme?

Serverske platforme: Active Directory, Exchange, Project Server, SQL, Analytics Services, Certificate Services i TMG za VPN / mobilni pristup izvan firme.

Klijentske platforme: Internet Explorer, Outlook + PWA Plugin, Excel, Word, VBS.

Sve je automatizirano (osim onih dijelova koji se moraju ručno unositi), sve zasad radi bez bugova, i za implementaciju svega toga je potrošeno manje od tjedan dana (naravno, ako znaš što radiš). Najbolja stvar od svega je da se novi podsustav uklopio u već postojeću business okolinu bez ikakvih problema i da je u budućnosti poveziv s čime god nam bude trebalo.

Teta Štefica^TM koja štima izračune u Excelu ni ne zna da se njezin Excel spaja na Project Server koji se dalje priča sa Analytics Services da joj pokaže podatke koje ona treba. Kao što ne zna ni da je VBS taj koji će klikom na zgodnu ikonu uzeti grafove iz Excela i zakucati ih u unaprijed složeni template u Wordu gdje će biti potrebno promijeniti samo par stvari i evo tjednog izvještaja. Projektni manager Ivica^TM ne zna je TMG server odgovoran za to da se on može iz Pripi*dine Donje spojiti na Exchange i PWA i obaviti svoj posao, kao ni što je Pericu^TM briga tko ga to točno i kako mailom obavijestiti da je netko gotov sa nekim taskom na nekom projektu - bitno je samo da on tu informaciju dobije (u ovom slučaju radi se o triggerima na Project serveru koji šalju prigodne mailove). A to ti ljudi ni ne trebaju znati! Njima je najvažnija stvar u životu da to što oni ukucaju negdje u konačnici rezultira točnim i mjerljivim rezultatom i to za što je moguće manje vremena i utrošenih resursa. Uštedi čovjeku pola sata dnevno vremena koje je ranije gubio (zbog neautomatiziranog procesa) i uštedio si firmi nekoliko stotina tisuća kuna godišnje. Sve se svodi na to i tu je početak i kraj priče "zašto i zbog čega to sve".

A komentari tipa "OMG evo još jednog MS zealota" i sl. samo pokazuju da se sa ovakvim i sličnim business setupima nisi nikad susreo. Jer da jesi, vrlo brzo bi shvatio zašto se ide na MS. I zašto se ne razmišlja o alternativama. A jednako tako bi vrlo brzo shvatio da iznos koji treba pljunuti za MS licence nije ništa prema uštedama koje je moguće ostvariti ako doista misliš te sustave koristiti na razini za koju su i zamišljeni da se koriste.

Toliko.

EDIT:

P.S. Uostalom, to su ujedno i razlozi zašto se Štefice^TM nikad ni ne pita koja bi klijentska aplikacija njima bila "najzgodnija za korištnje". Nasreću pa je MS na klijentskoj strani dovoljno jednostavan da ga i one mogu koristiti bez da znaju što se vrti u pozadini.

Neznam da li moj primjer savršeno odgovara tvome, ali u firmi di ja radim takav sustav funkcionira već petnaestak godina uz malo evoluiranja i nešto je manji (?!), ali u biti postavljen isto kao i tvoj. Dakle ujutro dođe Štefica na radnu stanicu, logira se u directory service i unosi podatke, utrošene sate, radni nalozi, radne operacije itd... Štefica je više, na više lokacija. 

U planu se pratu, analiziraju i korigiraju podaci, generiraju grafikoni i oni se automatski objavljuju na intranetu i vidljivi su svima (kojima je to potrebno), grafići i izvještaji u formi PDF i htmla već godinama funkcioniraju kao glavni materijal na sastancima managementa, tjednim, dnevnim itd. itd. Mail je prisutan i sva silina kolaboracije, ali manageri nisu sve to prihvatili. Više ono što im odgovara, a neke stvari još radu grčko-rimski. Ali sve što si ti naveo je više manje prisutno i moguće za implementirati. Drugačije se zovu ti servisi. 

Sa druge strane unešeni podaci putuju u druge aplikacije i tamo se obrađuju (npr. plaća). U sustavu je oko 70. korisnika i rješeno je sve ima više od petnaestak godina. Sve bez bugova radi više godina, provjereno. Pitanje šta je sa tim tvojim tjedan dana starim sustavom. I da, rad sa udaljenih lokacija i disperzija sustava je naravno moguća. Takav je i zamišljen od svojih početaka, plus svi mogući potrebni servisi za jednu firmu (backup, print, file share, dhcp, dns itd. itd. itd). 

Ja sam mlad i nisam tu od početaka, ali dovoljno sam vidio i znam da je Microsfot debelo debelo kasnio i da su prvi pokušaji Active Directory i ostalih onih pametnih riječi koje si ti tu napisao bili smješni (nepostojeći) u vrijeme kad je ovaj sustav postavljen i definiran. I da, licence tad nisu bile jeftine, ali su vridile. 

Istina danas je taj naš sustav zastario i razmišljamo, planiramo, napravili smo dio migracije, ali sa svojim kolegom koji je tu dovoljno dugo da zna da nije MS jedini na svijetu, razmišljamo o alternativnim rješenjima i spremni smo platilti licence. Nismo neozbiljni kako ti misliš. Razmišljamo o ERP-u, document managementu i svoj silini kolaboracije. Cilj nam je kao i od prvog dana da podatak ulazi samo jednom u sustav.

U čemu je bit onakvog mog prvog posta. Evo primjer. MS napravi servis za mail i kolaboraciju, uklopi sa Active directory i još neke mogućnosti i onda to odjednom postaje spaceshuttle i nema više ničega osim njega i na kraju dođe do toga da vi ovdje office objašnjavate kroz prizmu klijent-server arhitekture, kolaboracije i neznam, čega već ne. Onda krene marketing, edukacija u školama i nakon završenog faksa (u mom primjeru) nemaš pojma da na svijetu postoji išta drugo. Dođeš u firmu, dosta mojih kolega u Siemensu itd. itd.  i bleneš ko tele u šarena vrata. Jer shvatiš da si cijelo vrijeme učio da postaneš još jedan MS zealot. I onda krene borba sa pojmovima i prvo moraš naučiti da je Active Directory ime proizvoda, a ne servis itd. itd. Mislim karikiram, ali to je u biti to.

 A mi u firmi imamo alternativni office i svu silinu drugih servisa i mješano MS i Linux radne stanice i naša bussines okolina funkcionira već godinama. Kad to vidiš onda stvari gledaš malo drugačije. Ne pričaš o svemirskim pojmovima da bi štefica unjela ure na jednom kraju, a manageru izašao report i došao mail na drugom kraju svita.

I da, razmišljamo o MS platformi i ako uvidimo da je isplativa preći ćemo na nju.

Slažem se da situacija s MS-om i općenito njihovim proizvodima nije bila takva prije 10-15 godina. Ali s druge strane - koga briga što je bilo prije 10-15 godina i kako su se tada slagali sustavi? 10-15 godina u IT-u je užasno puno, ma čak i 1 godina je danas u IT-u užasno puno. A na uredsku aplikativnu infrastrukturu u današnjim poslovnim okruženjima ne možeš i u krajnjoj liniji čak ni ne smiješ gledati isključivo iz klijentske perspektive jer se stvari odavno ne slažu na taj način. Uz ogromne količine podatka kojima se danas barata, jednostavno mora postojati server-klijentsa simbioza. Možeš me držati za riječ kad ti kažem da će vjerojatno već sljedeći MS Office paket donijeti potpunu core integraciju sa SharePointom kao centralnim mjestom za spremanje i baratanje dokumentima. Kao što će se vjerojatno integrirati i na nekoj razini s Project Serverom za praćenje projekata, projektne dokumentacije i sl. stvari. Već i danas to sve relativno dobro funkcionira, ali vidi se da MS ide u tom smjeru da to sve strpa ispod haube "na 1 klik mišem" i još više pojednostavni stvari prema klijentima. 

I daj da raščistimo još jednu stvar - nitko tko je malo dublje ušao u IT poslovne sustave ne smatra da je MS bogomdan za sve situacije i prigode. Pa naravno da nije. Ali danas, za većinu malih i srednjih tvrtki (i pokoju malo veću) nudi gotovo sve što im treba na svakodnevnoj razini. A pogotovo ako je tvrtka u MS Partner programu - za siću dolara (praktični besplatno) dobiješ cijelu paletu MS proizvoda (evo baš imam otvoren MSDN - nudi mi se preko 400 različitih downloada). A uz kvalitetan support i ogromnu zajednicu i mrežu partnera uvijek možeš iskomunicirati i ono što možda MS ne isporučuje out-of-box (a tebi eto baš treba). MS-ova logika je jasna: "omogućimo integraciju svega sa svačime i ponudimo iste ili bolje mogućnosti nego konkurencija i to po istim ili nižim cijenama" i to je po meni savršen poslovni IT model ako ti je cilj istisnuti konkurenciju. Ali takav model si može priuštiti (zadnji primjer: Skype) samo MS i eventualno još pokoja tvrtka u svijetu. Naravno da MS svim silama ide na to da korisnici kažu bye-bye konkurenciji, ali stvar je tu vrlo jasna što se tiče omjera uloženo/dobiveno i ako se korisnik nađe u situaciji gdje MS nudi 105% mogućnosti konkurencije i to po 15% nižoj cijeni, onda je tu kraj priče.

P.S.

Besplatne alternative teško uopće mogu uključiti u ovu priču jer one u načelu nikad nemaju support koji može kvalitetno podržati današnja dinamična poslovna okruženja. A ako i ima slučajno takav suport, onda se on u pravilu plaća zlatnim polugama, tako da si u još goroj situaciji nego da si omah u startu ispljunuo određenu količinu love i time podijelio troškove supporta s drugim korisnicima istog tog sustava...

Iako sam napisao post prije da je sustav u fazi testiranja, stvarno nisam u ovom postu nigdje naglasio da je (što se MSDN-a tiče) riječ o neprodukcijskim okolinama. U svakom slučaju, nakon testiranja / debuggiranja ide se na neki VL kad se vidi koliko čega točno treba. Bitno je naglasiti da MSDN ograničenja nisu tehničke nego isključivo legalne prirode. To u praksi znači (mislim na audit) je jedino bitno da se poklapa broj VL licenci i instaliranih istanci softvera kojeg one pokrivaju (s time da ovog prvog može biti više). Drugim riječima: uzmi MSDN, napravi sve što ti treba i kad sve proradi OK, uzmi VL za ono što ti treba i možeš mirno spavati.

BTW, čisto informativno kad već pišemo o tome (a vezano je i uz samu temu): izuzetak od tog pravila su Office (MSDN Universal / Premium) i sav softver koja tvrtka razvije na platformama koje su pod MSDN development licencama.

Sidenote:

Bavio sam se MS licenciranjem podosta u sklopu SAM certifikacije. I iz prakse mogu reći da se pametnim slaganjem priče oko licenciranja zbilja mogu ostvariti doista značajne uštede, ali treba znati točno "što i kako". Nažalost, MS licenciranje i nije baš uvijek najjednostavnija stvar na svijetu i ne čudi me nimalo što se dosta ljudi zna pogubiti u tome / misli da mora istovariti ogromne sume da pokrije sve što koristi / na kraju stvori odbojnost prema tome svemu.