Socijalnim mrežama protiv produktivnosti

No shit, Sherlock !

"A s druge strane svjeta dolazi nam nevjerojatna vjest: ljudima je potreban kisik za zivot!!!"

Boze... Ovo je koda citam Alan Forda...

nema druge nego pregledavati logove radnika... i koliko si bio, toliko manje sati... pa ti zjapi po internetu...

radnici koji savjesno koriste neogranicen pristup Internetu i u dozi koja ne utiče ne njihovu produktivnost i obavljanje radnih zadataka su jako rijetki

Orignalni link: http://www.morse.com/press_20.htm

             Ljudi nemaju što tratiti vrijeme tvrtki kada im ista plaća po satu, znači oni su plaćeni po vremenu, a ne po učinku. U ovom istraživanju, govori se da svaki radnik u prosjeku dnevno potroši po sat vremena na tzv.socijalne mreže( koje su po svojoj naravi, asocijalne, te imaju nakaradno ime, nešto poput toga da lopova prozovete poštenim, jer ne postoji pošten lopov, koji je neposredno „s one strane“ morala ili pak kada su najrazvikaniji i najglasniji borci za ljudska prava, bivši poklonici i miljenici režima koji je nesmiljeno kršio ljudska prava…)

            Posloprimac mora poštovati poslovna politiku firme, te čak postoji i kodeks, tzv. poslovna pravila ponašanja u pojedinim tvrtkama, te je samo problem što se toga nitko ne drži, jer da se drži samo po sebi bi bilo razumljivo da gubitak vremena(koje je ovdje u biti novac) na tzv. socijalnim mrežama, je nedopustivo po istima. Ljudi se uzimaju previše apsolutne slobode koja je štetna po svojoj naravi, tako da dolazi do problema korištenja računalne opreme, preko kojeg se čine gluposti bigbradovskog tipa gdje se doslovno svaki sat vremena na nekom serveru opisuje vlastito razmišljanje ili osjećaji, gdje se ti tekstopisci takve vrste sami predaju u okove uništenja svoje intime i misaonog područja svoje zbilje.

           U Europi (link) nalazimo da su samo zbog prosjeka od 5-6 minuta mjesečno(!), ograničili pristup devijatnim, dokoličarskim i štetnim sadržajima za vrijeme radnog vremena svojim uposlenicima, a sve u svrhu preventive i zdravog odnosa prema društvu, kojem zaposlenici imaju služiti, a ne da troše novac onih od kojih ih plaćaju. U našim prilikama gdje su državne i ine ustanove koje imaju ikakve veze sa ''državnim jaslama'' okupirane i premrežene rodijačko-zemljačko-interesnim skupinama, gdje caruje nepotizam, teško bi mogao doprijeti dašak europeizma, jer oni ne žele svoj interijer napustiti, jer su se naučili na balkansko-bizantski-boljševistički mentalitet zagušljive sobe pune dima s lošim ventilacijskim sustavom, gdje iz krugovala dopire zvuk zadnje zavijačke niskostrasne pjesme, od netalentiranog pojedinca, koji nije htio prihvati svoj surovu stvarnost u koji potkiva kravu, jer nema za konja da mu povuče zapreku…mi moramo probuditi naše stare veze sa Europom(daleko od sebe odbaciti plin koji dolazi cijevovodima, te s njim i sve one loše stvari, npr. poput kulture i mentaliteta) , koje su zaspale tamo poslije odlaska našeg zadnjeg kralja (nije Petar Svačić, nego blaženi Karlo I. Austrijski-Habsburški ), te krenuti putem Strossmayerove Jugoslavije(nema veze sa propalim država-pokusima velikih igrača, koji su omogućili prvu i drugu ''tamnicu naroda''), u okviru europskog sjedinjenja. To je njezina jedina mogućnosti i nada za svijet, osim ako ne želite ratovati i kretati u neko nove pohode bez povrataka i s neizvjesnim ishodom.

          Podatak iz teksta, da više od četiri petine uredskih zaposlenika si umišlja da ima pravo objavljivati povjerljive informacije bez obzira na autoritet svog nadređenog me zgrozila i zapanjila. Koji su to slobodoumnici koji ne žele poštivati poslovnu politiku i hijerarhiju, a žele raditi i biti za to dobro plaćeni. Pored svih kvaliteta i vještina koje posloprimac mora imati i posjedovati, izgleda da ne ide me one temeljen ljudske moralne vrijednosti, a to je diskrecija. Oni sa ovakvim ponašanje i mišljenjima čine najveće zlo, koje se zove izdaja, koje je gore od svih drugih zločina, jer onoga koji je izdani goljulje se na način da nepoćudnima pruža priliku da osujete u međuvremenu planove svojeg neposrednog suparnika. Zato svaka organizacija(ne nužnu poslovna) koja želi opstati i drži do sebe ima svoju „tajno-obavještajnu službu“ koja ima za cilj provjeriti lojalnost i privrženost onih koji sudjeluju u takvoj jednoj zajednici. Agenti takve „službe“ moraju imati dobre uši, slagati apstraktne slagalice u glavi, stalno analizirajući ono što je netko rekao i izjavio…agent može biti bilo tko, samo moram shvati viši cilj svoje službe i biti odani sljedbenik ideje te organizacije za čije se probitke bori. Već spomenuti ''slobodumnici“ će time biti stavljeni na kušnju, za koju nisu ni svjesni, te ako padnu na njoj organizacija će im se zahvaliti i zamoliti ih da ne govore previše o svojom sudioništvu u njoj. Put do potpune lojalnosti je strm i prelazi se preko nekoliko stepenica, te ako se padne na jednoj nema povratka nazad.

Kako rekoh, učinak je jasna i mjerljiva stvar, uopće ne vidim problem ovdje da se njoj uruči otkaz.

I sam kažeš da ona obavi trećinu onoga što ti obaviš. Zato postoji poslodavac, odnosno netko nadređeni, koji će kontrolirati kako se radi.

Ja i dalje ostajem kod svoje tvrdnje, ali naravno da podrazumijevam kontrolu radnika i puno je tu faktora koji se moraju uzeti u obzir.

Nisu svi poslovi isti, u nekima je bitna norma, u drugima nije. Postoje poslovi gdje si ti doslovno gotov nakon 5-6 sati, a ostala 3, odnosno 2 sata "zujiš", a postoje i poslovi u kojima je jasna norma.

Jednako tako, nisu svi poslovi plaćeni po satu.

Poslove tipa "papirologija" i slično u državnim ustanovama treba se normirati i to je vrlo jednostavno. Odradi se jedan sat u normalnom tempu i ostalih 7 sati se lako izračuna na osnovu prvog, sa time da za ostale sate treba uračunati pad koncentracije i dobit će se pristojna norma koju svaki radnik može i mora odraditi u normalnom tempu i uz to još imati i vremena za malo "zujanja".

Ja sam osobno na jednom radnom mjestu, u jednom ministarstvu, imao normu i to dosta "pristojnu". Kada kažem pristojnu onda mislim da se moralo pošteno raditi, nisi mogao spavati na poslu npr. Ali gdje je sada kvaka. Ja sam znao po sat vremena "blejati", odmoriti se i skupiti volju za nastavak rada, a onda u nastavku ne samo dostići normu nego ju i debelo prijeći.

S druge strane, kolegica pored je imala žešćih problema, zbog brzine rada (a bome i IQ-a :D) i normu je prelazila točno na kraju radnog vremena sa izgledom crknutog štakora, ja sam odlazio nasmiješen :)

Sa vaših stajališta, ja sam tu nekakav negativac, jer - eto - mogao sam napraviti 50% više od norme, ali nisam. To je, kao, europska spika.... možeš mislit'.

Naravno da nisam napravio još više, a razlog je jasan - (gotovo) nitko mi u ovom smeću od države neće platiti moj dodatni trud :)

SVE kreće od vrha, kada govorimo o poslovanju. Zadovoljan radnik odradit će svoje pošteno, a bome i više od toga, dok ugnjetavana ekipa, na monotonim poslovima i sa lošom plaćom - NEĆE.

Tako je jednostavno. I sve ovo govorim vam kao vlasnik manje tvrtke, ne zaposlenik :)

Ove hitlerske spike u kojima je radnik moderni rob slobodno zaboravite. Mora postojati čvrsta ruka, ali od toga da je čvrsta puno je bitnije da je POŠTENA.

Ovakve statistike nikada ne uzimam zdravo za gotovo, jer mi ne pokazuju ništa bitno. Ono bitno moraš primijetiti sam, a ne gledajući grafove.