Ključna dio kod svih zakona te vrste je dio koji navodi da je osoba dužna pomoći u "okviru svojih znanja i sposobnosti". To što si ti završio tečaj prve pomoći pri polaganju vozačkog te ne čini automatski sposobnim da pružiš prvu pomoć tipa CPR, imobilizacije ili zaustavljanja krvarenja. Desetak sati nikako nije "kvalifikacija" za takvo nešto. Očekivati od nekoga tko je položio vozački da automatski zna izvesti oživljavanje i da mora preuzeti na sebe takvu odgovornost samo zato što je 2 dva puta stisnuo lutku je u najmanju ruku budalaština i samo netko tko nije izvodio oživljavanje može blebnut takvo nešto.
Kazneni zakon uopće ne spominje "u okviru svojih znanja i sposobnosti" već se radi o otklanjanju neposredne životne opasnosti. Također, nitko ne očekuje da osoba s 10 satnim tečajem bude kvalificirana poput zdravstvenih radnika, a još manje da bude i jednako odgovorna.
Stvar se svodi na to da napraviš sve što si u mogućnosti za otkloniti neposrednu opasnost, a da pri tom ne napraviš dodatnu štetu, ugroziš sebe ili drugoga. Pri tom te nitko ne drži odgovornim ukoliko ne ideš u potpuno suprotne ekstreme:
- ne napraviš ama baš ništa (ili primjerice nazoveš hitnu, ali odbiješ postupiti po uputama operatera ili prekineš poziv)
- napraviš nešto što je baš iracionalno i ne može se opravdati postupanjem u dobroj vjeri
Netko "tko je dva puta stisnuo lutku" u slučaju srčanog zastoja van bolnice će u pravilu značiti razliku između života i smrti ukoliko uspije održati ikakav dotok kisika u mozak do dolaska hitne. Svaka tebi čast na stručnosti, ali ta stručnost ne može pomoći unesrećenom ukoliko ne stigneš do njega dovoljno brzo. Amater koji je tu na licu mjesta, može napraviti razliku dok ti ne stigneš. Možda većina amatera neće uspjeti, ali ako ne pokušaju, onda ih 100% neće uspjeti.
Naravno, o tome da medicinski radnici preuzimaju čim stignu na mjesto nesreće nem dvojbe, kao ni o tome da uvijek treba prvo zvati hitnu i postupati po uputama operatera ukoliko je to moguće.
