ušćuvane
po ovom gospodinu trebali bi odbaciti nekoliko desetaka godina razvoja u glazbenoj industriji i slušati takozvane original ploče koje su prvo skupe kao suho zlato a drugo izderane od slušanje
ja doma imam peko 500 cd i nebih rekao da cd zvuči loše ima snimaka što zvuče malo lošije a ima onih i što zvuče vrhunski,što se tiče led zeppelina imam remaster iz 1990 godine na cd-u zvuči vrhunski i imam remster iz 2007 to zvuči kao da je snimano danas u najmodernijim studijima
inače moje skromno mišljenje je da je ovaj članak namijenjen audiofilskim snobovima
po ovom gospodinu trebali bi odbaciti nekoliko desetaka godina razvoja u glazbenoj industriji i slušati takozvane original ploče koje su prvo skupe kao suho zlato a drugo izderane od slušanje
ja doma imam peko 500 cd i nebih rekao da cd zvuči loše ima snimaka što zvuče malo lošije a ima onih i što zvuče vrhunski,što se tiče led zeppelina imam remaster iz 1990 godine na cd-u zvuči vrhunski i imam remster iz 2007 to zvuči kao da je snimano danas u najmodernijim studijima
inače moje skromno mišljenje je da je ovaj članak namijenjen audiofilskim snobovima
A ti, zato što doma imaš 500 cda, si kompetentan da ljude, koji sebe nazivaju audiofili, nazivaš snobovima?
A ti, zato što doma imaš 500 cda, si kompetentan da ljude, koji sebe nazivaju audiofili, nazivaš snobovima?
A tko kaže da su ljudi koji sebe nazivaju audiofilima kompetentni sebe nazivati audiofilima?
Pri tome "audiofili" ne vrijeđaju nikog, primjećuješ razliku?
po ovom gospodinu trebali bi odbaciti nekoliko desetaka godina razvoja u glazbenoj industriji i slušati takozvane original ploče koje su prvo skupe kao suho zlato a drugo izderane od slušanje
ja doma imam peko 500 cd i nebih rekao da cd zvuči loše ima snimaka što zvuče malo lošije a ima onih i što zvuče vrhunski,što se tiče led zeppelina imam remaster iz 1990 godine na cd-u zvuči vrhunski i imam remster iz 2007 to zvuči kao da je snimano danas u najmodernijim studijima
inače moje skromno mišljenje je da je ovaj članak namijenjen audiofilskim snobovima
A ti, zato što doma imaš 500 cda, si kompetentan da ljude, koji sebe nazivaju audiofili, nazivaš snobovima?
što je osoba nego snob koja daje 500 eura za mrežni kabel,ili čuje razliku između zvučničkih kabela,i tako dalje unadogled
O tom bi se dalo pričati danima.... poanta je da on troši SVOJE novce, i ako to njega veseli njegova stvar... opet ponavljam da oni ne vrijeđaju nikog s tim što rade, koliko god se to nama, koji nismo audiofili, činilo ovakvo ili onakvo to je njihov odabir...
Problem danasnjih vinila je uglavnom digitalan zvuk dok su stari prava analogija.
Remasteriziranje je dvojbena radnja.
Ukratko, ako želite slušati kako su Jimmy Page i društvo to izvorno zamislili, morate imati stari vinil.
Ne kako su izvorno zamislili nego kako su izvorno snimili. Remasteriziranje se cesto opisuje kao radnja kojom se postize zvuk kakav bi bio snimljen i u stara vremena da je tehnologija to omogucavala. Znaci (po toj teoriji) Page i drustvo su to tako zamislili ali nije bilo moguce snimiti.
Ja sam takodjer nostalgicar i volim tocno onaj zvuk kakav sam prvi put cuo kad sam stavio LP na gramofon. Ne mislim na isti gramofon, pojacalo i zvucnike. To uvijek moze bolje ali nemoj mi cackati po snimci.
Teorija o remasteriziranju kao "spasavanju" stare glazbe najvise dolazi do izrazaja na materijalima snimljenim prije 1950. (a to je ono sto najvise slusam). Izvorno, sve te snimke pune su suma. Billie Holiday sigurno nije htjela da to tako zvuci. Nazalost, bolje se snimiti nije moglo. Dogodilo mi se da me ljudi pitaju: Imas dobro pojacalo, dobre zvucnike/slusalice a slusas glazbu koja zvuci kao da netko nije dobro nastimao radio stanicu. Sumi, krci i koji ti je to gust?
Nije meni gust slusati sum niti me puca nostalgija nego je taj snimak puno bolji od remastera. Vecini nije jer ne mogu igrnorirati sum, meni je. Skidanje suma u glazbi jednako je skidanju suma u fotografiji. Zajedno sa sumom odlaze i detalji. Najgore je kad se ti detalji pokusaju umjetno vratiti.
O tom bi se dalo pričati danima.... poanta je da on troši SVOJE novce, i ako to njega veseli njegova stvar... opet ponavljam da oni ne vrijeđaju nikog s tim što rade, koliko god se to nama, koji nismo audiofili, činilo ovakvo ili onakvo to je njihov odabir...
Hej!
Pa ovo nije forum, ovo nije mjesto za izražavanje svog mišljenja i sitne uvrede, ovo je mjesto na kojem se poštuje bacanje novca i razne gluposti.
Znaš koliko smo puta čuli to "Ja trošim svoje novce", "Ja trošim svoje vrijeme".
Npr. Dođe tip i kaže U slobodno vrijeme ja oblizujem usne i ne mogu živjeti jer mi to oduzima previše vremena, svi mu kažu da je retaj, a on zauzme taj retardirani defanzivni stav. Koliko god to bile njegove usne, njegov jezik i njeogovo vrijeme, on je ipak retaj.
po ovom gospodinu trebali bi odbaciti nekoliko desetaka godina razvoja u glazbenoj industriji i slušati takozvane original ploče koje su prvo skupe kao suho zlato a drugo izderane od slušanje
ja doma imam peko 500 cd i nebih rekao da cd zvuči loše ima snimaka što zvuče malo lošije a ima onih i što zvuče vrhunski,što se tiče led zeppelina imam remaster iz 1990 godine na cd-u zvuči vrhunski i imam remster iz 2007 to zvuči kao da je snimano danas u najmodernijim studijima
inače moje skromno mišljenje je da je ovaj članak namijenjen audiofilskim snobovima
A ti, zato što doma imaš 500 cda, si kompetentan da ljude, koji sebe nazivaju audiofili, nazivaš snobovima?
što je osoba nego snob koja daje 500 eura za mrežni kabel,ili čuje razliku između zvučničkih kabela,i tako dalje unadogled
Uclanku nema spomena o nikakvim kablovima nego o razlici zvuka gramofonske ploce i digitale te originalnih i remasteriziranih materijala. Ako ti tu razliku ne cujes to ti ne daje pravo druge nazivati snobovima.
Evo jednog pravog i iskrenog audiofila, koji zaista zna kako uživati u vrhunskoj reprodukciji kako je u originalu i zamišljena.
Intel Core™ i7 ----- Battlelog: SoldierStippy, Xfire; 2fu2L :)LP
po ovom gospodinu trebali bi odbaciti nekoliko desetaka godina razvoja u glazbenoj industriji i slušati takozvane original ploče koje su prvo skupe kao suho zlato a drugo izderane od slušanje
...
Prema ovom gospodinu, trebalo bi da iTunes internetom distribuira vinil.
Šalu na stranu, vinil u idealnom slučaju zvuči savršeno. U realnom slučaju, postoji razlog zašto se globalno pravi odmak od analognih tehnologija, pa danas, na primer, malo ko uopšte zna da su pre 50 godina postojali analogni računari; u realnom slučaju, nakon što tvrd, oštar predmet pređe preko mikroskopskih tragova u plastici nekoliko desetina puta, "pravovernima" je to i dalje bolje nego išta drugo na svetu, no objektivno je merljivo da to više nije ista stvar.
Svakako, u doživljaju umetnosti, subjektivno je jako bitno, pa tako i ovde postoje važniji faktori od objektivnog SNR-a, no subjektivno je različito za svakog čoveka ponaosob. Autor bi kupio Boba Dilana na vinilu. Moja prijateljica, violinista, ne bi, jer smatra da solista zvuči bolje na CD-u, jer, prema njenoj percepciji, tu vinil ne može da se meri sa čistoćom modernijeg medija (dok kada je u pitanju simfonijska muzika prednost daje pločama).
I tako na kraju dolazimo do procenata. U današnje vreme, kada je za 90% ljudi kvalitet zvuka sa YouTubea dovoljno dobar, koji procenat ljudi bi za određeni album u vinilnom izdanju uopšte bio zainteresovan, pa zatim bio spreman da plati dovoljno da ceo poduhvat postane ekonomski prihvatljiv za izdavača? To nije pitanje demokratije (po mom mišljenju, jedna od reči koje se najčešće pogrešno koriste), pa ni kapitalizma, nego zdrave ekonomije. Ni u socijalističkoj Jugoslaviji niko ne bi (svesno) proizveo ploču koja će se u celoj zemlji prodati u 5 primeraka, a kamo li danas i bilo gde na zapadu.
Ili, da se vratimo na primer sa početka članka, FLAC na iTunesu, koliko treba da košta jedna pesma da bi se to isplatilo, uzimajući u obzir da za FLAC treba više storagea, a da će se prodati u mnogo manje primeraka? Ako se napravi kriva cene pesme i broja ljudi koji žele baš nju i spremni su da je toliko plate, postoji li igde na toj funkciji vrednost koja daje dovoljno novca da se dodatni storage otplati? Da ne pominjem da sav taj storage treba negde da stoji, jer je gustoća podataka koju je u data centru moguće postići konačna, a ako dođeš dotle da ti treba veći data centar, e onda troškovi stvarno postaju astronomski.
Ukratko, hoćeš FLAC? Kupi CD i napravi ga sam. A za vinil, i meni je iskreno žao jer je svakako interesantan medij, ali "mrka kapa".
Da li se i koliko degradira kvalitete zapisa na vinilu uslijed reprodukcije? Ne mislim na oštećenja ploče od vanjskih čimbenika nego samo od igle...
Ne mogu da dam precizne vrednosti, ali, "anegdotalno", iz priče, znam da je moja tetka imala običaj da kupi po dva primerka ploče koja joj se posebno sviđa, jer bi se jedna od stalnog slušanja izlizala.
Kažu da na životni vek utiče sam gramofon na kome se puštaju, kao i stepen brige. Neki svoje ploče peru, a čuo sam i za sredstva koja bi trebalo da spreče degradaciju i navodno i jedno i drugo deluje.
Pri tome "audiofili" ne vrijeđaju nikog, primjećuješ razliku?
odi na onaj "audijofilski forum" pa vidi kak ti ljudi NE pocjenjuju i ne vrijeđaju druge - pogotovo noobove... ne znaš koji je gori od kojega..ismijavaju one koji nemaju 10 000kn za neku komponentu....
a s druge strane taj lik prokušava poturiti mišljenje i javno mijenje da ploča zvuči bolje od CDa čak iako su masteri za oba slučaja bili digitalni..-LOL samo je zaboravio napomenut da za takvu ČUJNU reakciju treba gramofon od 10 000E + kablovi od 5000E i cijevno pojačalo od 20 000E + zvučnicvi od 50 000E...onda se može čiuti da je bolje....
Upravo to. I opet neki misle da hdmi od 200kn daje bolju sliku od onog od 30.
Da li se i koliko degradira kvalitete zapisa na vinilu uslijed reprodukcije? Ne mislim na oštećenja ploče od vanjskih čimbenika nego samo od igle...
A čuj, od korištenja igla otupi pa su stvari bolnije i bude više oštećenja. A s vremenom ti i ponestane mjesta za pikanje.
Ne kužim,jel netko stoji pokraj vas sa puškom i tjera vas da kupujete glazbu sa itunesa? Trebali bi podić pobunu da na youtubeu glazba nije u savršenom formatu. Koga to toliko bocka,taj glazbu ne kupuje na itunesu.
Ne mogu da dam precizne vrednosti, ali, "anegdotalno", iz priče, znam da je moja tetka imala običaj da kupi po dva primerka ploče koja joj se posebno sviđa, jer bi se jedna od stalnog slušanja izlizala.
Kažu da na životni vek utiče sam gramofon na kome se puštaju, kao i stepen brige. Neki svoje ploče peru, a čuo sam i za sredstva koja bi trebalo da spreče degradaciju i navodno i jedno i drugo deluje.
Tetka ti je imala slicne navike ko ja. Ja bi prije jedan primjerak kupio u Engleskoj i to je bio kao nekakav backup a drugi primjerak bi bio Jugoton, PGP i slicno i to bi se slusalo. Da ne govorim ako bi negdje uspio nabaviti prvo originalno izdanje nekog albuma onda tu plocu osim mene nitko ni u omotu u ruke nije smio uzeti.
Osim utjecaja koje si naveo, najveci ucinak na trajnost zapisa ima i kvaliteta same ploce (plastike). Neke ploce (uglavnom one kupljene kod nas) bi cujno degradirale nakon par godina a one kupljene u Americi ili Engleskoj nisu degradirale ni nakon 25 godina i stotine slusanja.
a s druge strane taj lik prokušava poturiti mišljenje i javno mijenje da ploča zvuči bolje od CDa čak iako su masteri za oba slučaja bili digitalni..-LOL samo je zaboravio napomenut da za takvu ČUJNU reakciju treba gramofon od 10 000E + kablovi od 5000E i cijevno pojačalo od 20 000E + zvučnicvi od 50 000E...onda se može čiuti da je bolje....
To bi teoretski moglo da ima smisla ukoliko master ima mnogo višu "rezoluciju" od CD-a (što, doduše, i jeste slučaj). Međutim, postoje digitalni formati i mediji sa odgovarajućim stepenom preciznosti koji su bili (polu)aktuelni pre 10-ak godina (DVD-Audio i Super Audio CD), međutim, osim što nisu zaživeli, testovi vršeni u to doba su pokazali da slušaoci, uključujući audiofile i tonce, ne čuju razliku između tih formata i običnog CD-a (primer). Mada ne treba potcenjivati placebo. S jedne strane, on je prevara, sa druge, pacijentima zna stvarno biti bolje.
Pri tome "audiofili" ne vrijeđaju nikog, primjećuješ razliku?
odi na onaj "audijofilski forum" pa vidi kak ti ljudi NE pocjenjuju i ne vrijeđaju druge - pogotovo noobove... ne znaš koji je gori od kojega..ismijavaju one koji nemaju 10 000kn za neku komponentu....
a s druge strane taj lik prokušava poturiti mišljenje i javno mijenje da ploča zvuči bolje od CDa čak iako su masteri za oba slučaja bili digitalni..-LOL samo je zaboravio napomenut da za takvu ČUJNU reakciju treba gramofon od 10 000E + kablovi od 5000E i cijevno pojačalo od 20 000E + zvučnicvi od 50 000E...onda se može čiuti da je bolje....
Nije istina što navodiš...
Da skratim koliko je moguće, bavio sam se deejayingom cca 13 godina, na tom putu skupio par tisuća gramfonskih ploča, 10tak godina sam svirao isključivo na gramofonima, dešavalo se na gaži da se uz gramofone nađe i cd player(da tada je to tako bilo, danas se rjetko nađe gramofon uz cd player, ako se i cd player nađe pored silnih kontrolera), te se fino moglo istestirati zvuk gramofonske ploče te zvuk sa cd playera.
Gramofoni su bili Technics 1210, playeri pioneer 1000ke ili 800ke, u početku jedva 100ke, to nije oprema koja košta 10 000eura+ kako ti navodiš... jedan 1210 je bio cca 5000kn, jedan pioneer 800 isto tako...
Razlika je enormna, ploče pružaju puno ugodniji zvuk za slušanje, puno zaobljeniiji puno mekši dok je muzika sa cd-a nabrijana (nafrizirana), svatko tko je imao priliku čuti oboje paralelno reći će istu stvar (osim ako nije gluh..)
Sad, pošto igla uništava ploču nakon svakog slušanja, to je drugi par rukava, dolazi i do pucketanja ploče itd, ali jedna gramofonska ploča prvih 5-6 slušanja će dati puno prirodniji i otvoreniji zvuk od cd playera koji je čista digitalija....
pozdrav
Da li se i koliko degradira kvalitete zapisa na vinilu uslijed reprodukcije? Ne mislim na oštećenja ploče od vanjskih čimbenika nego samo od igle...
Naravno da se degradira. Sa svakim slušanjem. Nova ploča, ako je dobrog uređaja i cijelog lanca, može dosegnuti do 21 kHz, no tijekom opetovanih slušanja taj frekventni raspon pada i do 15 kHz. Razina jittera (to jest, wow&flutter) je enormna, odnos signal/šum je u najboljem slučaju oko 80 dB.
Razlika je enormna, ploče pružaju puno ugodniji zvuk za slušanje, puno zaobljeniiji puno mekši dok je muzika sa cd-a nabrijana (nafrizirana), svatko tko je imao priliku čuti oboje paralelno reći će istu stvar (osim ako nije gluh..)
Sad, pošto igla uništava ploču nakon svakog slušanja, to je drugi par rukava, dolazi i do pucketanja ploče itd, ali jedna gramofonska ploča prvih 5-6 slušanja će dati puno prirodniji i otvoreniji zvuk od cd playera koji je čista digitalija....
Vinili najčešće zvuče ugodnije od CDa zbog drugačijeg masteringa te drugačije tehnologije snimanja i reprodukcije glazbe. Moderna pop glazba se masterira strahovito glasno i agresivno (u to uključujem i tehnjavu, da ne bude zabune), no zbog specifičnosti izrade i reprodukcije vinila, mora se drugačije ekvilizirati prije samog transfera na vinil master.
Pri tome moram implicitno naglasiti da ne postoji nikakav nedostatak u CD formatu; stari masteri, sa početka digitalne ere, rađeni su najčešće sa neznanjem kako bi se mastering za CD mogao napraviti, pa zvuče flah i beživotno. Moderni masteri, s druge strane, su dinamički prekompresirani i zvuče kao zid buke. Zvučno najbolji albumi su rađeni prema kraju osamdesetih pa negdje do sredine devedesetih. Nađite nešto iz tog razdoblja i poslušajte.
Kao primjer dobrog (modernog) masteringa navest ću (meni drag) album 'Café Blue' Patricie Barber, ako ga nađete u MSFL izdanju, stavite ga u player i slušajte što je dobar mastering.
Uostalom, sam proces izrade vinila uključuje digitalizaciju te konverziju nazad u analogno... mnogi to ne znaju, ali eto, tako je.
Izvori provjerenih informacija su ovdje, što se vinila tiče:
http://wiki.hydrogenaud.io/index.php?title=Myths_(Vinyl)
http://wiki.hydrogenaud.io/index.php?title=Vinyl_Mastering
Uglavnom, Hrvoje Horvat puši priče hifi mogula, kak je analogno bolje (khm, provjeriti što uopće znači pojam analog) bez ulaska u detalje. Uvijek je u pitanju mastering, i ništa više, sam medij je manje bitan jer on donosi samo ograničenja, što je u slučaju vinila poražavajuće usporedi li se sa audio CDom. Zašto nitko ne spominje u toj priči odlično masterirane albume na CDu? Nije u interesu hipsterstva i snobizma; jer bi porušilo cijelu tu teoriju o tome da digitalno ne valja.
O razlici između FLACa i mp3a nekom drugom prilikom... :)
Da se vratim na autora:
1."Bitraža"
2."Zato valjda postoji demokracija, da ljudi odaberu što hoće, ako hoće i ako im je ponuđeno."
3. "iTunes remastreima za hajfiste"
4. "Usput sam se morao vratiti pedesetak godina unatrag, kad su ljudi najbolje slušali."
5. "No, poražavajuće, čak niti rani CD-i s početka osamdesetih, ne mogu se mjeriti s dinamikom, sound stageom, presenceom i ugođajem originalnih vinila"
1. neznam kako je biti raža, ali vjerujem da je njoj okej:)
2. Hm. gledam po enciklopedijama, ali demokracija neigdje ne definira izbor odabira na itunes dućanu?
To je valjda prije nekakav zakon tržišnog natjecanja. Apple je privatna firma i ako ti se ne sviđa ponuda,
odeš na servis koji te zadovoljava. Ne bira se format downloada na regionalnim izborima.
3. A? To neka birtijaška šreha? Ajd neću se pravit da nisam razumio, ali bih naglasio da
iTunes korisnici su oni koju kupuju (sada) Appleove Beats in ear slušalice i slušaju sve na svom ajfonu.
Kakav HAJFAJ? To je isti marketing, za iste korisnike kao Creativeov "crystalizer" ili "virtual surround" ili
SuperBassExpander
4. pedesetak? Da vidimo ponudu, evo našao "hifi" iz 1965:
http://www.njuskalo.hr/stare-stvari/stari-radio-iskra-triglav-de-luxe-oglas-7143949
Ova tokarilica je najbolje slušanje? Hajd da je spomenuo 80-te, 90-te...
Da, imam famozni gramofon prilično dobre kvalitete i zvučnice, "orginal uvozne ploče" i nema se tu
što trkeljati o "Vjernom" zvuku. To je bilo najbolje rješeje za svoje doba, ali nije "najvjernije".
5. nastavak na prethodnu rečenicu:
Ukratko dinamiku je lako izmjeriti i ona je za ploču limitirana na oko70db, a "obični" cd ima oko 90db.
Ušire...što to gramofon ima a nema digitalni sistem: Rumble, statičko pucketanje, mehaničko trošenje igle i ploče,
šum, brzo uništavanje visokih tonova jer su to najfinije brazde koje igle, nečistoća i plijesan brzo popune.
No da skratim, "problem" je ovdje u sadržaju, "remasteru" za klince koji slušaju "loudness" s cigla kompresorom/limiterom
na beats i skullcandy slušalicama na mobitelima, a ne u formatu zapisa; MP3, Flacu, pločama ili "bitraži".
Ali to je tako. Takva je danas publika. Muzika za cent i in ear noise canceling slušalice.
Apple prodaje ono što se traži. S tim da se jednako tako da naći i "neremasterirane" skladbe,
pa cijelo ovo podulje lamentiranje baš nema smisla. Ako te ne zanima, ignoriraš.
Hrvoje, slušna aparatura, nas, koji smo srednje generacije nije kao što je nekad bila.
da skratim kako se ne bi ponavljalo...
...potpisujem.
Složio bih se sa općenitim zaključkom ovog posta, osim sa dvije točke: 1) mp3 može biti vrhunski u komparaciji između dva svoja primjerka, no u usporedbi sa bilo kojim medijom/ formatom punog frekvencijskog opsega jednostavno - ne može. Čak i za 40-godišnje pa na + uho, ako je imalo istrenirano (tj. Imao čovjek neki audio sustav u životu, bolji od plastičnih desktop zvučnika). 2) Razlike ostalih navedenih kategorija jesu male, od nekog reda kvalitete (koju najviše određuje prostor ako govorimo o sustavu sa zvučnicima) skoro pa suptilne, ali su ipak malo veće od 0,01 %. Inače se vinil-revival u najvećem broju slučajeva sveo na isprazni trend za nadobudne hipstere, koji "tople analogne zvukove" doživljavaju na plastičnim usb-combo vrtilicama. Nije to ništa sporno, osim što je gramofon jedna prilično zajebana elektromehanička sprava koju nije nimalo lako dovesti i red, a onda još usto i održavati. Temeljni hi fi modeli su relativno jednostavni za setup (Rega, Pro ject) ali i njihova podešenost ima granicu, jednostavno zato što mu je princip rada da grebe utor u ploči. Ako kojim slučajem entuzijast nabavi stariju mašinu sa npr. ovjesom (kao ja, naprimjer) već kroz cca. godinu dana će mu biti jasno da je zvuk manje više aproksimacija onog kakav bi trebao biti. Ako nema znanja da se sam bavi tim (opet - kao ja) vrlo vjerojatno će vinile puštati rijetko i u posebnim prilikama. To je sve ok kad se pomiriš sa time - ne prodajem gramofon ako ste pomislili. No dobar CD player komparativno neće zvučati ništa lošije od dobrog grema, odnosno, kako je kolega gore napomenuo - u onih par posto.... Ja osobno smatram da nekomprimirani fajlovi imaju najveći potencijal i u teoretskom i u praktičnom smislu (cijena za zvuk u odnosu na CD i vinil) ali isto tako se neću rješavati svoje kolekcije nosača zvuka, jer ih sve volim i godinama sam ih skupljao. Na kraju bih dodao još koju o posprdnom odnosu prema tzv. "audifilima". Meni osobno nije stalo da se tako deklariram, ali ne želim se ni sramiti činjenice da sam u audio sustav uložio nekoliko prosječnih plaća. Da mi je standard bolji, vjerojatno bih uložio i više - tu u prvom redu mislim na posebnu sobu. No nije nego je takav kakav jest, a obitelj mi je na prvom mjestu. Sve što sam do sada kupio bilo je bez kompromisa za sve ostale važne stvari. Kao i u svemu, i u ovoj priči postoje pojedinci koji prelaze granicu smisla nabavom/izmjenom nemoguće skupih primjeraka (auti? satovi i nakit? grafičke kartice?). No nije u redu da ako je netko isfrustriran njihovim postojanjem, sve ostale kojima je stalo do realistične reprodukcije u svom domu svrstava u porodicu fanatika "koji čuju kablove" samo zato što sami nisu doživjeli muziku iz lijepo ugođenog sustava...
Reporter: What is your ambition in life? Parvulescu: To become immortal, and then to die.
Složio bih se sa općenitim zaključkom ovog posta, osim sa dvije točke: 1) mp3 može biti vrhunski u komparaciji između dva svoja primjerka, no u usporedbi sa bilo kojim medijom/ formatom punog frekvencijskog opsega jednostavno - ne može. Čak i za 40-godišnje pa na + uho, ako je imalo istrenirano (tj. Imao čovjek neki audio sustav u životu, bolji od plastičnih desktop zvučnika). 2) Razlike ostalih navedenih kategorija jesu male, od nekog reda kvalitete (koju najviše određuje prostor ako govorimo o sustavu sa zvučnicima) skoro pa suptilne, ali su ipak malo veće od 0,01 %. Inače se vinil-revival u najvećem broju slučajeva sveo na isprazni trend za nadobudne hipstere, koji "tople analogne zvukove" doživljavaju na plastičnim usb-combo vrtilicama. Nije to ništa sporno, osim što je gramofon jedna prilično zajebana elektromehanička sprava koju nije nimalo lako dovesti i red, a onda još usto i održavati. Temeljni hi fi modeli su relativno jednostavni za setup (Rega, Pro ject) ali i njihova podešenost ima granicu, jednostavno zato što mu je princip rada da grebe utor u ploči. Ako kojim slučajem entuzijast nabavi stariju mašinu sa npr. ovjesom (kao ja, naprimjer) već kroz cca. godinu dana će mu biti jasno da je zvuk manje više aproksimacija onog kakav bi trebao biti. Ako nema znanja da se sam bavi tim (opet - kao ja) vrlo vjerojatno će vinile puštati rijetko i u posebnim prilikama. To je sve ok kad se pomiriš sa time - ne prodajem gramofon ako ste pomislili. No dobar CD player komparativno neće zvučati ništa lošije od dobrog grema, odnosno, kako je kolega gore napomenuo - u onih par posto.... Ja osobno smatram da nekomprimirani fajlovi imaju najveći potencijal i u teoretskom i u praktičnom smislu (cijena za zvuk u odnosu na CD i vinil) ali isto tako se neću rješavati svoje kolekcije nosača zvuka, jer ih sve volim i godinama sam ih skupljao. Na kraju bih dodao još koju o posprdnom odnosu prema tzv. "audifilima". Meni osobno nije stalo da se tako deklariram, ali ne želim se ni sramiti činjenice da sam u audio sustav uložio nekoliko prosječnih plaća. Da mi je standard bolji, vjerojatno bih uložio i više - tu u prvom redu mislim na posebnu sobu. No nije nego je takav kakav jest, a obitelj mi je na prvom mjestu. Sve što sam do sada kupio bilo je bez kompromisa za sve ostale važne stvari. Kao i u svemu, i u ovoj priči postoje pojedinci koji prelaze granicu smisla nabavom/izmjenom nemoguće skupih primjeraka (auti? satovi i nakit? grafičke kartice?). No nije u redu da ako je netko isfrustriran njihovim postojanjem, sve ostale kojima je stalo do realistične reprodukcije u svom domu svrstava u porodicu fanatika "koji čuju kablove" samo zato što sami nisu doživjeli muziku iz lijepo ugođenog sustava...
Problem nije samo u mediju/formatu vec u kolicini i vrsti informacija i nacin na koji je master napravljen. CDu generalno nedostaje toplina/boja zvuka, a takodjer moderna produkcija neke stvari dodatno nabrije za modernu publiku koja voli "cisti" zvuk.
To je posljedica nacina na koji se danasnja muzika producira i pretjerano koristenje auto-tune software koji daje moderni cisti zvuk i ispravlja visinu tona u vokalima i insturmentima.
http://www.theverge.com/2013/2/27/3964406/seduced-by-perfect-pitch-how-auto-tune-conquered-pop-music
Za one koje zele bolji digitalni zvuk tu je Pono muzicki player i usluga skidanja glazbe od Neil Younga koja nudi kvalitetu 9216 kbps (192 kHz/24 bit).
https://www.kickstarter.com/projects/1003614822/ponomusic-where-your-soul-rediscovers-music
Pa to je upravo ono sto ti je overhaul gore pisao. Nije problem u mediju, vec je danas problem u masteriranju za odredjeni medij i za odredjeni tip glazbe.
Ma, sve su to budalaštine.
Što bi rekao jedan lega; "Pravi audiofil je glazbofil samo u smislu; "nemam ništa protiv glazbe".
Što se tehničke strane snimanja "toplih" vinila to je isto glupost. Da je svjetski poznatim bendovima iz 60 ih godina bila oprema koju ima današšnji svaki prosječni kućni amaterski "snimač" ili producent ukakili bi se od čuda.
Poslušajte samo Hendrixov "Purple Haze" sa starog, dobrog, "toplog" vinila.
Svaka mu čast na pjesmi , no zvuk je blagi užas.
Mislim da je danas Hendrix živ obavezno bi napravio remastering, jer bi poludio zbog lošeg snimka a ne zbog komercijale, što nam navodi autor teksta.
Uglavnom (iz tog vremena) sve gitare, bass gitare, bubnjevi, glupe orgulje, činele (zvuče kao da udaraš po običnom plehu) zvuče očajno.
