...
Hehehe ;)
Vidiš kako sam i KraDeZeovce dobro podučio - što god da se dogodi, oni će sutra opet vikati kako su upravo to oni rekli i kako su oni pobjednici. Pa makar pričali i o večerašnjoj tekmi :)
...
Ali kako je M_dipl. pametno primjenio uzrocno-posljedicni lanac na svoje izlaganje, tako cu i ja ovdje. Zasto smo u tim problemima? Da li treba te probleme adresirati direktno? Ne. Treba se, kao i UVIJEK okrenuti prema ogledalu i poceti od sebe. Zasto Hrvatski vanjski dug konstantno raste????
Jer je 99% dugovanja u Hrvata neinvestivni dug, odnosno ne dizemo kredite da bi napravili biznis, poboljsali produktivnost, povecali kapacitete, i time napravili samolikvidirajuci kredit koji na kraju sam sebe isplati.
Ne. Jer 99% nasih kredita odlazi na novi namjestaj, novi auto, veci TV....
Nije niti to baš tako jednostavno - ljudi nemaju mogućnosti, baš kao što ih nema niti država. Nije problem u auto kreditu, koji ćeš ionako otplatiti prije ili kasnije, problem je u tome što ti banka neće dati kredit za bilo kakav biznis, jer je u vlasništvu tvrtke iz stranjske zemlje, čija se baš eto tvrtka probija na naše tržište. Znam previše takvih priča, gdje ljudi, da bi se bavili proizvodnjom moraju podići ogromne kredite, pod nemogućim uvjetima i sve je OK dok stvari idu savršeno, ali ako samo malo zastrane (a uvjeti poslovanja su takvi da hoće), ode firma baj-baj...
Jedna od glavnih političkih tema osamdesetih je bio vanjski dug Jugoslavije, koji je bio najveći, mislim, 18 milijardi dolara kad je Ante Marković postao premijer. Iako je vanjski dug cijele Jugoslavije bio duplo manji nego sada samo Hrvatske, problem Jugoslavije je bio što od polovice osamdesetih nije mogla doći do deviza, izuzev pomoću turizma i brodogradnje, što je bilo nedovoljno, tako da je krajem osamdesetih jedva kupovala naftu i bila je senzacija kada bi benzin stigao na benzinske pumpe, pred kojima se čekalo u kilometarskim kolonama. Kako je to izgledalo u nadrealista, pogledaj ovdje:
Inače, sredinom osamdesetih, dok je Milka Planinc bila premijerka, bila je uvedena zabrana uvoza banana, kave, kakaoa i sličnih "luksuznih" stvari zbog nedostatka deviza i nemogućnosti da Jugoslavija dođe do njih. Kao što danas na granici traže drogu, tako su tada hvatali ljude koji su švercali kavu preko granice. Poslije nje je premijer (predsjednik Saveznog izvršnog vijeća) postao Sarajlija Branko Mikulić koji je ukinuo zabranu i tako omogućio narodu da ponovno jede banane i čokoladu i pije kavu.
Istina, ali to je (nažalost?) 'odlika' socijalističkog društva. U isto vrijeme si imao izvrsnu besplatnu zdravstvenu zaštitu i izvrsno besplatno obrazovanje. Do zadnjeg sela ako treba. Ivica Kičmanović i te spike... Ne treba zaboraviti da je Krleža početkom 20. stoljeća bio jedan od rijetkih zaista pismenih ljudi na ovim prostorima i da bi pola ove države i danas bilo nepismeno da nije bilo stare juge. A to su stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo i ne cijene se dovoljno. Još i danas postoje ostaci socijalizma u HR, ali na potpuno krivi način - sjeća li se netko još onih idiota belgijanaca koji su dvaput u razmaku par tjedana zapeli na istom mjestu, pa ih je GSS oba puta morao izvlačiti iz govana, a sve o trošku poreznih obveznika RH? Ako se našem čovjeku dogodi nešto vani, može samo moliti Boga da je uzeo nekakvu vrstu osiguranja, inače slijedi kredit u najboljem slučaju.
Ono što je bio problem juge je isti kao i Hrvatske danas - ljudi. Isti ljudi koji su vodili onu državu, vode sada i ovu. Isti ljudi koji su tada bili ideološki (i kako još sve ne) zadrti, zadrti su i danas. Isti ljudi koji su tada radili probleme, rade ih i danas. Ostali samo rade. Jbg, od nekih stvari je valjda stvarno teško pobjeći.
Činjenica je da nam državu vode idioti. ...
Uuufffffff, koja provala bijesa, no moram priznati da te razumijem...
Ali kako napraviti pomak kada mi dvije najbliže suradnice peru mozak Hrvatskom i hrvatstvom, optužuju me da ne cijenim dovoljno vlastiti nacionalni identitet, zaboravljajući pritom da meni ova država ne daje ništa, nego siše koliko god može i onda još malo; što od mene osobno, što od mojih sugrađana. A obje su školovane, inteligentne, sposobne i (opet, nažalost?) - vjernice. Bitno je da je Hrvatske i Boga, a za ostalo ćemo lako.
Krajnje nezdrav stav, ali ga većina podržava. Pa ti sad veličaj demokraciju, koja je zapravo potpuno neprimjerena na ovim prostorima. I opet, za sve će biti kriv rat i Srbi, nikoga na sljedećim izborima neće zanimati opća pitanja kao ljudska prava (rad, zdravstvena skrb i obrazovanje za početak), već malo konkretnija - tko je, a tko nije pravi Hrvat. Zanimljivo je doduše usporediti rat u HR i 2. svjetski, pa vidjeti kako je bilo državama (našoj i njemačkima) na kraju rata, te gdje su došle kroz 20-tak godina...
E, ljudi moji (sada bi pravi istočnjački mudrac rekao) - promjena dolazi iznutra.


