Mislim da nije clanak zbog te jedne greske nego zbog ovih koji ne znaju kud ce od sebe pa svako malo izdaju novi pravopis
Ovakvi nerijetki slucajevi idiotizama se provlace i povlace 20 godina - prvo smo htjeli biti sto posebniji pa smo se u nekim stvarima vracali jezicno i 100 i vise godina, pa onda malo priblizavanja internacionalnim standardima (uz kompliciranje ofc) - zanimljivo je i to kako neki uporno misle da svi cekamo samo njihov naputak kako bi krenuli drugacije pricati :P . Ironija je u tome sto bi valjda ''jezicari'' trebali biti svjesni kako jezik nastaje i zivi, i kako se ne mijenja kroz neciji mentalni isprdak otiskan u n-tom izdanju pravopisa.
Zbog tih jezičara hrvatski jezik i slovi kao težak i ružan (navodno zvuci kao da se svi deremo jedno na drugog).
da mi to nije materinski jezik ne znam da li bi ga ikad savladao
U praksi je uranij, titanij, krom, telur, selen (ovo pisem kao netko kome je kemija struka, da sad ne idem u detalje). S time da se -ij na ova prva dva moze i izostaviti, ali ako dodas ij na ove ostale profesori ce te cudno gledati.
Uvijek sam imao dojam da se na ova prva dva prvenstveno dodao -ij zato sto postoje nebeska tijela s takvim imenima (planet Uran i Saturnov mjesec Titan)
Ali nije samo kemija zahvacena time, sto je recimo sa racunalstvo i racunarstvo? Za cijelog skolovanja su me ucili da je racunalstvo jedini ispravan termin dok je racunarstvo srbizam, da bi prije nekih 4-5 godina naglo isplivao termin racunarstvo i da stvar bude bolja koristi se usporedo sa racunalstvom. Tj. ta dva termina imaju razlicito znacenje...
Eh, koga briga zapravo. Tko zna kakav cemo termin upotrebljavati 2020-te 
isto kao i Evropa i Europa stim da se ovaj drugi oblik jos i danas drzi pravopisno tocnim
Ja jos uvijek koristim Europa...
Ja jos uvijek koristim Europa...
I ja isto, lomim jezik dok izgovaram Evropa
..'' (I od ispravnog ima ispravnije, kažu ovi što pišu o jeziku…) '' 
Ljudi ce pricati i pisati onako kako su i do sada, nece drugacije jer su se neki debili sad sjetili mijenjati jezik. Ionako je tezak jezik, tko ce sada pratiti ove novosti. Samo mijenjaju da bi bilo razlicito od srpskog ili ne znam kojeg jezika.
Imam samo jos nesto reci "pametnim" jezikoslovcima (neka prevode ako su tako bistri):
I reject your reality and substitute it with my own.
Laku noc.
Smatram da je ovo prihvatljivije kao promjena i manji jezični problem od "grješke, griješke, strijeličijarstva, n e ć u" i sličnih budalaština iz doba tuđmanizacije.
Smatram da je ovo prihvatljivije kao promjena i manji jezični problem od "grješke, griješke, strijeličijarstva, n e ć u" i sličnih budalaština iz doba tuđmanizacije.
To n e ć u baš daje posebnu draž jeziku.
Mislim da to leksikografi mjenjaju svakih par godina da bi se pravopis mogao prodavati.
Ma nisu normalni ti "jezicari".
Zena mi je zavrsila fakultet Hrvatskog jezika i kad mi onda kaze da nije sigurna kako se neka rijec pise, jer su je u 4 godine 3 puta mijenjali onda vam nemam sta reci. Kako bi onda ja apsolutni tutkum za hrvatsku gramatiku nesto pravilno napisao.
Najveci primjer je ćemo i će mo. Ja mislim da nije jezicari ne znaju kako ce to napisati, svako malo na drugi nacin.
I slazem se sa Galićem, neke stvari treba ostaviti onakvim kakve jesu.
Jucer momak prevodi (vezano za HDD) master i slave kao gospodar i rob, e tocno tako ispada hrvatski jezik kad ga gledas sa strane.
Šta ti briješ Galiću?
Opet si ustao na lijevu nogu?
Get over it.
Ovako ću krenutii: Kad netko započne ozbiljno. smrtno ozbiljno. inkvizitorksi ozbiljno, raspravljati o temi igrice kosa mi se diže na glavi (The hair on your arm will stand up, pjeva Jonny Cash u jednoj bogobojaznoj apokaliptičnoj pjesmi) i ne znam bi li iskočio iz cipela ili iz kože ili iz glaksije. Nemojte se igrati s igrama! O toj temi se spremam napisati ozbiljan esej, no pustimo to. Slično je kad jezičnog (ne jezičkog) sturčnjaka nazivate jezičarom (packa autoru, a bome i lektoru). To što lektor slijedi novotarije valjda je samo po sebi razumljivo. Pa u Bugu se samo o novotarijama piše. Radi toga ga i čitamo. A jezik je kao i informatika u stalnoj mijeni.
O novotarijama u jeziku reći ću da i meni smetaju neke (zapravo ih je gomila) koje smatram zastranjivanjima. Prečeste su promjene u pravopisu. Kao vremešan vaš čitalac (vjerojatno, po godinama, jedan od najstarijih ako ne i...) pamtim ih previše. Ali, to nije navjeće zlo (iako jest zlo), jezički su novatori ustvari neoprostivo konzervativni i izbjegavaju jednu temeljnu reviziju hrvatskog etimološkog pisanja te uklanjanja znakovlja č,š,ž itd. Spomenuh svoje daleko pamćenje, pa ću podsjetiti one ne baš najmlađe informatičke stručnjake i korisnike na davnu eru DOS-a i užase u vezi s rečenim znakovljem. Tipkovnicu je bilo najlakše riješiti (YU driver), ali za monitor i ispis već je bilo nemalih problema, a spomenuti užas nastupao je kad je trebalo zrcalno okrenuti tekst (tko zna o čemu govorim, zna, ostalim tek trebalo je, pa i dandanas treba, zbog fizike).
Hoću reći, za istinski novo, kreativno, heuristično, treba imati imati dara, treba truda, a bogme i muda. A što je s običnim korisnikom jezika? Valjda se treba informirati, kao što i čitatelji Buga prate što je nova, prem nisu IT stručnjaci. Počesto mi (ne me, pogrešno) zasmetaju uobičajene pogreške pri govoru i pisanju koje se, valjda, preuzimaju od drugih, misleći da je to pravilno ili da budemo u trendu, kaj ne, kužiš ne, lol. U Bugu ih ima najmanje. Mislim, nije to samo do lektora. Imate vi nekoliko izvrsnih autora, kreativnih i jezično nadarenih. Tako se stvara okruženje neprimitivne jezične komunikacije. Pogledajte novinarstvo o autima: kopi-pejst iz propagandnih brošura a jezik tone li tone. Mi postajemo primitivna rulja: nova tehnologija a neandertalci okolo skakuću i arlauču, još ima daj lijepe tete, neka slina curi i dolje i gore, a veliki biznis trlja ruke. U Bagovu Forumu pak vrvi od jezičnog smeća. Nisam od onih koji se hvataju za riječ i love tuđe greške, niti to ikome preporučujem, pogotovo ne u komunikaciji. Osim toga to me odvraća od korisne poruke što ju tražim i tu nalazim. Tko radi, griješi, reče jež i siđe sa četke. Da zaključim, lektori neka prate novotoarije i neka se drže jezičnih normi. A jezični korisnici (govornici i pisci) neka prate jezičnu praksu, samo ne onu lošu koja nas vodi u primitivizam, i svakako neka misle svojoj glavom. Da. Treba čitati dobre pisce i sudjelovati u kreativnim raspravama, pa će sve, i jezik, doći na svoje.
Tvoj najveći primjer, dragi goodye, uopće nije primjer. Razlikovanje ćemo i će mo nikad nije bilo problem jer ga nikad i nije bilo. Štoviše, će mo nikad nije bilo ispravno i nikad ništa nije značilo.
Rekao bih, ovako napamet, bez konkretnih podataka, da je do pisanja će mo, će te i sličnih bedastoća došlo upravo uslijed imbecilnog i lingvistički apsolutno neopravdanog razdvajanja stegnute negacije neću (pritom, primijeti, nitko i ne razmišlja o razdvajanju nisam ili nemam, što su također stegnute negacije, što se dade dokazati i naglascima).
Dakle, što se toga tiče, jezičari itekako znaju kako će to napisati.
I ne znam koji ti je fakultet žena završila, ali svatko iole pismen na mojem reći će ti da su razlike među pravopisima zapravo prilično malene. Nije da ne postoje, ali radi se o par postotaka i uglavnom su to finese. Uostalom, o kojim si kontroverzama u pravopisu uopće čuo, a da nije riječ o dvojbi neću ili ne ću te strjelica ili strelica?
A što se tiče gospodara i roba: kinky. :D
Slično je kad jezičnog (ne jezičkog) sturčnjaka nazivate jezičarom (packa autoru, a bome i lektoru).
Em se BOL ne lektorira, em ću i sa semantičke glede točkišta stati na Galićevu stranu: tek su rijetki među onima koji se u nas bave jezikom uistinu stručni.
Osim toga, inzistirati na nazivu jezikoslovci ili, kako ortodoksniji vole, jezikoslovi u ovom bi kontekstu bilo kao picajzlasto inzistiranje na bilježnicama na kvadratiće kad ih gotovo svi zovu bilježnicama na kockice.
jezički su novatori ustvari neoprostivo konzervativni i izbjegavaju jednu temeljnu reviziju hrvatskog etimološkog pisanja te uklanjanja znakovlja č,š,ž itd.
Znaš koji je glavni problem s takvom temeljnom i temeljitom revizijom hrvatske grafije?
Problem je, paradoksalno, opća pismenost. Ili što već prolazi pod opću pismenost.
Dok je pismena bila tek malobrojna elita, ona se mogla dogovoriti o takvim reformama i relativno ih brzo sprovesti.
Danas, kad nepismenih gotovo i nema (čitao sam pred par godina zanimljiv osvrt na doprinos SMS-ova u opismenjavanju Roma), imaš veliku, tromu (po definiciji) masu kojoj se takve promjene neće baš dopasti.
Primijeti da se takva revizija nije provela ni u engleskom, a nije da nije bilo prijedloga i napora.
To ti je evolucija: nekad izvrsno rješenje danas je možda jedva dovoljno dobro, ali guramo nekako i s tim. I nadograđujemo dalje, pa kako bude.
Kao lutajući živac u žirafinu vratu, ponekad dođemo do posve imbecilnih rješenja koja svejedno opstanu – jer su dovoljno dobra. Štono Galić reče, good enough for government work.
Ali nije samo kemija zahvacena time, sto je recimo sa racunalstvo i racunarstvo? Za cijelog skolovanja su me ucili da je racunalstvo jedini ispravan termin dok je racunarstvo srbizam, da bi prije nekih 4-5 godina naglo isplivao termin racunarstvo i da stvar bude bolja koristi se usporedo sa racunalstvom. Tj. ta dva termina imaju razlicito znacenje...
Prije 4-5 godina je termin računarstvo isplival?
Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu postoji pod tim imenom od 1994. godine, to je punih 16 godina. Prije toga, dok se je zval Elektrotehnički fakultet, na njemu je postojalo usmjerenje pod imenom Računarska tehnika i informatika još od početka 1970. A od kad postoji sama riječ u hrvatskom jeziku, prepuštam onima koje to zanima da istražuju.
Računarstvo je termin koji koristi MZOŠ i koji koriste fakulteti iz kojih izlaze diplomirani inženjeri računarstva i srodni inženjeri (FER, PMF, FESB i slični).
Računarstvo je prijevod engleski riječi computing, a prijevod engleske riječi computer science je računarska znanost.
Računalstvo je prijevod koje engleske riječi? Tko taj izraz danas koristi? Možda par strukovnih škola i niko drugi.
Onaj koji je izmislil riječ računalstvo je valjda mislil da računarstvo dolazi od srpske riječi za računalo - računar (a to je i hrvatska riječ, računar je čovjek koji računa), pa mu se to činilo prikladno.
To je čak veća glupost od kroma i kromija i svega ostalog kaj je Drago navel u članku i to je nova riječ (izmišljena nedavno), a ne računarstvo.
Tak da, tužna je situacija u hrvatskom jeziku i hrvatskom školstvu danas.
Tvoj najveći primjer, dragi goodye, uopće nije primjer. Razlikovanje ćemo i će mo nikad nije bilo problem jer ga nikad i nije bilo. Štoviše, će mo nikad nije bilo ispravno i nikad ništa nije značilo.
Rekao bih, ovako napamet, bez konkretnih podataka, da je do pisanja će mo, će te i sličnih bedastoća došlo upravo uslijed imbecilnog i lingvistički apsolutno neopravdanog razdvajanja stegnute negacije neću (pritom, primijeti, nitko i ne razmišlja o razdvajanju nisam ili nemam, što su također stegnute negacije, što se dade dokazati i naglascima).
Dakle, što se toga tiče, jezičari itekako znaju kako će to napisati.
I ne znam koji ti je fakultet žena završila, ali svatko iole pismen na mojem reći će ti da su razlike među pravopisima zapravo prilično malene. Nije da ne postoje, ali radi se o par postotaka i uglavnom su to finese. Uostalom, o kojim si kontroverzama u pravopisu uopće čuo, a da nije riječ o dvojbi neću ili ne ću te strjelica ili strelica?
A što se tiče gospodara i roba: kinky. :D
Da u pravu si. my bad
Nije cemo nego necu iliti ne cu.
Ali problem je u tim finesama. Jel ti finesa i uran i uranij? Isto tako sutra kad ja napisem necu u sluzbenom dokumentu netko ce se smijati i reci kako sam nepismen i kako se pise ne cu.
Da u pravu si. my bad
Nije cemo nego necu iliti ne cu.
Ali problem je u tim finesama. Jel ti finesa i uran i uranij? Isto tako sutra kad ja napisem necu u sluzbenom dokumentu netko ce se smijati i reci kako sam nepismen i kako se pise ne cu.
Hoće li pisati uran ili uranij jest finesa. I pritom nije riječ o pravopisnoj finesi, već o leksičkoj; njeno nepoznavanje ne znači nepismenost, već eventualno nepoznavanje promjena u jednom specijaliziranom dijelu leksika. Mislim, tko uopće, izuzev šačice fizičara i kemičara te gdjekojeg “novinara” (zapravo nemuštog prevoditelja), rabi riječi kao što je uranij (ili uran)? Tko će, izuzev nekolicine koja se dogovorila oko takvog naziva, uopće primijetiti razliku?
A što se tiče toga što bi ti netko jednom mogao reći po pitanju neću ili ne ću: vidiš, zato su pravopisi tvrdo ukoričeni. Kad netko počne srati kvake, uzmeš pravopis i opališ ga po glavi. A onda ga otvoriš, u njemu pronađeš relevantnu stavku i pokažeš mu što piše u pravopisu.
Posebno je dobra fora što ne postoji službeni pravopis, već ih je prilično velik broj važećih, pa možeš odabrati onaj koji će kod ovakvih dubioza potkrijepiti baš tvoje mišljenje.
Posebno je dobra fora što ne postoji službeni pravopis, već ih je prilično velik broj važećih, pa možeš odabrati onaj koji će kod ovakvih dubioza potkrijepiti baš tvoje mišljenje.
Hehe, pa onda i sugovornik uzme svoj primjerak (koji njemu ide u korist), i zatim jedan drugoga šamarate pravopisima. Tko ostane na nogama, u pravu je.
Posebno je dobra fora što ne postoji službeni pravopis, već ih je prilično velik broj važećih, pa možeš odabrati onaj koji će kod ovakvih dubioza potkrijepiti baš tvoje mišljenje.
e4 u ovome i jest najveci problem! kad postoje 2 vazeca pravopisa sa razlicitim tumacenjem. I kako onda biti u pravu? Ne znam kako ti pises, ali danas vecina njih hoce taj ne cu, a da se izbaci necu. ja osobno nikad necu pisati ne cu ;)
Hehe, pa onda i sugovornik uzme svoj primjerak (koji njemu ide u korist), i zatim jedan drugoga šamarate pravopisima. Tko ostane na nogama, u pravu je.
Tko jači, taj kvači. Zakon džungle FTW.
e4 u ovome i jest najveci problem! kad postoje 2 vazeca pravopisa sa razlicitim tumacenjem. I kako onda biti u pravu? Ne znam kako ti pises, ali danas vecina njih hoce taj ne cu, a da se izbaci necu. ja osobno nikad necu pisati ne cu ;)
Većina? Ne bih rekao.
Par novijih, uključujući Školski, dopušta taj oblik; Školski ga možda i preferira, ali meni je on posve irelevantan.
Fora je u tome što, ako ne postoji čvrsto pravilo, možeš odabrati jednu od mogućnosti. Čak i ako neki pravopis preferira određeni oblik, sve dok navodi i drugi, on je prihvatljiv. Što ipak ne znači da neću svakom autoru koji u Bug dođe s ne ću sve redom poispravljati u neću. Jer itekako ho ću. Tu sam diktator jer imam lingvističke argumente protiv ne ću, što znači da biser koji inzistira na tome mora imati jače argumente od pravopisa koji to dopušta. Srećom, u Bugu takvih nema.
Odluči se za što ti drago – samo se toga drži. To preporučuje svaki pravopis kad je riječ o dubletama.
Hahahahaha Mile Hund,kad se sjetim te serije.
Finese na stranu, prosječna pismenost kod korisnika interneta je zabrinjavajuća. Najgore od svega je da se i meni često potkradaju greške sa č i ć, sa je i ije.
Uvijek sam imao odličan iz Hrvatskog, a nije odmoglo što mi je i majka profesorica istog (sa 6 godina sam znao deklinirati, nastavke za aorist itd..)
Naježim se kad se korisnici koriste uličnim slengom u konverzacijama po forumima ili pak dijalektom. Iako sam dalmatinac ne leži mi n umjesto m u pisanom obliku; mislin, nisan itd.
Mislim da to nije nitko ispredavao, a jedno je u govoru to koristiti, a drugo u pisanoj formi.
Finese na stranu, prosječna pismenost kod korisnika interneta je zabrinjavajuća. Najgore od svega je da se i meni često potkradaju greške sa č i ć, sa je i ije.
Uvijek sam imao odličan iz Hrvatskog, a nije odmoglo što mi je i majka profesorica istog (sa 6 godina sam znao deklinirati, nastavke za aorist itd..)
Naježim se kad se korisnici koriste uličnim slengom u konverzacijama po forumima ili pak dijalektom. Iako sam dalmatinac ne leži mi n umjesto m u pisanom obliku; mislin, nisan itd.
Mislim da to nije nitko ispredavao, a jedno je u govoru to koristiti, a drugo u pisanoj formi.
Forumi i chat su uvijek bili u ležernijem tonu pa me ne smeta gramatička netočnost, sleng, dijalekti i sl. (pogotovo zato što sigurno i sam imam nebrojano pravopisnih grešaka iako se trudim pisati što točnije).
Jedino što mi konstanto upada u oči je kad neko uporno piše ć umjesto č, ako ne znaš nemoj ga uopće pisati.
Ovo s dalmatinskim n me više nasmijava, meni kao štokavcu je to pomalo čudno.
Finese na stranu, prosječna pismenost kod korisnika interneta je zabrinjavajuća.
A sad uzmi u obzir da je prosječni korisnik interneta nešto obrazovaniji od prosječnog građanina RH.
Najgore od svega je da se i meni često potkradaju greške sa č i ć, sa je i ije.
Bar priznas da imas gresaka.
Dosta ih nece priznat, a na forumu ih ima mali milijun. Ali najvise mi smeta kod hrvata sto, ito pogotovo u zadnje vrijeme, mjesaju jel i jer. Nikako mi ne moze u glavu kako mozes mjesati jel i jer. ccc
(…) najvise mi smeta kod hrvata sto, ito pogotovo u zadnje vrijeme, mjesaju jel i jer. Nikako mi ne moze u glavu kako mozes mjesati jel i jer. ccc
Jer ne kužiš? Jer to zato jel si glup? 
Ispričavam se, moram oprati ruke nakon ovog što sam upravo napisao. I tastaturu, za svaki slučaj.
Na jednom predavanju na faksu jedan profesor je ponudio zanimljivo razmišljanje. Pričalo se o komunikacijama i on je rekao da je ljudski govor toliko redudantan i toliko "zagađen" da mi u stvari za prenjeti jednu informaciju trošimo jako mnogo resursa. Da se cijela komuikacija svodi na slaganje sa nečim ili odbacivanjem (DA i NE). Da je od sve priče potrebno samo prenjeti točnu informaciju i da se drugi složi ili odbije.
U tom smlislu rasprave oko jezika, da li je nešto dobro ili loše napisano, da li je neću ili ne ću su mi tako besmislene, da je to za nevjerovat. Jednostavno je potrebno ostvariti jasnu komunikaciju i dobiti povratnu informaciju za to što tražite. Ako je to napravljeno i sa neću ili ne ću, ili je to uranijum, kromijum sasvim je nebitno. Ja sam se u životu najbolje zabavio kad bi se sporazumio sa turistima na svakakve načine, nogama, rukama i uopće me nije bilo briga ni za jezik, ni za gramatiku ni ostale gluposti na koje ljudi svršavaju i kad nemaju pravi argument u raspravi se pozivaju na neukost, neobrazovanost i sli...
I da budem prorok (nije neki problem ovo predvidit) samo čekam dan kad u službene gramatike, pravopise i škole uđu @, :-), ;-) i cijela svita ostalih fejsbukovih hijeroglifa.
I btw. Ja radim mnogo grešaka i često su mi rečenice u nekim čudnim tonovima, ali baš me briga. Važno je da li sam se uspio razumjeti.
Na jednom predavanju na faksu jedan profesor je ponudio zanimljivo razmišljanje. Pričalo se o komunikacijama i on je rekao da je ljudski govor toliko redudantan i toliko "zagađen" da mi u stvari za prenjeti jednu informaciju trošimo jako mnogo resursa. Da se cijela komuikacija svodi na slaganje sa nečim ili odbacivanjem (DA i NE). Da je od sve priče potrebno samo prenjeti točnu informaciju i da se drugi složi ili odbije.
Ti zvučiš (riječ zvučati zvuči glupo, s obzirom da čitam tekst :D) kao da nikad nisi sjedio na kafi u neobaveznom razgovoru. :D
Ili si osoba koja uživa u ćutanju i kafendisanju?
