Prava potrošača - reklamacije, povrat, zamjena...

 Ali on to ne mora! A ti uporno ponavljaš da te ne smije odbiti, što nije istina.

Pa neće se trgovac igrati detektiva sa 15 mušterija dnevno.

Ako nemaš račun zamoli trgovca da ti ga nađe, ako ne želi onda ti tu ne možeš ništa i džabe ti bilo kakvi dokazi, nije posao trgovca da traži tvoj račun.

To je jedina poanta ove rasprave.

Da vam skrenem pažnju malo evo pitanje.

Kod raskida ugovora sklopljenog na daljinu u ovom slučaju hrvatski telekom webshop.

Pravo imam 14 dana naravno.

Međutim nije jasno definirano, pošto na stranici piše 14 dana od sklapanja zahtjeva.

Meni nema smisla pošto mi je uređaj stigao odnosno datum računa je 14.06. a sami zahtjev 08.06.

Ugovor su napravili 12.06. taman da sutra vratim i podnesem zahtjev. 

Nažalost uređaj se gasi te ima problema a ja se ne želim natezati pošto me upućuju na servis. Da mi prčkaju po novom uređaju nema smisla, jednostavnije mi je otkazati pretplatu i vratiti proizvod.

Sad opet sivo područje, piše ovako: korisnik je dužan vratiti uređaj u stanju kakvom ga je preuzeo!

Ma da, ima zaštitnu foliju ali je otpakiran te logično upaljen. Također je ok da me upućuju na servis, takav je zakon, stoji u samom ugovoru da oni ne odgovaraju za tehničke nedostatke/poteškoće ili kvarove. Mada opet oni su tu prodavač a ja kupac, koliko znam tijekom jamstvenog roka reklamiram prodavaču a ne servisu ili su tele operateri iznimke? 

Svadjate se s trollom. Bill_jobs stari troll, cudi me da ga nitko nije sankcionirao. Tu i tamo ko kokos nabode nesto tocno da ne ispadne too obvious, al jos uvijek mi stoji u glavi izjava da sud nema veze s pravima potrosaca, ili kad je onog lika hvato po nekom forumu i trolo s fake nickovima. Neki mobiteli bili u igri :) Visak vremena je ubojica.

Sto se tice racuna, nemoras ga ti ni imat, nit ti ga oni moraju isprintat, al mozes poslat prijavu, valjda znas gdje si nesto kupio. Trgovina ipak mora vodit evidenciju o tim stvarima malo bolje nego ti, pa nek se dokazuju s inspektoratom da to nije tamo kupljeno, valjda ce za to imat i neke dokaze, sad koliko je to pametno jer uvijek postoji sansa da ti racun nadjes.... I naravno, poznati racuni na fotopapiru koji izblijedi nakon godinu dana.

Price da ti ne moraju izdat novi racun drze vodu isto ko sto ti ne moraju puno toga. Mogu ti ne primit uredjaj na reklamaciju i pravit se blesavi kasnije da to nisu napravili, mogu puno toga, samo je pitanje, koja je poanta takvog poslovanja, te koliko ih to na kraju sve kosta??? Ne zamarajte se s trolom.

Rok tece odkada ti je usluga isporucena.

 Nisu iznimke, samo vrati HT-u i sve ce bit ok. Folija se ne racuna pod "u stanju u kakvom ga je preuzeo".

 Cekaj, zar nisi maloprije ustvrdio ovo sto gore pise? 

Zatim slijedi ovo:

Uglavnom, da ne gnojimo nepotrebno, ja ti iz prakse kazem da ce svaki razuman trgovac uvaziti bilo koji dokaz da je roba njegova, te pronaci racun, ma kolika mu to tlaka mozda bila.

I to je dovoljno, netreba vise filozofirati po ovom pitanju.

@ihush

Zakon ima tendenciju da sve dionike nekog dogadaja tretira jednako, a ti uporno tvrdis da je ovo tema namijenjena it kupcima te da u tom kontekstu te bas briga za zakonsku poziciju trgovca. Tvoje misljenje je tvoje pravo, no kupac je samo jedna od stranaka u nekom postupku.

teoretski, nadjem u smecu neispravni miš, prosurfam tko ga prodaje, odem u tu trgovinu sa spikom da sam ga kupio tu otprilike pocetkom ove godine ali da nemam racun i da hocu popravak ili drugog, i kada bi mi trgovac to odbio po tvome bi to bilo dostatno za prijavu ?? nejde to bas tako, nije trgovina duzna dokazivati da taj mis nije tu kupljen nego je kupac taj koji mora necime dokazati da je bas taj mis kupljen bas od tog trgovca ( nebitno u kojoj poslovnici ).

i dalje krivo tumacis zakon samo sa stajaliste koje tebi odgovara zaboravljajuci pritom temeljnu funkciju zakona da osigura ravnopravan i pravedan status svim sudionicima nekog procesa. onomad si tvrdio da zakonski nije kupnja na daljinu ako se artikal preuzme u poslovnici, sada si tvrdio da neizdavanje kopije racuna je dostatno za sumnju u sabotiranje ostvarivanja nekog kupcevog prava....u hrt temi si isto nebulozno tumacio propise.... možda da procitas bar orvo poglavlje zkpa da shvatis principe pravnih mehanizama u rh ( istim premisama se rukovodi i trgovacko pravo, zemljisno, brakorazvodno, prekrsajno, gospodarsko... )

 -primjer s mišem u smeću je dobar.. i zapravo realan, tj upravo to je smisao jamstva i komponente računala su u odgovarajućoj bazi dostupna. Pogrešno 'gledaš' taj primjer, tj kupac je onaj tko ima kupljenu robu, ako je to roba iz te konkretne trgovine, tad to trgovac zna, mora znati (inače će progutati svu škart robu koju mu netko donese..) i to je jedino važno u priči. Tj Kupac je po zakonu onaj kog zakon štiti i uopće u ovoj temi ne trebamo gledati (legitimne) interese bilo koje druge-treće strane ili branše, npr vodoinstalatere ili poslodavce, svatko ima svoj ceh, pravnike, zakone. Kupac-potrošač je pak ovaj zakon-tema, ne trgovac mada su direktno povezani ugovornim odnosom. Ako je trgovac prodao konkretnu robu, tad je odgovoran za tu konkretnu robu, ako nije prodao, nije odgovoran. Jasno-slažemo se? Pri tome je nevažno tko je kupac, dok zakon kaže da račun ili jamstveni list nisu uvjet, ali su svakako poželjni kao bilo koji pisani trag-dokaz kupnje upravo u konkretnoj trgovini, jer tad nema baš nikakvog sprora. Imaš račun, dobiješ drugog miša, mada si ga našao u smeću.. nemaš račun, opet moraš dobiti drugog miša, ali ćeš prvo morati dokazati da si ga kupio u toj konkretnoj trgovini, ne u susjednoj ili nekoj desetoj, jer pa tako i piješ kavu u kafiču, platiš konobaru, u jednom kafiću i tamo dobiješ uslugu, ne u kafiču do njega jer nema veze s tim.

-upravo zato trgovci imaju sve potrebne podatke u bazi, dokaz da je neka roba njegova kao i jamstvo-dobavljača, jer inače bi to bio njegov problem-trošak, ovako ga samo u uređenom sustavi prenese na iduću kariku lanca, tj sam sustav je takav i sve je već plaćeno-pokriveno, sad ostaje samo jamstvena obeza koju trgovac mora odraditi. Ne mora ako nije tu konkretnu robu prodao.

-Zakon, izjava kupca.. kreće se od pretpostavke da je kupac pošten, da nema razloga lagati, izmišljati, odnosno da tko tvrdi drugačije mora to dokazati-osporiti. Trgovac tad može reći da to nije njegova roba, da je nije prodao. Ako je to istina, sve je ok i to je u skladu sa zakonom, ako se ipak otkrije suprotno, ako se utvrdi da je ipak prodao robu.. što tad to implicira? Nema računa u kasi? Fisklaizacija? Porezni prekršaj koji nema veze s kupcem-jamstovm, nego državom-trgovcem. Pošto uredan trgovac ima sve potrebno u kasi, može iste sekunde pirhvatiti reklamaciju ili odbiti (osnovano, jer roba nij enjegova).. sva priča o računu ili jamstvenom listu je besmislena kao nekom uvjetu, dok koliko puta ponavljamo, takav primjer u FAQovima navodi i mingo kao primjer i kao preporuka da je račun poželjno imati ali nije uvjet za ostvariti svoje pravo po zakonu o zaštiti potrošača.

-vidiš li ti u tom zakonu nešto o zaštiti trgovaca? U naslovu teme? Što je problem otvoriti temu s naslovom, pokušaj prevare-uvaljivanja tuđe robe bez jamstva ili nešto sl.? Tema gdje bi trgovci imali savjete-odgovore za takve primjere? To je stvar trgovaca, sudjeluješ u temi ili ne, to je stvar svakogo osobno. Otvori temu i možda se pridružim, možda preskočim. Trgovac je biznis, ne vidim zašto bi besplatno pomagao trgovcima koji nemaju odgovarajuće organizirano poslovanje.. moj izbor je pomoći potrošačima i kreće se od premise da su svi ljudi pošteni i da je ono što izjave istina, činjenica, ne laž. Da se ne kreće od namjernog uvaljivanja ili prevare-krađe, no to također vrijedi za drugu stranu, trgovce. Ili možemo floskulu da ima dobrih i onih loših... ima ili nema? Ima li onih kod kojh identična reklamacija uredno prođe, bez otezanja i izmišljanja nepotrebnih papira-dokaza, bez nepotrebnog-besmislenog otezanja s rokovima popravka ili pingponganja između servisa i odobrenja zamjene-povrata.. ima li i takvih pozitivnih primjera? Ima. Želimo li da sve bude uredno-pozitivno ili što?.. Želimo li braniti one ''loše'' koji namjerno otežu umjesto da bar kad realnog potrebe nema, to odrade na obostrano zadovoljstvo, jer ako je roba pokrivena jamstvom, tad nije poseban trošak trgovca, nego distributer-proizvođača.. a trgovac je već plaćen za taj posao maržom koju je zaradio prodajom. Ako trgovcu taj jamstveni odgovorni dio posla ne odgovara.. ha-gle, ne može birati, ili je trgovac i prihvaća pravila ili nije trgovac (ne svim robama, jer uvjek postoje izuzetci, kao i primjeri konkretnih izuzetaka u zakonu, mingo.hr-u itd. npr pravo povrata 14 dana za karte koncerta i sl.. -nema povrata, no za generalno ostale robe ima, to je tad izuzetak, izuzetak je nešto suprotno od pravila i kad kažemo logički, po zakonu, tad je ono što se odnosi za većinu, ne izuzetak, tad je pravilo generalno da 14 dana imaš za povrat.. pa tek kao nabrajanje u rečenici, neki izuzetak, osim u slučaju itd..)..

-u čemu je problem? Račun za komponente-jamstvo? Pravo potrošača?

-po čemu bi trgovac-potrošač bili u nekom (ne)ravnopravnom odonosu? Oni nikad ni ne mogu biti ravnopravni u smislu jednakosti jer su dvije suprtone interesne stranke. Kupac želi što jeftinije, povoljnije, s boljim uvjetima, trgovac suprotno. TRgovac može imati jednakost između svih trgovaca, tj zakon ne smije diskriminirati trgovca-a-b-c kao ni osobu, po spolu, rasi, vjeri itd.. jer je to tad diskriminacija i osnova po kojoj google-irska plaća kaznu, jer nisu bili jednaki, bili su 'jednakiji' s polovicom poreza koji vrijede za ostale u branši. Jednakost? Svi kupci su jednaki, jednakih prava, to je zakon, to je jednakost, ne ja-ti-netko jer je netko, ne ja jer sam 'jači' pa zato imam pravo, dok manji-slabiji to pravo nema.. Kužiš razliku što je sama riječ jednakost i kako se tumači? Koji je to trgovac u nejdnakom položaju kod nas ili u svijetu? Tad je to diskriminacija (ili obrnuto, monopol..).

-Zakon štiit potrošača od smaovolje trgovca, niša više (ni manje). U uređenom društvu upravo zato i postoje zakoni, pravila igre, jednako kao ograničenje na cesti ili smjer vožnje. Pravila vrijede jednako za sve, naravno osi izuzetka nrp hitna-vatrogasci koji mogu preko ograničenja i u suprotnom smjeru kad za to postoji razlog, kad razloga nema, tad jednako moraju dobiti kaznu, zar ne? U tovoj priči o pronađenom mišu.. u čemu je problem? Tko je stvorio problem? PRoblem je u trgovcu, tj njegovoj neadekvatnoj evidenciji robe ako ne može provjeriti i imati konkretan doakz da je roba kupljena kod njega, odnosno da nije. Pošto su svi podaci povezani, identično je vidljivo kod distributera + fisklaizacija koja služi upravo kontroli.

-tad imaš dvije moguće situacije, trgovac je prodao robu, mora imati račun ili je prevara-muljaža-storniranje-porezna prijava.. ili stvarno nije prodao robu pa račun ne može ni postojati, pa tad ni ostali u lancu kao distributer i država nemaju taj račun o kupnji miša iz smeća. Tad je kupac zapravo prevarant, ne kupac, nije potrošač i tad ga taj zakon ne štti nego može biti kažnjen po sasvim drugoj osnovi, privatnoj tužbi itd.. no tad to nema vez e s ovom temom jednako kao što može doći u trgovinu i ukrasti nekog miša. (ako je potrebno, karikirano, ne ni tad ga ne štiti zakon o zaštiti potrošača, nema jamstvo, jer nije na prvno valjan način došao do prava na jamstvo, nego naprotiv, protupravnim metodama-krađom a tad ni nema prava koja iz tog priistjeću. Logično zar ne?) :)

+ šlag na kraju, ako ukrade robu i dođe reklamirati, tad je jednako ostao u kamenom dobu kao i trgovac koji nema takve podatke u poslovnim knjigama-bazi-apps.. tj kad bi došao, mogao bi dobiti prijavu za krađu + nadzorne kamere koje to mogu dokazati, jer ako nije prodano, tad i to trgovac vidi, jer može vidjeti da je njegova roba koja je trgovinu napustila bez plaćanja, tj ono što se naziva krađa.

-pravi trgovac zato ima pravi sustav, tad posluje s manje briga, tj tad mu je jedina briga dovoljno prometa za profit, dok se onaj koji to radi 'na žganjce' znoji svaki dan misleći da će ga netko naguziti i uvaliti mu nešto tuđeg, pokrasti itd.. dok mu inspektor svaki put nađe neki propust i lupi kaznu.. takvima je kriva država, zakoni, svi, kupci.. svi osim njih? Tema njije za njih, nego za potrošače dok j eovo bug forum primarno uz računala i tehnikalije.. ne za grincajg ili mostove, pa kao i izuzetci vjerojatno postoje primjerenije teme-forumi i načini zaštite svojih prava.

18.06 sam u Svijet Medija vratio miš star 5 mjeseci koji ima garanciju 2 godine. Radi se u HP Omen x9000 vrijednosti nekih 380kn dobio ga na popustu za 280. Počela se odlijeplivat neka gumena traka kod palca pa je lijepilo počelo curit ispod te podloge direktno u bočne tipke, uglavnom sranje totalno i vratim ja to dobim potvrdu da to ide u SERVIS ?! Danas provjerim stanje i kaže mi lik da je to još tamo da to traje do 2 tjedna. Pa nisam vešmašinu dao na servis nego usrani miš. Da li je moguće da mi vrate isti taj miš što nikako ne želim, ili bi novi makar bi radije neki slični u toj cijeni ili bi nadoplatio za bolji, ali brine me da mi klošari ne vrate isti pa je moje pitanje da li ja mogu u tom slučaju to odbiti, tražiti naknadu ili kako da se postavim.

bill_jobs ti definitivno trolas, ili, a u tom slucaju se izvinjavam, nemas mentalni kapacitet da shvatis o cemu se ovdje razgovara....

Povezana tema - procesori - da, trgovac je prekrsio zakon, jer zakon ne predvidja gresku kao oslobadjajucu okolnost, eventualno moze priznati kao olaksavajucu.... osim ako nisi ministar, ili nemas sinkopu.

I ma koliko to tebi bilo tesko za shvatiti i prihvatiti, trgovac nema pravo mjenjati cijenu nakon zakljucenja ugovora o prodaji, i nikakvo njegovo "pravilo o poslovanju" se ne moze postaviti iznad vazeceg zakona, koji kaze upravo to. I nikakva "greska" ga ne moze osloboditi obaveze da naplati onoliko koliko je u tom momentu trazio. 

Nadalje, da citas, a ne lupas po tastaturi, itekako bi primjetio da sam ja rekao, vise puta, da ovdje treba prihvatiti "gresku", te da ne treba siljiti..... te da cu barem ja svakako tako postupiti, dakle, nikoga necu tuziti, nikoga necu proganjati, a da sam iznjeo svoje misljenje kako je taj potez navedene trgovine itekako los, i k tome jos i protivno zakonu - to jesam svakako, i stojim iza toga, ma koliko ti i ekipa TD lupali, i svako malo nanovo potencirali tu pricu. Toliko da se pocmem pitati kakva je tvoja poveznica s navedenom trgovinom, dok je toliko zdusno branis....

No, ovo je neka druga tema, na onoj sam rekao sve sto sam imao, a nek si svako iz toga izvuce zakljucak kakav god zeli.

I da, trgovcu je itekako korist i interes da izadje u susret kupcu kad god je to moguce, jer, u krajnjoj liniji, on zivi od tog kupca, a ne kupac od trgovca. Tako funkcionira trziste, a kako je tema "prava potrosaca", posto ti imas sve zakone u malom prstu, reci mi tocno koji to zakon nalaze kupcu da treba suosjecati sa trgovcem, ili da ima ikakvu daljnju obavezu prema trgovcu, osim uredno mu platiti. Placanjem sve obaveze kupca prestaju (ukoliko ugovorom nije drugacije naznaceno) , a trgovca pocinju.

EOD sto se mene tice.....  

Pa kad je sljam, sto ga nisi odmah bacio i kupio novi?

Ili zasto si ga kupio kad je sljam?

Ne sekiraj se. Procedura je takva da roba ide u sluzbeni servis.

A oni rijesavaju dalje. S obzirom da je to HP, najcesce je popravak ili zamjena,

trece opcije nema. 

Uključujući i kupca.

Što kada je kupac uredno sačuvao račun a on izblijedio nakon 4 god (5 god garancije)? Je onda to greška prodavača što nije izdao kvalitetniji račun (materijal)?

Dakle kupac donese pokvaren uređaj i nečitki račun i kaže evo vam, ja sam svoje obveze ispunio (zadržao račun) sada je na vama red, može tako?

Ili bi napao kupca da što nije kopirao par kopija računa za svaki slučaj?

Nisam siguran da sam totalno shvatio, pa cu odgovoriti odoka....

Dvije osnovne premise trgovine su: 1. kupac je upoznat sa cijenom i prihvaca je, 2. kupac placa istaknutu cijenu

Ovo je valjda jasno samo po sebi - vidis cijenu necega, odgovara ti - odes na blagajnu i platis. Ili, ne odgovara ti, odes u drugu trgovinu i nista ne platis.

Uzmi paketic zvaka kao primjer. Kostaju 5kn. Dodjes na blagajnu, desi se greska u sistemu, i trgovac ti hoce naplatiti 50kn te zvake. Naravno da ces skrenuti paznju da nesto nije u redu, jer zvake ne kostaju toliko. Ukoliko se te zvake provuku sa 10 drugih stavki, ti ne primjetis, platis trazeni iznos, naknadno pogledas racun i vidis da su ti zvake naplatili 50kn, imas pravo se vratiti u trgovinu i to "reklamirati". Trgovac ce provjeriti cijenu, i u slucaju da je istaknuta cijena na zvakama 5kn, rado ce ti vratiti taj preplaceni ostatak.

Ovo je uobicajeno u trgovackim centrima poslije neke akcije, gdje uvijek ostane dio artikala sa akcijskom cijenom koju nisu stigli promjeniti, medjutim ukoliko dodjes na blagajnu sa takvim artiklom - naplatit ce ti tocno onoliko koliko pise na njemu, a ne po novoj, vecoj cijeni.

Scenarij 2 - placas karticom, na iznos racuna 300kn. Greska se desi, ili kompjuter pogresno ocita cijenu, ili prodavac pogresno ukuca iznos u pos - platis taj racun 3000kn. Primjetis odmah, ili kasnije, opet imas pravo to reklamirati - trgovac je duzan takav racun stornirati, kontaktirati banku da se transakcija ponisti, ili ako to nije moguce (nakon par dana recimo), tebi razliku isplatiti gotovinom. Ili vec ovisno o dogovoru.

Ovo gore je logicno, ako se ravnas po te 2 osnovne premise. Da je istaknuta cijena na zvakama bila 50kn, onda trgovac nista ne moze, ma koliko ti kukao kako je to preskupo, nerealno, ili greska. On je cijenu uredno istaknuo, ti si proizvod uzeo. Ako ti nije naplatio, mozes odustati, svakako. Ako je naplatio - nije ti duzan vratiti nikakve novce, niti neku razliku u cijeni. S cijenom si bio upoznat prije kupnje, naplaceno ti je tocno toliko koliko je istaknuto na proizvodu - trgovac je cist. Ovo ide iz tvog djepa. 

U slucaju "nule viska" (kako ti to kazes), opet se sve svodi na istaknutu cijenu. Ukoliko je naplacena cijena drugacija od istaknute - trgovac ti vraca novac. To je greska. Za koju ti kao kupac nisi odgovoran. Ukoliko je naplacena cijena koja je istaknuta, to sto ti mislis da je to preskupo, ili smatras da je rijec o greski - tu trgovac nema pravne obaveze da ti vrati bilo sto. Moze, naravno, da se ne objasnjava, ili radi dobrog imagea pristati da uzme proizvod nazad, tebi vrati novce, moze ti zamjeniti za nesto drugo, ali tu smo vec u domeni dobre volje a ne zakonske obaveze. 

Sto u drugoj krajnosti? Istaknuta cijena je veca od one koju ti trgovac naplacuje na blagajni? Dobro, ovdje se vjerovatno nitko nebi bunio, ni skretao paznju trgovcu na to, ali recimo...

Umjesto 5kn, naplatiti ti zvake 0,50kn. E vidis, ovo ide iz djepa trgovca. Ti kao kupac s ovim nemas nista. Ako si platio tih 0,50kn, trgovac nema nikakvo opravdanje u vidu greske, niti od tebe nakon placanja moze traziti da mu das jos tih 4,50kn. Moze u slucaju da na racunu npr. pise "sibice", a ti kupio zvake, no ako ti je izdao racun na kojem pise "zvake", to sto je on pogresno naplatio - to mu nije osnova da od kupca trazi bilo sto dodatno. To ide iz djepa blagajnika (najcesce).

Isto tako, uzimas hrpu stvari, i imas 500 paketica tih zvaka. Blagajnik greskom kuca samo 1. Ti uredno platis, on naknadno shvati da je pogrijesio - on, kompjuter - nebitno.... Nikom nista, ti nisi po nijednoj osnovi duzan platiti preostalih 499 paketica.

Isto tako, ukoliko je istaknuo cijenu od 0,50kn za paketic zvaka, ne moze se naknadno pozivati na gresku i pokusati ti naplatiti "realnu" cijenu od 5kn.

Sve ovo sto pisem se bazira samo na jednoj osnovi - kupac placa onu cijenu koja je istaknuta. Dali je ta cijena realna,nerealna, posljedica greske ili nesto cetvrto - to zakonski apsolutno nije bitno. 

Svaki pokusaj trgovca da na cijenu utjece nakon kupovine (fizicke, ili online svejedno je) je krsenje tog zakona. 

Znaci, odgovor na tvoje pitanje - ako je ta cijena s nulom viska ista kao cijena koja je istaknuta na proizvodu, onda tu nema nule viska, i trgovac nista nije duzan prema tebi. Ukoliko je cijena sa nulom viska razlicita od cijene koja je na samom proizvodu - vraca ti razliku. Ukoliko je nula viska posljedica greske prilikom unosa na pos - vraca ti razliku.

Dakle, evidentno je da kupac ustvari ne moze podplatiti ili preplatiti proizvod - proizvod je placen onoliko koliko je trgovac u tom trenutku trazio - i to cini zakonsku cijenu tog proizvoda u tom momentu. 

Greska ovdje, zakonski, moze biti jedino ukoliko je naplacena cifra drugacija od trazene cifre.... Ukoliko su jednake - nema greske, odnosno, ima je, samo je zakon ne priznaje.

Da, kupac je svakako u povoljnijem polozaju, ili ce dobiti novce nazad, za pogresno naplacenu robu, ili ce dobiti proizvod po nizoj cijeni, zbog pogresno istaknute/naplacene cijene.

U mom scenariju cijena je bila 3000 kn koju je kupac vidio ali zanemario jer zna da je cijena tog proizvoda 300 kn, pa je svejedno provukao karticu očekujući da je greška samo na web stranici a ne i pri naplati npr., u tom slučaju je vidio tu cijenu i platio tu cijenu iako je nerealno visoka pod pretpostavkom da je greška, ima li tu elemenata za vračanje novca s obzirom na to da je ugovor sklopljen a cijena bila istaknuta? (recimo da trgovac nema namjeru izlaziti u susret kupcu)

S obzirom da sam dnevno izdavao po 300-400 racuna printanih na termo papiru..... da, vjeruj mi, nije to tolika apstrakcija kad se kupac vrati nakon nekog vremena sa izbljedjelim racunom.... sve valjda ovisi kako ga cuva..... imam jedan star 2 godine koji je kao nov, imam jedan star par mjeseci koji je vec prakticki necitljiv, ali nije bitna stvar, pa se nisam ni trudio cuvati racun. Racuni printani na normalnom papiru nemaju takav problem.

Kao papagaji smo svi ponavljali - kopirajte si racun, izbljedit ce vam nakon nekog vremena...... nekad je pomoglo, nekad su ignorirali taj savjet.

love2mi86 - hmm, vjerovatno ne. Mozda ce ti netko pametnije odgovoriti, no, nisam nigdje u zakonu nasao definiciju "nerealne cijene". Zakon poznaje razlicite vrste cijena, ali za nerealnu - nisam nigdje nasao. Sam kazes, ti si pristao na cijenu, MISLECI da je ona ustvari manja. Trgovac ovdje igra na tu kartu - on je cijenu istaknuo, ti si je platio. MISLECI da je to greska.

Da ne zvucim grubo, jer mi to nije namjera apsolutno, nemas sto misliti - cijena je ta koja je istaknuta. I trgovac ti igra bas na ovo sto sam napisao u prethodnom postu, on jednostavno nema zakonske obaveze da tebi vrati neku razliku.

Svaka promjena cijena se (odnosno barem bi se morala) evidentirati u kalkulaciji, zapisniku ili kako vec trgovac radi. Evidentirano je vrijeme, datum, evidentiran je artikl, tko mu je dobavljac, koja mu je ulazna cijena, koja je bila trenutna mpc (prije promjene), evidentirana je nova mpc cijena, evidentirano je cak i tko i zasto je mjenjao cijenu (npr. popust na zadnji komad, uskladjivanje cijena sa konkurencijom, akcijska cijena, rasprodaja, ostecena roba......)....

Dakle, on je nekako dosao do te cijene koju si ti platio. Negdje je to evidentirano. Ta cijena moze biti posljedica pogresnog unosa, svakako. Ali, to je u tom momentu tvoje kupnje bila vazeca maloprodajna cijena tog proizvoda. On je tu tvoju cijenu mogao promjeniti 10 minuta nakon tvoje kupnje, i vratiti je u neke realne oblike (barem po nasim shvacanjima realne), no ukoliko je i prva i druga promjena cijene uredno evidentirana kroz zapisnik - to je vazeca cijena tog momenta. I on to moze vrlo jednostavno dokazati, ukoliko ima potrebu.

Mislim da zakon trgovca ne sprecava da mjenja mpc svoje robe, ili mu ogranicava koliko puta to smije napraviti, zakonu je bitno da je sve uredno provedeno kroz knjige.

Recimo, milion puta, dodje kupac, zeli kupiti nesto, obicno nesto vece vrijednosti. Ima li kakav popust? Popust je vec uracunat u iskazanu cijenu. Ok, a moze li sto jeftinije?

E ovdje trgovac odlucuje, obicno se voditelju/direktoru objasni - redoviti kupac, ili gledaj, to nam stoji vec mjesecima, nema interesa, ili bilo sto, on daje suglasnost, odobrava neki popust, 5,10,15% nebitno.... radi zapisnik o promjeni, kupac ide na blagajnu, placa tu UMANJENU cijenu. Cim on prodje blagajnu, pravi se novi zapisnik, cijena se vraca na onu prvotnu. Sljedeci kupac recimo s istim artiklom placa normalnu cijenu, dakle moze ti se desiti da imas prakticki 2 racuna zaredom, s istim artiklom a razlicitom cijenom.

Dali je moralno? Mozda i nije. Dali je legalno - svakako. Ponavljam, neznam za zakon koji trgovcu brani da svake 2 minute mjenja cijenu svoje robe koju prodaje, uz postivanje ostalih vazecih zakona vezano za to.

Dakle, tvoje pitanje - mislim da ako trgovac ne zeli izaci u susret da nemozes nista napraviti, s zakonske strane gledano.