Ein, zwei...

Bio sam oduševljen Facebook-om. Ulijetao pičićima, slao u tri p.m one koji su mi išli uz dlaku, imao mnoštvo frendova i keljio sličice i glazbu i mudre izjave. Ko i svi. I onda, nemam pojma kako ni kad su počela pitanja. Koje ti je pravo ime, u koju si školu išao, koji si fakultet pohađao, tko su ti frendovi, što si danas ručao. Što je ovo? Policijska istraga? Jel vas možda zanima koliko dlaka imam na testisima? I što je najgore i ne shvaćajući sam podijelio svoju privatnost sa cijelim svijetom i bilo kime dovoljno stručnim da to iskopa. Policijska, ne država, nego cijeli svijet. I sad mi ne daju da promijenim ime, jer sam ga već potvrdio, a čak i ako obrišem fotke i videe i zapise, ostaju oni spremljeni tamo, ne bojte se, samo su meni nedostupni. A onda su mi zabranili da ulijećem nepoznatim pičićima te me počeli kažnjavat ako bi kome rekao čagod politički nekorektno.
I sad čitam o razvoju AI-a, tzv umjetne inteligencije. I jednostavnom logikom mi je sinulo da milion ljude treba nadzirati sa drugih milion ljudi, tako da bi bolja praksa bila da to softver radi sam. Više neću moći pizzu naručiti jer će kroz boju mog glasa znati da sam to ja i da mi pizza škodi. Ja oću fakin pizzu!