NEW BUSINESS MODEL
Mnogi po Internetu govore o ACTA-i i borbi protiv piratstva općenito kako je to pokušaj content mafie (RIAA / MPAA i ostali izdavači) da spase svoje zastarjeli business model, koji nije u toku sa vremenom i jednostavno više ne funkcionira u dobu brze i lake razmjene informacije. Međutim nisam vidio puno konkretnih prijedloga kakav bi to novi business model trebao zamijeniti trenutačni, i spasiti muzičku / filmsku / software industriju (ako im uopće treba spašavanje).
E pa ja imam prijedlog ! Ne želim zvučati umišljeno, svjestan sam da nisam niti najpametniji niti najstručniji na svijetu, ali mogu dati doprinos, a drugi neka kritiziraju ! Ako vas zanima čitajte dalje...
...............................................................................................................................................................................................................
Jedan moj prijatelj kaže da se mi Balkanci dosad navikli na lišo korištenje raznih digitalnih dobara trebamo naviknuti da ih pošteno plaćamo. Također kaže da autori imaju pravo pošteno zarađivati od svog rada i da iako slavni pjevači i glumci očigledno nisu ugroženi piratlukom mali struggling autori na underground sceni možda i jesu.
Sve su to valjani argumenti. Međutim gledajte na to na ovaj način - bez obzira da li podupirete ili prezirete piratstvo, u današnje doba kad je zahvaljući nevjerovatnom razvoju tehnologije instantna razmjena informacija postala tako efortless i rudimentarna, jedini način za potpuno (ili bar značajno) spriječavanje piratstva jeste skandalozno narušavanje ljudskih prava i sloboda uvođenjem potpune kontrole (i policijske države u stilu 1984. !) - a to je upravo ono što ACTA predstavlja !
Dakle ja tvrdim da nema trećeg izbora - ili ćemo imati svijet sa masovnim piratstvom, ili ćemo imati 1984. ! Čak i ako ste sami autor softwarea, muzike, filmova ili tako nečeg, i mrzite što drugi piratiziraju vaše vlasništvo, zapitajte se što vam je draže od ovo dvoje ?
Jedan ovdašnji blogger imenom Quark na svom blogu tvrdi da je sam koncept intelektualnog vlasništva besmislen, jer za proizvesti nešto fizičko treba uložiti rad i materijale, dok se digitalna dobra mogu proizvoditi (tj. kopirati) neograničeno bez ikakvog troška (osim neznatno malo struje koju plaća onaj ko kopira), tako da se digitalno dobro ne može ukrasti od autora (jer on još uvijek posjeduje svoju kopiju koju je napravio) niti zaslužuju biti plaćena (nisam siguran koliko je Quark bio ozbiljan a koliko sarkastičan ovdje). Osim toga on navodi primjernih bezbrojnih velikih umova čija dostignuća mi danas besplatno uživamo jer oni nisu htjeli copyrightati vlastita djela ili su jednostavno živjeli u dobu prije nego što je izmišljen copyright.
Mišljenje prosječnog Amerikanca (koje možete lako saznati ako se na vašu nesreću date uvući u raspravu o piratstvu na bilo kojem američkom ili internacionalnom web forumu, jer i na internacionalnim web forumima Amerikanci su 2/3 korisnika) je potpuno suprotni ekstrem od Quarka - oni smatraju da činjenica da se digitalna dobra besplatno proizvode ne čini APSOLUTNO NIKAKVU razliku u činu prisvajanja i korištenja istog u odnosu na fizička dobra, i da bi se ta dva djela trebala tretirati i KAŽNJAVATI potpuno jednako.
Ja sam tu negdje između ta dva ekstrema, iako bliže Quarku. Kao prvo, činjenica da krađa fizičkog djela potpuno lišava originalnog autora tog djela a "krađa" digitalnog djela ga ničim ne osiromašuje (osim u "teoretskim / virtualnim / potencijalnim" primanjima ) znači da ta dva čina nikako ne mogu biti moralno ekvivalentna pa ne bi trebala biti ni zakonski ekvivalentna, tj. imati jednake kazne.
Never the less, autori patenata ili autori softwarea / muzike / filmove ipak imaju pravo na svoja djela više nego ostali, a oni koji ih koriste besplatno ipak krše njihovu volju donekle. Dakle ja mislim da bi stvari u idealnom svijetu trebale biti uređen ovako :
1. Zarađivanje na tuđem trudu (ka npr. onaj ko prodaje drugim tuđa piratizirana digitalna dobra) je po meni amoralan čin i trebalo bi biti globljeno (u visini ostvarene zarade, a ne zatvorskih kazni daleko dužih nego kazne za ubojstvo, kao što će direktor MU dobiti !), ali takvi međuparaziti ne bi ni postojali (pa ih ne bi niko morao kažnjavati) kad bi se uklonio lanac - vidi pod 3.
2. Mnogi pojedinci, udruge pa čak i sudovi na svijetu su rekli da je besplatno korištenje copyrightanih dobara za vlastite svrhe u nekomercijalne svrhe fair use, tj. opravdano i legalno (to ne bi nikad prošlo u Americi, ali prolazi u Skandinaviji). Ja kažem plati originalnom autoru (da bi ga podržavao i da bi mu se zahvalio) pod uvjetom da si MOŽEŠ PRIUŠTITI, da on to ZASLUŽUJE (mislim da korporacije koje krše naša prava i zlostavljaju nas, ili čisto oni koji proizvode bezvrijedno smeće, ne zaslužuju naš novac), i da mu je taj novac POTREBAN (slobodno se možete ne slagati s ovim, ali ja smatram da Microsoft neće bankrotirati bez moje donacije za Windowse koje koristim). Otherwise koristi besplatno, jer vlasnik copyrighta time nije osiromašen.
Činjenica je da Indijci, Kinezi, Afrikanci i mnogi drugi ljudi u siromašnim zemljama (a nije ni nama baš jeftino !) jednostavno ne mogu niti teoretski priuštiti kupovati software i ostala digitalna dobra koja koriste po ovakvim bezobraznim cijenama kakve Američke korporacije postavljaju ! Evo na mom primjeru recimo, ja mislim da računajući samo OS i još par desetaka aplikacija nužnih za pogoniti i održavati kompjuter (dakle nikakve igre ili aplikacije za posebne namjene kao Visual Studio, nego samo utilityi npr. za backup, skeniranje autostarta i sl.) na mom kompu vrijede bar 2000$ po mojoj procjeni (samo backup aplikacija košta 50 $ !). A toliko treba platiti svakih godinu-dvi jer se softver minja i napreduje. Sad vi meni recite da li ljudi u trećem svijetu koji zarađuju ispod 50 $ mjesečno mogu kupiti to legalno ? Naravno da ne !
Moj prijatelj kaže pa onda koristi Linux i freeware software ako si nemoš priuštit Windowse i uobičajeni software ! To je jedna mogućnost, međutim ta opcija značajno ograničava korisnike i otežava im život. Mada mnogi ljubitelji Linuxa i freewarea to neće rado priznati, život je prosječnom korisniku jednostavno znatno lakši sa Windowsima i besplatnim pristupom popularnom komercijalnom softwareu.
E sad, dakle opcija A je da se svi siromašni na svijetu jednostavno odreknu skupe muzike, filmova, softwarea i ostaloga, zato što neka američka korporacija kaže da oni to ne smiju imati bez da njima plate MASNE sume koje si onu ne mogu imati, a opcija B je da oni to ipak imaju i time si značajno obogate život (makar priznajem filmovi, muzika i software nisu najbitnije stvari u životu !) a već bogata američka korporacija time ne postaje nimalo siromašnija zahvaljujući čudu besplatnog DIGITALNOG KOPIRANJA !
Prosječni Amerikanac će reći da je opcija A moralno ispravna a opcija B moralno pogrešna i zločin ! Ja se nikako ne slažem ! Ako se može jednom dijelu čovječanstva poboljšati život bez da se ostalima pogorša onda je to moralno ispravno i ne bi smjelo biti zločin !
E sad, očigledno neko mora plaćati, inače se ni software ni muzika ni filmovi neće proizvoditi (osim jako rijetkih besplatnih). Kako to sad urediti, ako neko plaća a neko ne plaća, di je tu red i zakon ? Osim toga kao što znamo ljudi su velikom većinom po prirodi sebična stoka, koja misli samo na svoj interes a ostale uglavnom ne šljivi puno, dakle zašto bi iko dobrovoljno plaćao ? Tu dolazimo to točke 3. !
3. Jedan mali jednostavni programčić koji učestalo koristim je besplatan za skinuti i besplatan za koristiti. Usprkos tome toliko mi je koristan i toliko mi je olakšao život da sam kad sam ga počeo koristiti htio nekako pomoći i zahvaliti se autorima (malom nepoznatom software developer teamu). I vidi čuda - program actually u toolbaru ima Donate by PayPal botun ! Planirao sam iskoristiti taj botun i poslati im nešto love, međutim u međuvremenu sam otkrio da program ima još jedan način zarade, koji je iznimno iritantan - pri updateovima (koji su jako česti zbog namjene programa) otvara velike reklame u svom glavnom prozoru koje se ne mogu zatvoriti bez da se automatski otvori web browser na neku glupu reklamnu stranicu (pa zato zatvorim program u Task Manageru pa ga opet otvorim). Dakle ti nisu dobili moju lovu jer me gnjave reklamama pa mi idu na živce a ne plaćam onima koji mi idu na živce ako ne moram (idu mi i ovdašnji političari i moj ISP na živce, ali njih sam prisiljen plaćati :) ), a osim toga očigledno već imaju izvor prihoda.
Anyway poanta priče je taj botun - po meni bi SVAKI PROGRAM i SVAKA IGRA trebali u main meniju sadržavati Donate by PayPal botun, a filmovi / muzika bi trebali u credits / tagovima sadržavati info za isto. SVAKA osoba / grupa koja sudjeluje u proizvodnji zabavnih sadržaja (režiseri, scenaristi, glumci, kamermani, pjevači, svirači, mikseri, software developeri itd., i sami studio u cjelini) bi trebala imati na netu dostupan i lak za naći Donate by PayPal botun, tako da mi korisnici možemo davati naše novce direktno onima koji to zaslužuju (a ne RIAA / MPAA parazitima) i SAMO onima koji to zaslužuju (a ne kupiti igru pa onda otkriti da je žešće buggava ili ne radi uopće !).
PRISILNO plaćanje digitalnih dobara treba potpuno ukinuti a ljudi koji žele i koji mogu ih trebaju DOBROVOLJNO plaćati ! Skidanje takvih fileova preko Interneta treba omogućavati sam autor besplatno, a u trgovinama se trebaju prodavati po cijeni samo fizičkog medija (CD / DVD) plus cijena printanja naljepnice u boji !
Možda mislite da bi tako autori bankrotirali, jer kao što već rekosmo ljudi su većinom po prirodi sebični, pa zašto bi iko dobrovoljno plaćao ? Osim toga možda vam to smrdi na komunizam, pa ko je to čuo nešto uzeti pa onda BIRATI želiš li platiti za to ?
Odgovor na ta dva pitanja je sadašnje stanje - ako malo sagledate situaciju viditi ćete da u cijelom svijetu osim Amerike (i eventualno Australije, zapadne EU i još par mjesta) piratstvo je toliko rašireno, toliko se lako prakticira, i toliko se ljudi u tim krajevima ne boje zakonske kazne za taj čin, da praktično VEĆ FUNKCIONIRAMO po ovom business modelu, tj. plaćaju samo oni koji žele dobrovoljno plaćati.
Kad bismo sistem dobrovoljnog plaćanja koji je praktično već ionako u praksi ali ilegalan učinili legalnim i službenim, što bi se promijenilo :
a) ljudi koji već ionako ta digitalna dobra koriste besplatno bi nastavili to činiti, samo se u zapadnim zemljama ne bi morali bojati drakonskih kazni smišljenih za davanje primjera (600 000 $ globe za 20 pjesama, ili 30 godina zatvora za piratluk...), i digitalna dobra bi postala svima još pristupnija, a sve to je valjda dobro zar ne ?
b) oni koji si ne mogu priuštiti trenutačne BEZOBRAZNE cijene (tipa 50$ za jedan program ili 150$ za Windowse) bi možda dobrovoljno platili manju sumu, oni koji se oduševe nečim bi možda dali znatno više od trenutačno tražene cijene (ja bi rado dao autorima mojih 10 omiljenih filmova puno više nego što dođe jedan film, a da ne govorim neko ko ima miljune ili miljarde viška), tako da bi zarada autora digitalnih sadržaja actually PORASLA, pa bi oni mogli stvarati još više, super zar ne ?
c) zarada parazita koji žive od provizija djelujući kao posrednik / nametnik između autora i korisnika kao RIAA / MPAA i ostali bi isparila, pa bi oni morali naći POŠTENE poslove i zarađivati za život actually RADEĆI nešto, kao i svi ostali, to je fer zar ne ? Još kad bi se i ostalih vrsta kapitalističkih parazita bilo tako lako riješiti !
P.S.
Da citiram bloggera Quarka, ako itko želi kopirati moje napise bilo gdje drugo slobodno to činite, možete čak i skratiti / mijenjati / prevesti tekst i raditi sa njim što god želite, samo pod uvjetom da se zadrži originalni duh teksta (a ne da me neko parodira ili mi stavlja riječi suprotnog značenja u usta ili tako nešto)...
