Život s roditeljima

Pričao sam danas s jednim forumašem koji uskoro kreće na fakultet o svojoj situaciji.

Živim s roditeljima u jako malom gradu, studiram u jednako malom i vozarim oko 2 sata dnevno. 

Pao sam godinu i nisam si uspio stvoriti apsolutno nikakav društveni život pa me zanima:

Za one koji su se odselili: Da li je seljenje od roditelja pozitivno utjecalo na vaš život? 

Za one koji žive s roditeljima: Da li mislite da to negativno utječe na vaš razvoj kao osobe? 

kako si upio otić na faks i stvorit 0 prijatelja ili bar poznanika?

Nemoj remetiti prosjek. Uobičajeno je do ranih tridesetih živjeti na grbači roditelja. Odseliti se od roditelja a ekonomski ovisiti o njima nije osamostaljivanje.

 Koliko vremena dnevno provodis na 4chanu ?

Zasto mislis da su roditelji krivi za tvoj socijalni neuspjeh?

Jesi kroz srednju skolu pio i/ili pusio travu?

Dragi Onjegine, život s roditeljima/seljenje od njih ne mora imati veze kako ćeš ti funkcionirati kao osoba. Čini mi se da nisi zadovoljan sa sobom, da radiš na sebi i jedva čekaš dan kad ćeš se napokon osjećati dobro u svom tijelu. Nemoj čekati, nemoj misliti da moraš odbaciti stari život da bi novi bio bolji, popravi se još danas i ako ćeš svaku večer leći u krevet bez da se ičega sramiš, uspjet ćeš.

Iskreno, jedva čekam taj dan kad ću se odseliti i samostalno živiti.
Pošto mi je fax u istom gradu, vjerojatno ostajem još ovdje koju godinu, a onda tko zna.. Pucam na to da se odmah odselim i od roditelja, a ujedno i iz ove 'rvacke...

Ukoliko je introvertiran, a gotovo sigurno jest, neće mu puno toga "pomoći" niti nužno treba pomoć - jednostavno mu je takva osobnost.

Osobno sam takav, također. Relativno ću brzo ostati živjeti sam (kroz godinu dana) te se sigurno neće ništa bitno promijeniti osim što ću imati hrpu više obveza.

Dobro, ja sam vjerojatno manjina u manjini jer nemam baš nikakvog prijatelja već negdje deset godina. Sumnjam da je Onjegin baš takav freak, malo tko jest.

Već si vidim život - dizanje u sedam, nekakav mizerni doručak, posao (sjedenje ispred kompa), sklepani ručak na poslu, odlazak doma (ZET, btw),

                              još jedan sklepani obrok doma, ponovno sjedenje ispred kompa sa pivicom i votkicom (ili whisky, ako je sjela plaća ) do negdje ponoći pa lagano u krpe.

Vikendom opet truljenje pred kompom 24/7, očito. I tako nekoliko desetljeća, u mirovini ne bih želio biti dulje od pet godina. Ukoliko doživim mirovinu, naravno. Bio bih svakako solo, ali možda nabavim nekakvu živinicu.

U principu je trivijalan plan - živjeti što je moguće jednostavniji život i maksimalno umanjiti ili eliminirati faktore koji povećavaju stres.

Iskreno, prilično se veselim jer jako cijenim vlastitu neovisnost, a samostalni život će ju eksponencionalno povećati.

Da se referiram na Onjeginovo pitanje (samo drugo, na prvo još ne mogu odgovoriti):

Da li mislite da to negativno utječe na vaš razvoj kao osobe? 

Ne, ne mislim da to ikako utječe. Pušten sam više-manje na miru (otkad znam za sebe), ne tražim puno niti dajem puno od sebe zauzvrat - samo ono nužno.

Baš low maintenance, što bi se reklo. Nemam se zaista na što bitno požaliti.

Možda ti jednostavno takva okolina ne odgovara, možda nije do tebe? Ako imaš hrvatsko državljanstvo probaj se odselit u Zagreb i tamo upiši neki faks. Nađe se puno bolja ekipa a i Zagreb je jako ugodan grad za život.

Imate li mozda na faksu kakve grupe vezane uz vannastavne aktivnosti? Recimo tu kod nas na FER-u u KSET-u imamo biciklisticku sekciju, planinarsku sekciju, tehnicku sekciju, glazbenu sekciju, foto sekciju itd. kojima se mozes prikljuciti i upoznati se s ljudima slicnih interesa. Ujedno i svaka od tih sekcija nesto radi (volonterski) za KSET (svaka u svom "podrucju", tehnicka recimo brine za mreznu i racunalnu infrastrukturu, glazbena za koncerte i ozvucenje, foto slikaju na koncertima npr., itd.), brucosijadu kad bude, a i tu i tamo oko infrastrukture na samom faksu. I sam faks ima pjevacki zbor pa je i to jedna mogucnost.

Raspitaj se na faksu pa vidi.

 Prebacujem se na FER. 

Glazbena, strojarstvo, ETF i poljoprivreda su u mojoj zgradi. 90% studenata se upisalo samo da primaju one penzije na osnovu toga što studiraju i što su im roditelji branitelji. 

Otac visoko pozicionirani dužnosnik, a ti se žališ? Hm...

Tebi u "ovim krajevima" nigdje neće biti bajno (neznam, možda ZG, možda).

Pritom ne mislim ništa negativno nego jednostavno nisi klasičan uhljeb, pa mislim da bi možda trebao razmišljati i odlasku iz ovih krajeva (ok, možda prvo završit faks u npr. Zg), a ne samo odseljenju od roditelja!

Iako, koliko sam uspio uhvatiti, na raspolaganju ti je auto sa kojim ideš na faks - imaj na umu, nije baš svakome - uopče. Izgleda da ti egzistencija i ne bi (nije ni sada) pod upitnikom, tako da bi možda trebao stvari gledati sa vedrije strane. Dobro, svatko gleda ono što nema...

P.S. I društvo i cura i ovaj i onaj, će u slučaju da imaš nešto više u glavi, doći nakon obimnog "filtiranja i sortiranja" - tako da nedaj se! Vjerojatno nisi baš ni tako loš samo te proklelo pa imaš u glavi koliko i priliči normalnom čovjeku - ali na krivom prostoru u krivo vrijeme!

E da ima još, selidba može puno toga riješiti i jako pozitivno utjecati na čovjeka. Ako si baš potpuno siguran da nikako ne ide, ni doma, ni na faksu, ni u društvu, ni opčenito probaj promijeniti okolinu - mogao bi se iznenaditi!