Ova tekma protiv Francuske je bila koda sam je na fifi igrao. Prvi gol primimo auto gol pa onda izjednacimo iz predivne akcije pa potom odmah primimo gol iz penala tad se strasti smire mislis si igram bolje budem okrenuo utakmicu u drugom poluvremenu kad ono k frajer ti pukne smotano dva puta sa dvadesetak metara a tvoj golman umjesto da se pokusa bacit samo je isprati pogledom i baci se na guzicu klasicna fifa. Ali ajde nitko nije ocekivao da ce Hrvatska biti u finalu pa je svejedno to veliki uspijeh i decki su ostavili srce na terenu svaka im cast. Samo ostaje mi taj neki žal jer ipak igrali smo bolje od Francuza ali smo nesretno izgubili.
Branim 40 godina i ne bih za golove krivio golmana. Kod pogbinog gola lik sam stoji na 16m. Halo? Takav igrač stoji sam? Dva puta mu se lopta odbija i krasnim udarcem iza igrača nađe put lopti do mreže. Iz perspektive golmana loptu niti ne vidiš dok ne dođe do tebe a tada je kasno. I četvrti gol je bio sličan. Lik ima loptu na nekih 18m a vida stoji dva metra ispred njega bez ideje da ga blokira ili nešto. Lik pukne lijepo, opet iza vide koji u trenutku udarca okreće guzicu. Kada se pokazala kamera iza gola vidi se u kojem trenutku golman vidi loptu i da ništa ne može. Lijep udarac.
Kažem, amaterski branim pun kurac godina i uvijek mi je najgora stvar bila kada moj igrač ne stoji u bloku već ustvari pokriva mene bez ideje da uđe u blok igraču koji puca. Pa makni mi se majstore, tada imam veće šanse obraniti kada vidim trenutak udarca a ne izmicanje lopti i slično. Slažem se da su prva dva gola stvarno tragična ali i zadnja dva su posljedica tragičnih reakcija obrambenih igrača. Za mene tu golman nije ništa kriv. Utakmica je odlučena nakon što je sviran penal. Šteta.
Samo bih dodao iako nema veze, kod prvog gola evidentno je da prekršaja nije bilo a kod penala kako je netko rekao, pola milijarde će tvrditi da penal nije a drugih pola milijarde da je penal opravdano sviran. U ovakvim utakmicama ne smiješ pogriješiti, moraš zabiti prvu priliku i imati golmana koji ima utakmicu života te dozu sreće bez koje ne ide. Bio je ovo fantastičan mjesec i na kraju njega ja ne bih tražio krivce već uživam u svemu. Današnji dan u Zagrebu je najluđi dan koji sam ja doživio u ovome gradu a vido sam puno toga u ovih 55 godina života. Kako Joško kaže, sport nas je ujedinio u 30 dana a politika razjedinila i bacila na začelje EU. Iz svega treba izvući pouke i krenuti dalje.