Paranormalno

Eh imam i ja takav slučaj.Ja inačer zapisujem filmove koje bi htjeo da mi donese stric.On radi u kinu,ima brdo tih filmova a skoro su svi orginali i to DVD-ovi,neki sitni su pirati.Ja njemu dam cd da mi presnimi te filmove,kad ono taman na taj dan koji on donese ono taj se film emitira,jedino moram priznat za onog Razbijača,to su na RTLu vrtili najavu majke mi mjesec dana i onda kad mi je stric donio taj film ono se taman prikazuje taj film.No naravno imam i dokaz o godišnjoj reprizi filmova.Sjećam se onog filma "Pijani Učitelj" di glumi Jackie Chan.Znam da je taman pred početak školske godine bio taj film,a sad se opet reprizira,tako da imam dokaz.

Snovi su stvarni, a fizički svijet je iluzija? Dakle kad hoćeš otić u stvarnost, popušiš koju travčicu, zalegneš i evo te. Pojasni malo to "snovi su stvarni"...

@Astral

znaci po tome tvome kako su i snovi stvarni, ispada da je i moj san stvaran. naime san mi je bio mjesavina dragon ball-a i pokemona (djetinjasto za moje godine al eto) i ajde mi sad pojasni kak to moze stvarno bit

Hmmm.... .....otmica izvanzemaljaca!?

Zapravo, ne šalim se. To me podsjeća na one priče kao: ljudi izađu iz vozila privučeni nekim svjetlima i otmu ih izvanzemaljci i sljedeće čega se sjećaju je da se voze prema svome odredištu gdje stignu ranije nego su očekivali, ali se ne mogu sjetiti što su radili proteklih sat ili više - to je to famozno izgubljeno vrijeme.

Znači, pokušajte se sjetiti jeste li vidjeli što neobično ili ne razbijajte glavu i otiđite na hipnozu. Ne želim vas plašiti, ali provjerite.

Danas u 17:00 gledam dnevnik i anketa kaže:"Vjerujete li u paranormalne pojave".Kad ono jedan komentar LOL:"Vjerujem,ima takav jedan sabor".

Ja se inačer kad idem sam ulicom ničeg nebojim,jest da sam obična kukavica al kad legnem spavat osjećam nekako strah od te ulice.Kažu često kako je moje mjesto ukleto,ja u to naravno nevjerujem no nešto mi je pokojna baka pričala o tim ljudima,kažu kako je to sve poćelo otkako je u našem mjestu ubijen neki svećenik još za vrijeme drugog svijetskog rata tako da ni meni ništa nije jasno.Meni je najviše žao jednog mojeg prijatelja koji se objesio,pokoj mu duši,znam ja i njegovu obitelj a i dobar sam ja s njegovim bratom koji je sada nažalost jedinac.Nekada jednostavno kada vidim neko mjesto ili kuću u kojoj kažu da je neko ubijen ili se ubio odma mi se vrate sjećanja i postanem nekako ozbiljan i odjednom osjetim hladnoću u sebi makar imao tonu odjeće na sebi.Inačer mi nešto kroz glavu prođe tipa "zašto se to dogodilo,jel to možda prokleta sudbina.Inačer sam čuo puno stvari a od njih jedno možda tridesetak a možda i viđe koji su se ubili ili ih je neko ubio ili su sami poginuli znam samo troje,i to čudnu kombinaciju:Jednog je ubio kolega,drugi je bio pijan pa je sletio u kanal s biciklom i poginuo,a treći se objesio.To je malo čudno,dvojica su mi bili susjedi a treći mi je bio brat moga prijatelja.

I to što kažeš,otiću u zagreb barem na jedno dvi-tri godine pa ću se nakon toga vratit i tamo zaposlit ako treba,nije mene strah za sebe,strah je mene za moje prijatelje,rodbinu,bližnje osobe i obitelj da se neće međusobno pokrkat,moram pazit i na njih jedno vrjeme.

Odakle si ti,mislim iz kojeg kraja?Ja sam tu iz slavonije,jedno malo mjesto,inačer nevjerujem u ta sranja o duhovima,hvala bogu nikad ništa čudno nisam vidio (i nedaj bože) jer svaki put idem sa društvom u neko doba po selu.

Nema drugih čuda osim Boga. Sam Bog je veliko čudo nebesko. Nema nikakvih paranormalnih pojava jer Bog je istina, Bog je sve, početak, kraj.

jesi ti neki svećenik?

Čuo si ti nešto treće, samo ti je mozak spojio da je riječ o lancima jer si zamislio scenu kako ih pajdno vuče.

A to, stručnjak za paranormalno, lol, što je, progledala koji film više nego ostali i pričotala koju knjigu?

Ma to smm samo bubnio da je strućnjakinja,jer uvjek prica take neke price,i to ju zanima.

i tako mi je ispricala

Na putu od Zagreba prema Bjelovaru, kad se ide starom cestom, ima jedna stara kuća. Još je se iz mladosti sjećam kada sam s roditeljima putovao svako malo k baki i djedu u Bjelovar. Naime, ta kuća uz cestu je jedina kuća koja nije okružena nekim drugim kućama, dok su inače tim putem nizovi kuća jedna za drugom. Govori se kako je u toj kući umro mladi bračni par i kako se uzrok njihove smrti nikada nije saznao. Na kući je i dan danas veliki križ, ali ne običan drveni, već križ izbušen u bočnoj strani kuće tako da sunčevo svjetlo ulazi u unutrašnjost kuće.

Inače, takav sam čovjek da me sve u životu zanima i znatiželjan sam saznati sve kad čujem za nešto što smatram zanimljivim. Isto tako me oduvijek zanimalo postoje li paranormalne pojave. Kad kažem paranormalne uglavnom mislim na pojave duhova, pomicanje predmeta i slične ajmo reć neobjašnjive stvari.

Ponukan time, otputio sam se s prijateljima istih znatiželja da pokušamo pronaći, odnosno doživjeti nešto paranormalno. Naša prva destinacija bio je stari napušteni dvorac u Sv. Nedjelji koji je nekad prije bio koncentracijski logor. Uz mnogo straha ušli smo u dvorac i započeli istraživati. Pored uobičajenih scena razbijenih prozora i znakova raspadanja dvorca nismo na prvu ruku ništa primijetili. Kako smo išli u ponoć, a dvorac je u šumi, bio je mrkli mrak te smo se morali poslužiti džepnom svjetiljkom da bi obasjali put ispred sebe. Nakon što u dvorištu nismo vidjeli ništa zanimljivo, pošli smo na prvi kat starim stepeništem. Na prvom katu smo se u prvi mah prepali misleći da smo nešto čuli no ipak smo zaključili da hodamo po komadićima razbijenog stakla (valjda od prozora koji su bili razbijeni) te da oni u ovako tihom dijelu stvaraju poprilično veliku buku. Odvažili smo se i ušli u jednu od mnogobrojnih zatvorenih soba duž hodnika kojim smo hodali. U sobi smo na zidu vidjeli predivnu fresku (koja je na prvi pogled izgledala kao slika na platnu) (freska je inače slika urezana u zid). Približili smo se da ju pobliže pogledamo. Kad smo zaključili da i nije nešto posebna začuli smo neki čudan zvuk pod nogama, a kako naša džepna svjetiljka nije imala velik snop nismo niti pogledali što ima na podu (valjda zbog slike na zidu), a kada smo uperili svjetlo u mračni pod doslovno smo se prestravili. Vidjeli smo nekoliko mrtvih mačaka po prostoriji i hrpe velikih bijelih crva koji gmižu svugdje okolo. U tom trenutku smo se uspaničarili i počeli trčati prema izlazu iz dvorca istresajući crve sa tenisica. Zaključili smo da u dvorcu nema ništa paranormalno osim gnjusnih scena uginulih životinja i razbijenih dijelova zgrade.

  Znam točno na koju kuću misliš, nalazi se nešto dalje od Vrbovca, ako se ne varam.

  Donedavno je bila sva obrasla u šikari, samo Bog će znati zašto.

  Inače, koliko ja znam, križ se ne nalazi s bočne strane kuće, već na onoj strani kada dolaziš iz Zagreba (iznad razbijenog stakla u obliku Bogorodice) i nije velikih dimenzija - kroz njega svjetlo ulazi na tavan te uklete kuće.   

  Godinama tamo nitko ne živi, a sjećam se da sam jednom, prolazeći pored nje, s obzirom da se kuća nalazi uz samu cestu, vidio da su balkonska drvena vrata širom otvorena i razbijena stakla, koje je (ne znam jesi li primijetio) imalo približan oblik Bogorodice. Doslovce sam ostao zapanjen.

  Malo sam se raspitao i doznao da je prije dosta godina bračni par odselio iz nje jer su navodno po noći, dok bi spavali, čuli te famozne zvukove i to konstantno, pokušali otkriti o čemu se radi, no bezuspješno. Najposlije su ljudi, već dobrano oboljeli na živce i mentalno od tolikog stresa napustili kuću. Vjeruje se kako je i dan danas nastanjena duhovima.

  Prije par godina KUD Bjelovara bio je u njoj organiziralo neku predstavu s ciljem izrugivanja, kako je KUD smatralo, neistinitih i praznovjernih naklapanja puka uokolo, ali je - vjerovali ili ne - završila krajnje poražavajuće - apsolutno svi, čak i glumci izvoditelji (koji su bili posve uvjereni da je sve laž) su se razbježali nakon nekog perioda ponavljanja već spomenutih zvukova i čudnih neuobičajenih pojava... Odigravala se u mrkloj noći, kako sam čuo. Ne znam je li bio pun mjesec, ako je, tim gore. Who cares.

Jedan čovjek je tom prilikom posvjedočio da je vidio knjigu kako se sama od sebe podiže s obližnjeg stola (neposredno blizu njega samog), a kada je, zaprepašten što knjiga lebdi zrakom, krenuo da je dohvati, neka viša sila kao da ga je zadržala i knjiga je momentalno pala na pod.

  Sada, ja ne znam je li to istina ili nije, tako sam samo čuo od bjelovarskih mještana, s kojima sam često imao prilike razgovarati, budući da mi bratići s očeve strane žive u Bjelovaru pa često idem k njima.

  U svakom slučaju, nešto vrlo, vrlo zanimljivo, kao i uzbudljivo, a sad - je li uistinu paranormalno - to samo jedna jedina osoba zna, a tko drugi do Bog...

  Nadam se da vam je drago što sam podijelio ono što sam čuo s vama.

A evo da podijelim nesto cudno kaj mi se danas dogodilo (vec sam napisao  ovo na temi:http://www.bug.hr/forum/topic/predstavljanje/nosite-sat/37671.aspx?page=12 jer sam danas popodne stavio sliku svog sata...)

Stvar je  gotovo nevjerojatna, cudna i meni neobjasnjiva tj. niti ne znam kaj se dogodilo zapravo.

Znaci dok sam slao onu sliku kakav sat imam, sat je jos bio na ruci i sve je bilo ok. Otisao sam do grada na kavu i po neku tv karticu za pc

(sa satom je jos uvijek bilo sve uredu). Vratio sam se doma, iskopcao kablove iz kucista i polego ga na stol da umetnem tv karticu, sat je bio cijelo vrijeme na ruci i nigdje

ga nisam zakacio, preko njega je bila majca normalno. I sad ono najcudnije kaj mi se valjda ikad desilo...Podizem kuciste i vracam ga na mjesto (ispod stola u sobi), kad ono

gumeni remen (znas i sak kakav je) na satu je PREREZAN????WTF. Uzimam sat u ruku i ne vjerujem...znaci prerezan kao da ga je netko skalpelom reznuo (savrsen rez), neverojatno.

I kaj je nabolje, rez je iz nutarnje strane. Da sam ga namjerno iso rezat nozem, ne bi ga tako prerezo, jednostavno precudno. Gumeni remen da tako pukne sam od sebe, napominjem

nigdje nisam zakacio satom ili bilo sta da sam osijetio prilikom stavljanja kartice u kuciste, znaci apsolutno nista...

P.S

U srijedu kod urara vidjet sta moze napraviti u vezi toga...hahaha, jos ne vjerujem.

Evo i slika pa ako ima tko neko logicno objasnjenje :)