Pozdrav,trenutno sam matematicka gimnazija i uzasno me zanima nastavak u nekom smjeru tipa sys admin,ali neznam koji bi mi fakultet tj smjer na fakultetu dao najvise predznanja za takvo nesto.Postoji FER koji slovi kao najbolji,ali cuo sam da tamo ima vise teorije,postoji TZV koji je više stručni,tu su FOI i jos neki vjerojatno.Vasa misljenja,molim vas?
Ako ti je cilj ući u sysadmin vode i siguran si da se time želiš baviti...
Onda bih ja rekao ovako (ukratko):
1. Odaberi tehnički faks koji će ti ostaviti nešto slobodnog vremena u životu
2. Samostalno kreni proučavati literaturu / vježbati u to slobodno vrijeme
3. Kad budeš imao neke temelje, pokušaj uhvatiti praksu u nekoj tvrtci. To ne mora (a vjerojatno i neće) biti sysadmin posao od samog početka. To je OK.
4. Pokaži interes, ispituj kolege, ponudi pomoć. Mi u pravilu nemamo problema s tim da manje zahtjevne (i manje odgovorne) taskove prebacimo naniže. Na taj način rasteretimo svoj pipeline, a vi dobijete priliku za učenje.
5. Napreduj. Kako po pitanju vlastitog znanja, tako i po pitanju odgovornosti koju si spreman preuzeti na sebe.
Stvar je u tome da se u sysadmin svijet se obično ulazi "na mala vrata". Rovovsko učenje iz prakse. Niti jedan faks to u pravilu ne može vjerno odsimulirati.
Pozdrav,trenutno sam matematicka gimnazija i uzasno me zanima nastavak u nekom smjeru tipa sys admin,ali neznam koji bi mi fakultet tj smjer na fakultetu dao najvise predznanja za takvo nesto.Postoji FER koji slovi kao najbolji,ali cuo sam da tamo ima vise teorije,postoji TZV koji je više stručni,tu su FOI i jos neki vjerojatno.Vasa misljenja,molim vas?
Pod cijenu pokretanja lavine hejtera, ja ti predlazem da bacis oko na www.racunarstvo.hr. Je privatni fakultet i kosta novaca ali ...
A koju literaturu biste mi preporucili?
Nemam bas novaca za taj fakultet iako sam primjetio da imas bas taj smjer za sistem inzenjera...
Je privatni fakultet i kosta novaca ali ...
Pitanje je prvenstveno vrijednosti za uloženi novac.
Gledano s edukacijske strane - pretpostavljam, tj. nadam se da uloženo opravdava dobiveno.
Gledano s tržišne strane - nažalost nije tako. Razloga je puno. Glavni je taj što financijski model ne "drži vodu". Barem ne za studenta koji bi to trebao financirati.
Naravno - slobodno me razuvjeri.
Pitanje je prvenstveno vrijednosti za uloženi novac.
Gledano s edukacijske strane - pretpostavljam, tj. nadam se da uloženo opravdava dobiveno.
Gledano s tržišne strane - nažalost nije tako. Razloga je puno. Glavni je taj što financijski model ne "drži vodu". Barem ne za studenta koji bi to trebao financirati.
Naravno - slobodno me razuvjeri.
S edukacijske strane je neupitno da je vrijednost jednaka ako ne i veca za ulozeni novac.
Sto znaci da s trzisne strane financijski model ne drzi vodu? Mozes li malo to pojasniti?
S edukacijske strane je neupitno da je vrijednost jednaka ako ne i veca za ulozeni novac.
Sto znaci da s trzisne strane financijski model ne drzi vodu? Mozes li malo to pojasniti?
Pretpostavimo npr. da će jedan sysadmin-početnik koji izađe s faksa imati prosječnu plaću od 6500 kn. Ta brojka je iz ankete portala MojaPlaća i uključuje sve sysadmin poslove (od najniže do najviše rangiranih). U njoj ne uzimaju u obzir iskustvo i staž, ali recimo da će se našem diplomantu posrećiti i da će odmah dobiti toliku plaću.
Naravno, taj iznos je u pravilu moguće dobiti isključivo u Zagrebu. Što za sobom povlači i neke troškove.
Prvo je trošak stanovanja. Ako je čovjek skroman i nema obitelj, za prvu ruku se može smjestiti u neki manji stan za npr. 1500 kn. Na to treba dodati barem 600 kn režija (recimo da u prosjeku kroz godinu dođe tu negdje). Ostali troškovi održavanja (sredstva za čiščenje i pranje, sitniji popravci i sl.) su recimo još oko 100 kn.
U režije ne računam račun za mobitel. Ako nema službeni (a na početku karijere nema), onda je to dodatnih 150 kn.
Na kupovinu automobila može u startu zaboraviti. Ostaje ZET. Godišnja karta je oko 3600 kn = 300 kn mjesečno.
Ako čovjek nije iz Zagreba, rodbinu (svatovi, krštenja, pogrebi itd.) obilazi recimo u prosjeku jedanput mjesečno i na to troši npr. 250 kn za povratnu kartu (bus/vlak).
Hrana je minimalno 1500 kn mjesečno. Naravno, samo ako uvijek pazi što kupuje i ne jede vani. Gablec na poslu (ako su high volume narudžbe za sve u firmi = jeftinije) je oko 400 kn mjesečno.
Odjeća i obuća su mjesečno dodatnih 400 kn (u prosjeku kroz godinu - hej, imamo 4 godišnja doba u Hrvatskoj). I to je samo zato što sysadmini u pravilu mogu nositi malo starije traperice (u opisu posla / standardna radna odjeća) pa se tu može nešto malo uštedjeti.
Osnovna osobna higijena je recimo 150 kn mjesečno.
Kava s prijateljima svaki vikend jednom je 50 kn ukupno u mjesecu. Ograničimo ga na samo jedan izlazak u mjesecu 150 kn (npr. s prijateljima na cugu ili s curom u kino).
Trošak nabavke IT opreme, literature, software-a itd. recimo 300 kn mjesečno. To je ulaganje u sebe - treba biti u toku s industrijom.
Naravno da tu ima još puno drugih troškova, ali zaustavimo se na ovome. Ukupno je to 5850 kn troškova mjesečno. To znači da našem junaku, kada poplaća sve navedeno, od plaće koja iznosi 6500 kn ostaje samo 650 kn. Ako taj cjelokupni iznos ulaže u otplatu kredita, to znači da će mu trebati barem 10-ak godina da otplati kredit za takvo školovanje. Uz pretpostavku da će mu plaća s godinama rasti, a troškovi ostati isti (što se u praksi nikada ne događa, ali dobro).
Otplatu studentskog kredita može dodatno ubrzati na nekoliko načina (uz neke negativne posljedice):
1. Ne iznajmljuje stan, nego nastavlja živjeti kod roditelja. Nisu svi u toj mogućnosti (roditelji žele svoj mir, čovjek nije iz Zagreba itd.). Ako je moguće, trpi socijalizacija. I ljubavni život.
2. Ne ide na kave / u izlaske. Trpi socijalizacija. Nema networkinga.
3. Nosi prljavu i/ili iznošenu odjeću. Trpi socijalizacija. Potencijalni otkaz. Nemogućnost nalaska novog posla.
4. Nema data pretplatu za mobitel, ne kupuje IT opremu i knjige. Dugoročno trpi posao. Potencijalni otkaz. Nemogućnost nalaska novog posla.
5. Ne pere se. Trpi socijalizacija. Trpi ljubavni život. Potencijalni otkaz. Nemogućnost nalaska novog posla.
6. Ne jede dovoljno. Trpi zdravlje. Potencijalna smrt.
7. Ne posjećuje rodbinu. Izopćenje iz obitelji. OK, ovo bi nekima moglo biti i prihvatljivo. Ovisi o rodbini.
Naravno da to nisu jedni problemi. Ne znam brojku za Hrvatsku (ako netko zna - dajte napišite), ali u SAD-u su došli do statističkog podatka koji kaže da samo 40% diplomanata dobije po izlasku iz faksa posao u svojoj struci. Kako je SAD tradicionalno više IT-friendly nego jedna Hrvatska, ta brojka kod nas mora biti značajno niža.
To znači da prvih X godina uopće ne mogu računati na prosječnu plaću u sysadmin sektoru, nego će morati raditi nešto drugo. A da ne pričamo o tome kako je cifra od 6500 kn s kojom smo krenuli u današnjim tržišnim uvjetima zapravo nedohvatljiva početnicima. Stanje tržišta i ponuda onih koji traže posao snižava tu brojku na nekih 4000-4500 kn realno. I to u dobrostojećim tvrtkama. // Samo podsjetnik: pričamo o početnicima.
Dakle, mislio sam prvenstveno na taj ROI. Matematika jednostavno ne štima.
Ako postoji bogati stric koji će financirati dobar dio toga svega ili stipendija koja može pokriti veći dio troškova studiranja... Onda priča možda može proći.
Ok. Ali to se odnosi na bilo koji privatni fakultet pa čak i na neke državne. Uvijek ćeš imati troškove. Ja sam došao u Zagreb prije cca. 20 godina i išao na fakultet. Financirali su me starci a nešto sam i sam zaradio. Investirao sam u znanje, zaposlio se i radio za početničku plaću. Napredovao sam i sada mogu reći da sam svoje troškove života i edukacije u Zagrebu anulirao. Sada imam druge troškova ali normalno živim.
Ne kužim poantu tvoje elaboracije. Ne investirati u sebe nego raditi što? Pa uvijek i za sve što napraviš imaš neki trošak. Na kraju krajeva, koliko para toliko muzike.
Vlad0 plašiš me :)
6. Ne jede dovoljno. Trpi zdravlje. Potencijalna smrt.
Ne samo da si preplašio čovjeka da će mu život 10godina bit nikakav nego može i umrijet ako upiše taj faks :-)
no šalu na stranu, situacije je manje više takva kako je vlado opiso i to ne samo u IT sektoru.
Ok. Ali to se odnosi na bilo koji privatni fakultet pa čak i na neke državne. Uvijek ćeš imati troškove. Ja sam došao u Zagreb prije cca. 20 godina i išao na fakultet. Financirali su me starci a nešto sam i sam zaradio. Investirao sam u znanje, zaposlio se i radio za početničku plaću. Napredovao sam i sada mogu reći da sam svoje troškove života i edukacije u Zagrebu anulirao. Sada imam druge troškova ali normalno živim.
Ne kužim poantu tvoje elaboracije. Ne investirati u sebe nego raditi što? Pa uvijek i za sve što napraviš imaš neki trošak. Na kraju krajeva, koliko para toliko muzike.
Ključna riječ ovdje je "investicija". A uz nju se uvijek veže i procjena rizika. A on je u Hrvatskoj trenutno prilično, prilično visok.
Za početak, nama kronično nedostaje jedna vrlo važna komponenta u cijeloj priči. U zapadnim zemljama tijekom studiranja se stavlja veliki naglasak na alumni. A onda i na poslovne veze koje se u takvom okruženju stvaraju. Kod nas toga jednostavno nema. Barem ne u tom obliku. Poanta plaćanja top fakulteta u jednoj takvoj zemlji je edukacija, ali istovremeno i prilika za stvaranje kvalitetnog networkinga.
Uz neusporedivno jača gospodarstva i poticanje poduzetništva, sve to itekako ima smisla. (Iako se u zadnje vrijeme sve glasnije čuju povici protiv takvih modela. Ali sumnjam da će se nešto značajnije promijeniti doduše - gospodarstvo je tamo polako ušlo u fazu oporavka i ide se dalje. Previše je love u igri da bi se sada nešto značajnije mijenjalo.)
Nas u Hrvatskoj čeka sigurno još nekoliko godina ravne crte. U najboljem slučaju. I upravo zbog toga je taj rizik (ponovo ROI, jel') toliko visok. Kultura privatnih fakulteta (ili fakulteta općenito) ne može se graditi na nepostojećem gospodarstvu. To nema nikakvog tržišnog smisla. Pa prema tome štancanje ljudi s diplomama nije samo po sebi rješenje problema. Štancanje ljudi s diplomama + dugovima na leđima je još gora opcija.
I da... Eventualni argument kako bi to gospodarstvo trebale nanovo izgraditi nove generacije (IT) studenata ne stoji. Ti studenti nisu poduzetnici i ne posjeduju potrebna znanja da bi to napravili. Oni su radnici. Prodaju svoj rad za novac poduzetnicima.
Ali mi živimo u državi čiji stanovnici nemaju kulturu poduzetništva. Stoga su nam već i sami temelji krivo postavljeni. Ali smo čvrsto uvjereni da smo najbolji i najpametniji (naravno da nismo). S druge strane, strancima i potencijalnim investitorima cijena rada ovdje je jednostavno previsoka. A kako se uz sve još radi o početnicima (stalno to naglašavam!)... Rizik im se jednostavno ne isplati.
// Svoj prijedlog na konkretno pitanje sam napisao u prvom odgovoru:
Ako je cilj prodavati svoj rad... Onda treba uhvatiti pripravnički posao čim prije. Odraditi taj dio "min X godina iskustva" i nastaviti dalje. A ako postoje želja ili potreba za diplomom (kasnije napredovanje itd.) onda to napraviti uz neki lakši i što jeftiniji faks.
ovak, iskustvo nakon 6mjeseci burze(zavrsio tvz u 9.mjesecu prosle godine): nakon zavrsetka faksa nikako ali bas nikako nebus mogao dobiti posao kao sys admin, jerbo pod 1.nemas radnog iskustva, pod 2. vjerojatno nisi konkretno nikaj ozbiljnije administriro, pod 3. falit ce ti jos xy vjestina i znanja i pod 4. opet radno iskustvo :)
kaj se tice faksa: fer i foi su ti vise fakulteti koji guraju programiranje u prvi plan, a tvz onak sve opcenito al opet poslije njega nega tesko da bus mogo bit sys admin u bilo kojoj firmi, moje preporuke su ti da se jos jednom preupitas zelis li stvarno uc u te sistem admin vode,a ak si stvarno zagrizo za to cisco i microsoft certifikati su ti must have->bez tog zaboravi na dobivanje posla, a kaj se tice stanja s burze ak zelis brzo nac posao->nauci programirat i bez brige si za posao(java,c,.net,sql)..
edit: zanemari sve gore postove koji pljuju/daju+ odredjenim fakultetima: cisto jednostavna matematika- ni jedan od njih te nece naucit da odma krenes s poslom, koji god faks da odaberes budi spreman zasukat rukave i doma sam polako ucit prek tutorijala,knjiga,youtuba itd itd..
Vlad0 plašiš me :)
Ne samo da si preplašio čovjeka da će mu život 10godina bit nikakav nego može i umrijet ako upiše taj faks :-)
no šalu na stranu, situacije je manje više takva kako je vlado opiso i to ne samo u IT sektoru.
Samo hrabro. ;) Na kraju dana, ti si taj koji će staviti svoj potpis na neki papir. Ili neće.
Ja mogu samo dati svoje viđenje trenutno situacije. Ono direktno proizlazi iz iskustva i položaja na kojem se trenutno nalazim. A na vama je da prosudite i odvažete koliko to ima smisla za vas kao individue.
Evo jedne ilustracije koja to objašnjava na vrlo jednostavan način. Samo uzmite u obzir da je uvijek poželjno provjeriti brzinu i smjer vjetra prije skoka:
edit: zanemari sve gore postove koji pljuju/daju+ odredjenim fakultetima: cisto jednostavna matematika- ni jedan od njih te nece naucit da odma krenes s poslom, koji god faks da odaberes budi spreman zasukat rukave i doma sam polako ucit prek tutorijala,knjiga,youtuba itd itd..
Točno tako. To niti nije krajnji cilj fakulteta. No to nije rasprava ovdje. Konkretno znanje dobiješ npr. polaganjem CCNA-CCNP certifikata za mrežnog admina, isto tako je i za sistemca sa Microsoftom. Ali ni to ne pali previše baš... No, ne treba zbog toga odustati od faksa, certova i općenito rada na sebi. Ne ne. :)
Konkretno znanje dobiješ npr. polaganjem CCNA-CCNP certifikata za mrežnog admina, isto tako je i za sistemca sa Microsoftom.
Tehnički, ni ovo nije istina.
Konkretno znanje dobiješ npr. polaganjem CCNA-CCNP certifikata za mrežnog admina, isto tako je i za sistemca sa Microsoftom.
Tehnički, ni ovo nije istina.
S stanovišta znanja koje dobiješ faksom i certovima, mislim da nisam previše fulao priču.
S stanovišta znanja koje dobiješ faksom i certovima, mislim da nisam previše fulao priču.
Problem je u ogromnoj količini braindumpa i sličnih varijanti, na stranu što su sami certifikati rijetko povezani sa stvarnim životom i načinom rješavanja problema.
realno je bitno "sve po malo" - faks pokazuje određene karakteristike, certifikati neko znanje, iskustvo i projekti na kojima se radilo su još uvijek najbitniji.
S stanovišta znanja koje dobiješ faksom i certovima, mislim da nisam previše fulao priču.
Problem je u ogromnoj količini braindumpa i sličnih varijanti, na stranu što su sami certifikati rijetko povezani sa stvarnim životom i načinom rješavanja problema.
realno je bitno "sve po malo" - faks pokazuje određene karakteristike, certifikati neko znanje, iskustvo i projekti na kojima se radilo su još uvijek najbitniji.
Upravo to. Najčešći izbor, ili bar kako sam ja razmišljao kad sam završavao faks, jest da od samoga faksa nemam ništa (ne da nemam znanja, imam dapače) ali da će mi uz to nešto trebati. Kako je očito da iskustvo ne mogu imati dok sam još student, odlučio sam se za Cisco. Opet je taj cert bar kakav takav dokaz da si se susreo s nečime što nije puka teorija. U tome smislu.
Upravo to. Najčešći izbor, ili bar kako sam ja razmišljao kad sam završavao faks, jest da od samoga faksa nemam ništa (ne da nemam znanja, imam dapače) ali da će mi uz to nešto trebati. Kako je očito da iskustvo ne mogu imati dok sam još student, odlučio sam se za Cisco. Opet je taj cert bar kakav takav dokaz da si se susreo s nečime što nije puka teorija. U tome smislu.
Čisto rasprave radi - zbog čega ne?
Inače, certifikati svakako nisu minus. Ako baš ništa drugo, barem znače da si upoznat s rječnikom. Tako da svakako jesi u prednosti. A iskustvom se stječe... Gramatika?
Zapravo sam sad shvatio da je to jako dobra analogija - jezici! Recimo, uvjeren si da pričaš US engleski savršeno jer znaš sve riječi po PS-u. I onda odeš npr. u NY na godinu dana i tek nakon tog vremena shvatiš da je način sklapanja rečenica "na terenu" bitno drugačiji od onoga što si naučio iz knjiga. O tome se radi.
Upravo to. Najčešći izbor, ili bar kako sam ja razmišljao kad sam završavao faks, jest da od samoga faksa nemam ništa (ne da nemam znanja, imam dapače) ali da će mi uz to nešto trebati. Kako je očito da iskustvo ne mogu imati dok sam još student, odlučio sam se za Cisco. Opet je taj cert bar kakav takav dokaz da si se susreo s nečime što nije puka teorija. U tome smislu.
Čisto rasprave radi - zbog čega ne?
Inače, certifikati svakako nisu minus. Ako baš ništa drugo, barem znače da si upoznat s rječnikom. Tako da svakako jesi u prednosti. A iskustvom se stječe... Gramatika?
Zapravo sam sad shvatio da je to jako dobra analogija - jezici! Recimo, uvjeren si da pričaš US engleski savršeno jer znaš sve riječi po PS-u. I onda odeš npr. u NY na godinu dana i tek nakon tog vremena shvatiš da je način sklapanja rečenica "na terenu" bitno drugačiji od onoga što si naučio iz knjiga. O tome se radi.
O tome se radi, zato i kažem da nemamo (mi studenti) iskustvo rada. Ne iskustvo čačkanja po nečemu 2 dana i sl. Nego iskustvo, pravo radno iskustvo. Ne računam tu help desk i sl iskustva. Ne računam tu iskustvo konfiguracije malog routera i switcha i sl. Nego rad na većim projektima, nečemu opipljivome. I upravo to tvrdim, da je sigurno drugačije u praksi od teorije. Ne razumijem zašto fakultet ne može uključiti studente u rad na projektima nekih firmi, integracija gospodarstva i učilišta. Nama da to bude obavezno, firme da od toga opet imaju nešto i svi su na dobitku.
O tome se radi, zato i kažem da nemamo (mi studenti) iskustvo rada. Ne iskustvo čačkanja po nečemu 2 dana i sl. Nego iskustvo, pravo radno iskustvo. Ne računam tu help desk i sl iskustva. Ne računam tu iskustvo konfiguracije malog routera i switcha i sl. Nego rad na većim projektima, nečemu opipljivome. I upravo to tvrdim, da je sigurno drugačije u praksi od teorije. Ne razumijem zašto fakultet ne može uključiti studente u rad na projektima nekih firmi, integracija gospodarstva i učilišta. Nama da to bude obavezno, firme da od toga opet imaju nešto i svi su na dobitku.
Firme nažalost od takvih stvari imaju samo povećan trošak, ne neku posebnu dobit. Iskustvo se skuplja godinama i u principu kreće od nule - iliti, od prvog rutera i piceka.
Ponovo, zbog čega misliš da se te "male stvari" ne broje?
Radio si godinu dana na help desku? Odlično, to znači da imaš (trebao bi imati!) određene komunikacijske vještine koje se mogu iskoristiti u interakciji s korisnicima. Konfigurirao si "mali" router? Odlično, to znači da ne vidiš router prvi put. Evo ti "veći" pa da vidimo.
Ali zaboravi na to da će ijedna firma staviti studenta u vatru, tj. veći projekt. U tu priču se čovjek uvodi postupno. Rizik je nebrojeno puta veći od potencijalne dobiti. To se jednostavno ne radi.
Ne da se ne broje, problem ću objasniti u postu dalje. Pa svatko s CCNA (bar su nama tako instruktori obećali, i većinom ispunili) su rekli da ćemo bez većih problema moći kompletnu manju mrežu održavati. Što je i istina. Ali na žalost malo to vrijedi kod budućih poslodavaca.
Nisam ja rekao da te sitnice ne vrijede (navedene sitnice), ali šta ja da u CV-u napišem da sam tako nešto radio? Pa mogao bi pisati to 20 stranica. Uostalom, valjda se smatra da smo i na faksu vidjeli router i sl.
Ono što mene muči, što ja ne mogu u CV staviti da sam radio to i to i da tu imam iskustva. Da mogu priložiti projekt neki i sl. Na faksu sam radio OCR program u Matlabu kako čita tablice automobila s web kamere i masu takvih malih stvari ali koga to briga i tko bi uopće čitao takvu listu od 50 seminara i konstrukcijskih vježbi. Razumiješ? :D
Opet smatram da je problem u konceptu obrazovnog sustava. Mada su ljudi skeptični o VSS (istina i imaju pravo biti) držim da on ima jako dobrih strana. Ima vrhunskih profesora i vrhunskih ljudi koji završe faks. Na veliku žalost, takvi su u manjini (to je opet sad druga priča o našem mentalitetu itd).
Iskreno, ja nevidim gdje ti vidiš problem. Te sitnice koje ti spominješ ovdje, dokazuju tvojem budućem poslodavcu da poznaješmateriju i metodologiju rada, zašto nebi u CV stavio OCR program u Matlabu? Skrati ga na važne cjeline, napiši glavne goalove, pristup, i zašto si baš odabrao takav pristup, na primjer. Bitan ti je način na koji se prezentiraš.
Ne da se ne broje, problem ću objasniti u postu dalje. Pa svatko s CCNA (bar su nama tako instruktori obećali, i većinom ispunili) su rekli da ćemo bez većih problema moći kompletnu manju mrežu održavati. Što je i istina. Ali na žalost malo to vrijedi kod budućih poslodavaca.
Nisam ja rekao da te sitnice ne vrijede (navedene sitnice), ali šta ja da u CV-u napišem da sam tako nešto radio? Pa mogao bi pisati to 20 stranica. Uostalom, valjda se smatra da smo i na faksu vidjeli router i sl.
Ono što mene muči, što ja ne mogu u CV staviti da sam radio to i to i da tu imam iskustva. Da mogu priložiti projekt neki i sl. Na faksu sam radio OCR program u Matlabu kako čita tablice automobila s web kamere i masu takvih malih stvari ali koga to briga i tko bi uopće čitao takvu listu od 50 seminara i konstrukcijskih vježbi. Razumiješ? :D
Opet smatram da je problem u konceptu obrazovnog sustava. Mada su ljudi skeptični o VSS (istina i imaju pravo biti) držim da on ima jako dobrih strana. Ima vrhunskih profesora i vrhunskih ljudi koji završe faks. Na veliku žalost, takvi su u manjini (to je opet sad druga priča o našem mentalitetu itd).
Vidiš razliku u perspektivi - meni je interesantnije da navedeš što si sve radio nego puno navođenje certifikata bez primjera rada.
Sam certifikat nažalost znači sve manje, kao ni diploma.
// Svoj prijedlog na konkretno pitanje sam napisao u prvom odgovoru:
Ako je cilj prodavati svoj rad... Onda treba uhvatiti pripravnički posao čim prije. Odraditi taj dio "min X godina iskustva" i nastaviti dalje. A ako postoje želja ili potreba za diplomom (kasnije napredovanje itd.) onda to napraviti uz neki lakši i što jeftiniji faks.
Bravo za ovo ... s obzirom da jesam u sys admin vodama onda mogu i potvrditi. Nema tog faksa koji će te naučiti kako konfigurirati firewall/router, bilo koji važniji servis tipa DNS, LDAP, "Windows domenu" na Sambi, mail server i sl. Ne konfigurirati "samo-da-radi" po nekom tutorijalu, nego s razumijevanjem materije po PSu i da bude sigurno/zaštićeno ... sve je to "pre-praktično" i "pre-specifično" da bi se učilo na faksu. Na faksu se rijetko dobije i dobra podloga za ovo.
Da sad krećem s 18 ili u ranim 20im, vjerojatno bih odabrao FOI PITUP ili TVZ, zbubao to u najkraćem mogućem roku i odmah u vatru, ako ne i prije. Počet radit, pa što prvo naiđe.
Tek tada zapravo počinje učenje ... skriptni jezici, mreže, protokoli, routeri, firewalli, osnovni servisi. Certifikati ... oni koji još valjaju nešto (npr. Red Hat). I ništa bez hrpe literature s Amazona i home lab-a.
Što se tiče Algebre, da li je isplativo u Hrvatskoj upisati faks od cca 30k kn po godini ako nisi sin Ivice Todorića ili full stipendiran? Nije ... ni Računarstvo, ni Vern ni išta slično.
Heh i ja sam zbubao u roku 5 godina (informacijsko-komunikacijski promet), imam CCNA i MTA 98-349 pa ne mogu ulovit ni 1600 kn spiku...šetanje od razgovora do razgovora, gubljenje vremena i osjećaj nelagode :)
Uskoro ću valjda krenut sa mcsa 2012. Ako nakon toga ne bude ništa idem čuvat ovce, zdravije je i manje stresno.
tomkt - i ja sam u slicnoj situaciji, 5.g. poslovne informatike na rijeckom veleucilistu, cisco akademija i CCNA cert. Na razgovore za posao samo pare potrosio (jbga, put am-tam kosta) ..Eh, da sam znao prije da ce bit tako...
