Nije prvi put da se oko Fallouta lome koplja starih fanova davno zacrtanih pravila i onih koji žele promjene. Sjetimo se samo Fallouta 3 koji je iz izometrije prešao u 3D svijet, no za razliku od njega, koji je bez sumnje, Fallout bogate i razgranate priče, Fallout 76 nešto je potpuno drugačije. Iako su sami temelji dobro poznati, svijet koji nas okružuje vidno je izmijenjen od prijašnjih izdanja, što je vidljivo odmah na početku, a u prvih nekoliko sati dobili smo dojam kako glavna priča baš i nema nekog prevelikog smisla, te da je riječ o nizu zadataka koji nas upoznaju s osnovama i pripremaju za istraživanje masivnog svijeta.

Pogled koji se pruža nakon izlaska iz podzemnog bunkera za sve nas potpuno je nov, jer umjesto pustoši nastale nuklearnim razaranjem, pred nama je prilično očuvani svijet i tek daljnjim istraživanjem otkrivamo posljedice radijacije. Područje Zapadne Virdžinije odijeljeno je na šest unikatnih zona, koje su više ili manje osjetile razaranje, no oronuli gradovi, mutacije na ljudima i životinjama, leševi koji se pri dodiru pretvaraju u prašinu, i novi oblici života, na svakom nas koraku podsjećaju na strahote koje smo izbjegli skrivajući se pod zemljom.

Gdje god da krenemo, otkrivat ćemo nova područja interesa, prekopavati po kutijama i sakupljati sve što nam dođe pod ruku kako bismo pribavili resurse za izradu nove opreme, oružja i našeg kampa, što je preuzeto iz Fallouta 4, samo što je u ovom slučaju mobilan. Nakon što izgradimo prvih nekoliko elemenata, dovoljno je snimiti plan, i kada zađemo u novu zonu u kojoj ćemo boraviti duže, preselimo kamp uz malu naknadu, sa svim izgrađenim objektima. Prve planove dobit ćemo kroz priču, a ostale moramo pronaći ili otkriti rastavljanjem postojećih predmeta.

Sama borba doživjela je prilično velike izmjene, s obzirom na to da sustav V.A.T.S., koji je ranije usporavao vrijeme i omogućavao preciznije ciljanje, sada funkcionira u realnom vremenu, zbog čega je njegova primjenjivost upitna. Osobno smo ga vrlo rijetko koristili jer je mnogo lakše naciljati protivnika u glavu ručno, nego u žaru borbe pritisnuti tipku za VATS, pomaknuti kotačić miša na glavu, i tek tada okinuti i nadati se da su izgledi za pogodak dovoljno veliki. Na većim udaljenostima su nikakvi, a ručnim ciljanjem, gađate li puškom, praktički ne možete promašiti.

Osnovna značajka Fallouta 76 koja se spominjala u najavama je PvP, što je super – na papiru. Naime, obje strane moraju zapucati jedna na drugu kako bi ga prihvatile, jer u suprotnom napadač radi prilično malu štetu, i ako i nekog uspije ubiti, na njegovu će glavu biti stavljena ucjena. U praksi to znači da ćete više kooperativno igrati ili prolaziti pored ostalih igrača kao da ne postoje, nego se s njima napucavati, tako da neke prevelike koristi od ovog elementa nema. Postoji, ali samo ga rijetki uistinu iskorištavaju.

Naravno, kakav bi to bio Fallout bez RPG elemenata i razvoja likova, kao i sveprisutnih bugova, poput smrzavanja igre, nužnog restartanja jer je kamp misteriozno nestao ili se igra pokrenula bez zvuka, no sve je to sastavni dio svakog izdanja, plus kao dodatni bonus spomenimo nedostupnost servera u nekoliko navrata.

Bez obzira na krcatost sadržajima i masivnost, Fallout 76 djeluje kao zanimacija za neko vrijeme, ali nema onu zaraznu notu otkrivanja priče i smislenog napretka zbog koje i danas znamo zaigrati njegove prethodnike.