Ekipa TT Gamesa nas je tijekom posljednjih trinaest godina koliko se pod tim imenom nalaze na tržištu odvela u nevjerojatne svjetove uglavnom povezane s poznatim filmskim serijalima. Iako je i prije njih bilo pokušaja da se filmovi prebace u igrivi format, developeri su uglavnom slijepo slijedili zacrtanu šablonu viđenu na velikom platnu, te su se uspješne prerade mogle nabrojati na prste. TT Games je imao sreću što ih je unajmila grupacija LEGO za preradu Star Warsa, a zahvaljujući drugačijem pristupu priči i općenito "kockastom" ugođaju, stekli su poseban ugled među igračima, posebice onima koji su uz njihove uratke odrasli. Star Wars, Indiana Jones, Harry Potter, Batman, Ninjago i mnoge druge franšize u LEGO preradama su na nas ostavljale više-manje vrlo pozitivan dojam, a kako nas se dojmio njihov najnoviji uradak LEGO The Incredibles pročitajte u nastavku.

Kampanja koja je pred nama započinje popuno spremnom obitelji Parr koja pokušava spriječiti Underminera od bezumne destrukcije, te nastavlja priču s drugim dijelom filmskog animiranog nastavka, da bi se kasnije fokusirala na original što je neobičan raspored, tim više što je primjetno kako atmosfera čitave igre odjednom poprilično pada. Ne želimo otkrivati radnju drugog poglavlja obzirom da pretpostavljamo da ćete, ukoliko već niste, pogledati The Incredibles 2 u kinu, poglavito nakon odličnih kritika koje pršte na sve strane i ponovo dokazuju da animirani filmovi nisu namijenjeni isključivo mlađim generacijama. Jednako tako je i s igrama serijala LEGO koje su krcate humorom i zabavnim scenama što smo i očekivali obzirom da su Pixar i TT Games svaki za sebe poznati po tome, a njihova je suradnja taj dio podigla na još višu razinu.

Moramo primijetiti da su zagonetke, ako smo ih i do sada mogli tako nazivati, dodatno pojednostavljene, te da unatoč brzoj igrivosti i stalnom miješanju živopisnih boja na ekranu, nitko s njima ne bi trebao imati problema uz (vrlo) malo razmišljanja. Uglavnom se svode na suradnju među likovima koji nadopunjuju svoje specijalnosti s onima ostalih koje može voditi računalo ili prijatelj/potomak/roditelj do vas s drugim kontrolerom u rukama, što je ujedno i najzabavniji način igranja. Kako bi sve ostalo "u obitelji", ponekad je potrebno otključati dodatne likove i njima se zaputiti u već prijeđene nivoe kako bi riješili kakav sporedni zadatak i ostvarili maksimalni učinak, a time će se vjerujemo baviti samo istinski fanovi The Incrediblesa i LEGO naslova općenito.

Naravno, nismo ostali ni bez starih boljki poput neposlušne kamere u uskim prostorima što uz nekolicinu protivnika koji nas okružuju može biti privremena smetnja, no na to smo se već navikli. Mnogo je veći problem prepoznatljivost, uvjetno rečeno. Naime, kao i svi developeri koji uporno štancaju igre slične igrivosti uz malo promjena na poznatim predlošcima ili primjerice bendovi koji izbacuju albume s pjesmama koje kad ih i prvi put čujete zvuče poznato, tako i LEGO The Incredibles nalikuje na prethodna LEGO izdanja što je i pozitivno i negativno. Pozitivno jer ustaljena vjerna publika ima razloga za zadovoljstvo, a negativno što nakon toliko godina i nekoliko LEGO naslova godišnje postaje zamorno ganjati klonove u prepoznatljivim zapletima. LEGO The Incredibles nije nikako loša igra, no nakon trinaest godina je možda ipak vrijeme da autori razmisle o većim promjenama.