Još od prvog dijela objavljenog za PlayStation 3, Valkyria Chronicles svojom je jedinstvenošću stekla vjerni krug fanova. Iako je u osnovi riječ o ratnoj poteznoj strategiji, s elementima akcije i RPG-a, način kojim je priča ispričana i mnoštvo međuscena, te anime likovi razvijenih karaktera nisu česti gosti ovog žanra i nekim igračima nisu sjeli baš najbolje, no oni kojima se takva osnova svidjela, definitivno su žudjeli za nastavkom. Oni su stigli 2010. i 2011. ekskluzivno za PSP, a 2014. original je bio prebačen na PC, odnosno 2016. objavljen u remasteriranom izdanju za PlayStation 4. “Pravi” nastavak dočekali smo tek sada, pod brojčanom oznakom “4”, a SEGA je napravila mudar potez istovremenom objavom za sve relevantne konzole i PC.

Autori su ostali vjerni ranije postavljenom predlošku, no ovaj put ćemo alternativnu verziju Drugog svjetskog rata proživjeti s novom ekipom na ništa manje zanimljiv način uz, dakako, obavezne novosti, kako i dolikuje dostojnom nasljedniku izvornika. Sama priča odvija se istovremeno s događajima iz originala i prati Claudea Wallacea i njegove prijatelje iz djetinjstva, koji se priključuju Federacijskoj vojsci kako bi se suprotstavili Imperiju u Drugom europskom ratu. Iako je mapa na kojoj se sve odvija prilično slična stvarnoj Europi, razlike postoje, što je developerima dalo dovoljno mjesta za manevriranje i kreiranje pozadinskih priča likova, kao i same fiktivne kampanje, koja započinje malom školom ratovanja.

Gotovo uvijek kod sličnih naslova u posljednjih nekoliko godina (čast izuzecima), spominjemo kako su tutoriali nedostatni za razumijevanje svih elemenata igrivosti, no u ovom slučaju zaista nemamo prigovora. Dapače, uvodne misije započinju osnovama i polako evoluiraju u niz bitaka, tijekom kojih upoznajemo likove, učimo kako koristiti minobacač, primjerice, te polako ulazimo u ovaj ratom zahvaćen svijet, potpuno izgubivši pojam o vremenu. Nismo se ni pošteno zagrijali, a nekoliko sati proletjelo je kao u hipu.

Premda ciljevi misija nisu previše različiti, svaka mapa na kojoj smo zaigrali ima svoje postavke, i vrlo je važno dobro procijeniti što nas na njoj može dočekati. S obzirom na to da je broj vojnika koje možemo koristiti u misiji ograničen, uvijek je pametno ostaviti nekoliko slobodnih mjesta za nenadane situacije, poput, primjerice, protivničkog oklopa ili teško utvrđenih strojnica, koje je direktnim pogotkom teško eliminirati, no grenadiri uspješno rješavaju stvar. Spomenuti su nova klasa, uz koju je vezan minobacač, čije granate u luku zaobilaze direktne prepreke, i ako već ne ubiju protivnika, sasvim sigurno će mu razrušiti zaklon.

Kako smo kroz igru napredovali, počeli smo sve više cijeniti inače dosadne međuscene i razgovore između likova, koji razvijaju posebne odnose i imaju vlastite pozadine. Svaki lik ima svoju osobnost i ne predstavlja puku jedinicu koju možemo nadoknaditi. Tim više što je ovdje smrt trajna, pa smo vrlo brzo usvojili slanje medicinskog osoblja na teren prije no što zauvijek izgubimo snajperiste, koji su, pak, jedinice na koje smo se najviše oslanjali.

Kako god okrenemo, Valkyria Chronicles 4 odlična je igra, no zbog unikatne igrivosti i izvedbe, neće se svidjeti baš svakom fanu strateškog nadmudrivanja.