Znate li onu teoriju o „šest stupnjeva odvojenosti“ (https://en.wikipedia.org/wiki/Six_degrees_of_separation), koja je, da se ne lažemo, glupost koju vole kao činjenicu ponavljati pisci raznih self-help priručnika i „original thinkers“ koji znaju zalutati na TeD i tamo prosipati svoje mudrolije. LinkedIn, pak, aktivno radi na tome da nas sve smjesti u taj „shrinking world“ gdje smo jedan od drugoga udaljeni najviše šest „stupnjeva“ (odnosno šest ljudskih kontakata) ili manje i sasvim je moguće da mu to i uspijeva.

U teoriji, to bi nam trebalo pomoći u poslu. Idemo mi tako kroz život, ganjamo „nove izazove“, kako vole u oproštajnim mailovima napisati oni koji su dobili ili dali otkaz u jednoj firmi i nadaju se naći posao u drugoj (ne zato što traže posao da bi mogli jesti i platiti račune, već zato jer „vole izazove“), a tu je LinkedIn koji nam pomaže učiniti se vidljivijim na tržištu rada („Ja, ja, uzmite mene, vidite šta je ovih drugih 144 komada ljudova napisalo o mojim sposobnostima!“) i u idealnom slučaju - zapošljivijim.

Osobno, smatram da ova mreža u sadašnjem stanju (a nikad nije ni bilo bolje) s izvornom idejom ima malo stvarne veze, a možda i nikakve, već se je  nekakav automatizirani sustav spamanja svojih nedužnih članova, poput mene, gdje svako malo netko za koga nisam ni čuo traži od mene da se „povežemo“ ili mi povremeno doleti nečiji „endorsment“ za neki od mojih "l33t skilza" za koje nisam ni znao da ih imam. Jedno vrijeme su mi, primjerice, dolazile obavijesti da su neki ljudi (također nepoznati) potvrdili na LinkedInu moje marketinške sposobnosti.

Sad, za one koji ne znaju, moje marketinške sposobnosti su takve da vjerojatno žednome u pustinji ne bih uspio prodati čašu vode. Iz početka bi krenulo sve u redu i dao bih nesretniku i besplatno tu vodu, ali već vidim da bi krenuo neki razgovor, zakačili bismo se oko nečega i na kraju mu ne bi ni prodao za sve pare svijeta. Ukratko, marketing je za krotke, pitome i umiljate. Na skali od 1 do 5 tako, moje marketinške sposobnosti imaju ocjenu oko -6731.

U stvarnosti.

Na LinkedInu, pak, one su izvrsne. Imam i preporuke nepoznatih ljudi koji kažu da jesu!

Sučelje LinkedIna i njegova dirljivo idiotska nastojanja da me uvuku u sve te šeme stvaranja mreža su mi, pak, nejasni, spori i loši, a danas sam, nevino potvrđujući nečiji zahtjev za povezivanjem (naravno, zašto ne, što me košta) došao na njihove stranice i redom, jedan za drugim su mi se pojavila neka dva plava gumba koja su izgledala kao da žele da ih se pritisne.

Long story short – poslao sam zahtjeve za nekakvim konektiranjem ili (međusobnim?) umrežavanjem na 144 adrese. Ispričavam se.

Zabavno mi je na tome servisu i kako nas nježno gurka u smjeru za koji misli da svoj profil trebamo urediti tako da se više istaknemo. Nakon tko zna koliko godina vegetiranja, prošli mjesec sam tako, na sugestiju samog LinkedIna, uploadao i svoju sliku. Naime, odgovori ponuđeni kraj praznog okvira za profilnu sliku su, među ostalim bili i „Nakazan sam i deformiran, ne želim da me itko gleda!“ ili nešto u tom stilu.

Da bih dokinuo te glasine, stavio sam fotku. Staru 15 godina, doduše, ali fotku mene samoga. Neko vrijeme dvoumio sam se dal' da stavim neku Brada Pitta ili njegovog frendača Clooneya, a možda i Batmana (onog s Christianom Baleom) ali pomislio sam da bi to bilo neprofesionalno na tako profesionalnoj mreži.

Na koncu, koliko sam sam imao koristi od LinkedIna, s obzirom da mi i samome na razgovore dolaze potencijalni autori? Jesam li im ikada pogledao njihove profile na LinkedIn?

Apsolutno ne. Ako sam ja po njima "marketinški stručnjak", onda očekujem da je potencijalni Bugov autor na LinkedInu iskusni astronaut, izumitelj teleportera i jahač rumene kadulje. Na koncu se uvijek sve svede na razgovor i čitanje teksta iz kojega mogu vidjeti zna li netko pisati i temu o kojoj bi pisao. Tko se o tome misli informirati s LinkedIna, mislim da je u velikoj zabludi.

Ukratko – imate profil na LinkedInu i „looking for new challenges“?

Keep moving, nothing to see here…