Bug Online

Procesori Naples mogu se pohvaliti s čak 32 fizičke jezgre koje su razdijeljene u četiri modula integrirana u isti procesor. Zapravo možemo zamisliti kao da su četiri 8-jezgrene procesora Ryzen spakirana u isto kućište. Svaki od njih ima svoj vlastitu cache memoriju, memorijske i PCIe kontrolere.

Samim time to znači da svaki poslužiteljski procesor prema van ima 8-kanalni memorijski kontroler koji podržava 2.400-megahercni DDR4 u ECC i registered varijanti. Na osam kanala spojeno je 16 memorijskih utora, a maksimalni  podržani kapacitet memorije je čak 2 TB pri čemu se moraju koristiti 128-gigabajtni RDIMM moduli.

Velike brojke imamo i kad je riječ o PCIe 3.0 kanalima. Naples ih podržava 128 što pak implicira da CPU moduli od kojih je načinjen nisu identični onima na procesorima Ryzen budući da isti imaju 24-kanalni PCIe 3.0 kontroler (128 / 8 = 32).

CPU moduli međusobno komuniciraju preko brzog sučelja koje AMD naziva Infinity Fabric. Jednako sučelje AMD koristi i u nadolazećim Vega GPU-ovima što otvara mogućnost izravnog spajanja GPU akceleratora na CPU, slično kao kod Nvidijine tehnologije NVLink koja se već rabi na superračunalima.

Procesore Naples AMD će za sad ponuditi u konfiguracijama s do dva socketašto ih stavlja u izravno nadmetanje s Intelovim Xeonima E5-2600 V4. Ovi Intelovi procesori prema specifikacijama imaju značajno manji broj jezgri (do 24) te slabiji 4-kanalni memorijski kontroler. S druge strane riječ je o monolitnim procesorima, gdje se sve komponente sustava nalaze na jednom komadu silicija što ima svoje prednosti.

Demonstracija snage

AMD je u svrhu prezentacije mogućnosti novih procesora napravio demo s dva poslužitelja – vlastitim i Intelovim (sam OEM nije specificiran). AMD-ov je temeljen na dva Naplesa s 512-gigabajta memorije na taktu od 2.400 MHz, a Intelov s dva Xeona E5-2699A V4 (najmoćniji 2S Xeoni) kombinirana s 384 GB 1.866-megahercne DDR4 memorije. Radni taktovi i potrošnja AMD-ovih procesora nisu poznati. AMD-ov poslužitelj u startu ima prednost u broju logičkih jezgri (128 naprema 88), memorijskim kanalima (16 vs. 8), broju PCIe kanala (128 vs. 80) te kapacitetu i brzini memorije.

Performanse su uspoređene u računski intenzivnoj simulaciji seizmičke analize koja je temeljena na velikom broju izračuna 3D valnih jednadžbi. Ovakve analize koriste se pri otkrivanju potencijalnih nalazišta nafte i plina i samim time predstavlja reprezentativno radno opterećenje.

U prvoj varijanti usporedbe AMD je svoj poslužitelj ograničio na jednak broj jezgri kao Intelov te jednaku brzinu memorije. Vrijeme izračuna simulacije u ovom je slučaju bilo dvostruko brže.

U drugoj varijanti AMD-ov poslužitelj ima sve jezgre i dretve i punu brzinu memorije što okreće rezultat još više u izazivačevu korist – AMD-ov sustav brži je oko 2,5 puta.

U trećoj varijanti količina podataka učetverostručuje se što pak dovodi do rušenja testa na Intelovoj mašini koja nema dovoljno memorije.

Sumnjivi rezultati

Premda brojke izgledaju impresivno, treba ih uzeti s vrećom soli. Naime, ako pogledamo rezultate prvog testa u kojem AMD bilježi dvostruko više performanse, jedina tehnička razlika u specifikacijama jest AMD-ov dvostruko širi memorijski kontroler odnosno dvostruko viša propusnost memorije.

Da je AMD-ov benchmark iznimno ovisan o propusnosti memorijskog sustava (bolje reći da je propusnost usko grlo aplikacije) vidljivo je i u rezultatima drugog testa. Premda AMD-ov poslužitelj sada na raspolaganju ima značajno veći broj jezgri te osjetno bržu memoriju, brži je svega 2,5 puta. To je dobitak u performansama od oko 25% u odnosu na prvu varijantu testa što je opet iznimno slično, zapravo preslično postotnoj razlici u brzini memorije – 2.400 MHz je za oko 28% više od 1.866 MHz. Povrh svega, na Intelovim stranicama piše da E5-2699A V4 Xeoni podržavaju 2.400-megahercnu memoriju. Zašto onda takva memorija nije korištena u poslužitelju? Ja bih rekao zbog ušminkavanja rezultata.

Naravno, to ne znači da procesori Naples u konačnici doista neće biti kompetitivni u odnosu na Intelove Xeone, no ovakvo štimanje specifikacija i testova od strane AMD-a ostavlja gorak okus u ustima.

Tržište poslužitelja baš kao i tržište stolnih i prijenosnih računala vapi za postojanjem konkurencije između AMD i Intela jer u suprotnom imamo situaciju da dominantni igrač, u zadnjih 5-6 godina Intel, ima praktički monopol koji mu omogućava diktiranje cijena i usporavanje kadence predstavljanja modernijih tehnologija.

Naples bi taj Intelov monopol, koji je na tržištu poslužitelja još i veći nego kad je riječ o računalima za obične korisnike, s procesorima Naples mogao dobrano uzdrmati. Ok, performanse sigurno neće biti dvostruko više, no dvostruko moćniji memorijski kontroler, značajno moćniji PCIe kontroler i osjetno veći broj jezgara teško je ignorirati. Tu treba imati na umu da je AMD sa stolnim procesorima Ryzen pokazao u kojem smjeru namjerava ići s cijenama. Dakle očekivati je da će 32-jezgreni procesori Naples biti jednako ili manje skupi u odnosu na 24-jezgrene Xeone E5-2600 V4, a to je ponuda koja se doista teško odbija.