Autor: Ante Vrdelja čet 1.10.2009 04:49 1 komentar
Daje ti krila
Aion je najambiciozniji projekt tvrtke NCSoft, poznate po MMO hitovima poput Guild Warsa ili Lineagea, u kojem još od konca 2008. uživaju u Koreji i Kini. Nakon cijele godine finog ugađanja i kulturoloških preinaka, azijski megahit spreman je za pohod na zapadno tržište
Lebđenje kao ključna novotarija u Aionu, omogućeno je ušarafljivanjem krila na grbu inače standardnog MMO junaka
U početku bijaše bog Aion, koji bdije i vlada nad svijetom Atreije. Da mu pomognu čuvati svijet i svu djecu Atreije, Aion stvori Drakene, moćna bića koja su dugo služila kako im je i naloženo, ali su potom poželjela vladati sama. Bog Aion posrnulu djecu nije kaznio, već je stvorio dvanaest Empyreanskih vladara. Uz zazivanje Aiona, združeno nastojanje i pomoć etera što okružuje Ateriju, besmrtni su Vladari podigli branu – pod njom su svi ljudi bili sigurni od Balaura (kako se nazvaše Drakeni bez gospodara), a sam je Aion utjelovljen u Kulu vječnosti bdio iz srca zemlje. Sve i svakog izvan brane Balauri su pojeli, a ljudi pod zaštitom brane i Vladara s vremenom su izučili kako se eterom služe dvanaestorica Empyreanaca. Najsnažniji iz puka počeli su činiti isto, rabiti eter, pa su uzašli do statusa polubožanstava, Daeva, i dobili vlastita krila. Kada ih se sakupilo dovoljno za vojsku, zajedno s desetoricom Vladara krenuli su na Balaure. Dvojica Empyreanaca ostala su čuvati Kulu vječnosti, stotinama godina koliko je trajao rat, dok se jedan od čuvara nije domislio pregovorima: ne bi li se uz Balaure ipak moglo živjeti?
Na koncu je ispalo da se ne bi moglo. Koja je strana odustala od primirja? Pet Gospodara Sedima nikada neće zaboraviti palu braću, Čuvare Siela i Israphela, koji su dali svoj život u trenutku kada se Kula rušila da sačuvaju ono malo što je od Atreije ostalo, pa dok bdiju nad komadićem postkataklizmičkog svijeta nad kojim više nema svjetla, svoj narod Asmodijce uče da s Balaurima nikada nije smjelo biti mira. Pet Gospodara Seraphima, preživjelih na drugoj, svijetloj strani svijeta (koji sada s uništenom Kulom u sredini sliči na izgriženu jabuku), lebdeći na bijelim krilima nad svojim štićenicima Elyosima, propovijeda da rata nikada nije smjelo ni biti. No Kula je završila u ruinama, svijet je gotovo uništen, a da pazi na preživjele više nema Aiona…
Kada se ovako na brzinu prepriča geneza sukoba Dobra i Zla u novoj igri Ncsofta, nikoga se ne može kriviti ako nije sasvim načisto koji su zli, koji nisu, ili o čemu se uopće radi. Ako na svijetloj strani žive Elyosi, a na mračnoj Asmodijci, nekoć također ljudi kojima su u tami oči pocrvenile a ruke postale poput kandži – tko su onda Balauri (i zašto su uopće mijenjali ime iz prvobitnih Drakena)? Iz filmova na YouTubeu jasno se vidi da su Balauri potpuno zli, vođa im je sâm Sotona (pod drugim imenom, jasno), no dok Peter Jackson ne snimi trilogiju o Aionu, pa sve potanko razloži da ne moramo čitati, zamršeni zaplet s letećim Gospodarima i beštijama neće se lako rasplesti. Kako je riječ o videoigri, prava za ekranizaciju prije bi mogla dospjeti u ruke Uwe Bolla, a tog je sotonu bolje ne zazivati – nekako ćemo se ipak snaći, pa si dogodovštine iz Atreije tumačiti sami.
Prikaz s ključem
Veterani MMO igre s kojom se Aion najviše uspoređuje, World of Warcrafta, stvari bi si mogli pojednostaviti pa reći da su ovi svijetli Alijansa, crni Horda, pa mirne duše krenuti ušicom sjekire prema prvim veprićima i bodovima. Jer ispod teško probavljivog zapleta i šarene nove grafike krije se tek novi MMORPG, koji bi vas uvjerio da je baš on taj naslov koji vrijedi mjesečne pretplate od standardnih stotinjak kuna, bolji od WoW-a, EVE-a, LOTR-a, Warhammera, čak i friškog Champions Onlinea. Tko zna, možda i jest, no projekti poput MMO-a vrednuju se nešto drugačije od ostatka igara i pravo mjesto Aiona pokazat će se za koji mjesec. Do tada smo zgrabili ključ za betu (od Dr. Baste, kojeg mrzi počinjati s likom iznova, pa betu nije htio ni igrati; hvala mu na tome), i za potrebe ovog prikaza pogledali ima li igra uopće šanse. Ako vam se nešto od opisanog svidi, možete odmah zaigrati i punu verziju, koja izlazi taman dok se Bug koji držite u ruci tiska – prije nego što ga čitate, i nešto kasnije nego što smo ovo pisali.
Ako je vjerovati priopćenju iz NCsofta, Aion je već sada uspješan naslov: hvale se izdavači kako je igra zabilježila rekordan broj predbilježbi, no sličnim se podvigom jednom davno dičio i Conan, da bi mu se mišići u narednim mjesecima otromboljili, škemba ispala, a mač tužno svinuo – sramotno za igru koju se čekala u 7 ujutro pred vratima trgovine. Znakovito bi ipak moglo biti da Aion već godinu dana igraju u Koreji (a znate kakvi su Korejci s igrama!) i Kini, gdje je iznimno popularan. Nekoliko je ključnih sastojaka zbog kojih Aion ondje vole, a koji bi mu i u nas trebali osigurati kompetitivnu prednost. Na prvom mjestu svakako su krila – istaknuta su na kutiji, mašu i klepeću u svim promo filmovima, a u Aionu zamjenjuju letećeg mounta. I ne samo to – osim zgodnog načina za transport od točke A do Be, krila se koriste i u borbi, što navodno dolazi do izražaja u kasnijem stadiju igre, kad svi igrači lete prema ambisu u sredini planete, prema ruinama Aionove kule, na PvP obračun.
Borba, bilo s drugim igračima (PvP), bilo s mobom (PvE), još je jedna od zanimljivosti, jer donosi sustav vezanih, combo udaraca, zbraja smjer pomicanja lika (unazad dodaje na bodove obranu), izgleda brzo i arkadno, kao da zahtijeva skill (u odnosu na druge igre iz istog žanra, a ne na FPS-ove), no sve dok igrač ne dosegne status leteće Daeve, sukobi izgledaju i zvuče kao i inače: “Aaa, aaai”, “hija, hih – hei, hei” i “kling, kling, klong” odjekuje dolinama Atreije, dok igrači mlate jedni druge ili vepriće, trseći se što prije uzaći do krilatog statusa. Čovjek može stati pa promatrati borbe ili jednostavno gledati u daljinu, sve izgleda dobro, bolje od bilo koje slične igre, zahvaljujući Crytekovom engineu, istom onom koji je u 2004. pokretao čuveni Far Cry. Od prve demonstracije Aiona u 2006. pa do danas engine je izgubio nešto od prvotnog sjaja; postoje igre koje izgledaju ljepše od Aiona, no opet, nijedna nije ovako veliki MMO.
Kraljevstvo kiča
Tko je igrao bilo koju igru iz MMO žanra, može odmah uskočiti u Aion. Tko nije, isto može. Sustav za odabir lika nudi standardnu postavu, od nasilnika do mislilaca i magičara, no zgodno je što sve odluke nije potrebno donijeti odmah, već se specijalizacija za potklasu određuje kasnije u igri. Za početak će biti dovoljno odabrati ime, stranu, spol, nabaciti neki oklopljeni šuškavac gore, ogrtač dolje, i spremni se za grind debelih štakora, tradicionalni sport likova niskog levela. Sve što mob dropa, prodajte za novac – trebat će vam; u ovoj igri svi naplaćuju sve – i uzmite novi quest. Zadaci su brojni, makar u prvom dijelu igre, a likovi koji vam ih daju izuzetno brbljavi, što neće začuditi samo ako znamo da je Ncsoft 2007. godine poslovanje počeo objavom ne igre, već tekst procesora. Veliki plus, dakle, za RPG-aše i roleplayere.
U procesu “kulturološke prilagodbe”, zbog koje Aion na zapadna tržišta stiže tek danas, navodno su uklonjene mnoge reference na lokalne mitove i prilike, možda su negdje zamijenjene prikladnijim sadržajem za ostatak svijeta, no stajling glavnih likova ostao je nepromijenjen, prepoznatljivo istočnjački. Iako bi se mogao nazvati i jednostavnije – kičem. Nadalje, bez obzira kako ih namjestili u izborniku, likovi muškaraca često djeluju feminizirano, pa u njih zure Ante Vrdelja i Ante Kovačević, vrte glavom, i negoduju cokćući, ne znajuć što bi rekli…
Solirati se u Aionu može, iako je bolje udvoje ili u grupi (prirodna zadruga healera i tanka), nešto se doima već viđenim (stećak smrti, gdje se reinkarniraju duše), nešto se može proglasiti novim (Stigma Stones za lvl 20) ili čak jedinstvenim (krila za igrače lvl 10), a ako postoji jedna odlika kojom se Aion izdvaja od sličnih igara, to su dorađeni detalji i fino polirani konačni proizvod. Kako je ovo zapravo poslovni model Blizzarda, uzeti nešto što su drugi izmislili pa fino ugoditi, trenutno između Elyosa i Asmodijaca bjesni još jedan rat – između fanova WoW-a i poklonika Aiona. Neosporno izvrstan i brojniji u ljudstvu, WoW ipak u izravnoj usporedbi djeluje zastarjelo, posebice vizualno, a usputnim igračima i onima koji tek počinju trebalo bi biti svejedno: Aion se u dvije-tri riječi među znancima ionako opisuje “Kao Wow, samo malo bolji”.
Nema sumnje, čak i nakon kratke bete, Aion je MMO igra trenutka. Hoće li biti nakon izlaska Star Wars: The Old Republic? Tko zna. Zato, želite li igrati – igrajte odmah.
Tip
MMORPG
Proizvođač/ Izdavač
NCSoft
Platforme
PC
Datum izlaska
25. 09. 2009.
Vezani sadržaji
Aion: The Tower of Eternity
Sve o igri
Nadogradnja za CoH/CoV
GM Vijesti
Plaćene transformacije
GM Vijesti
Dvostruko vikendaško iskustvo
GM Vijesti
Guild Wars 2
GM Download
Čistke u Aionu
GM Vijesti
Promjene u Aionu
GM Vijesti
Prve "pedesetke"
GM Vijesti
Aion na vrhu
GM Vijesti








