Za slavu, zabavu i novac

Defence of the Ancients izgleda nekako bezvezno. Na ekranu, u kakofoniji kičaste grafike jarkih boja, miješaju se mnogi likovi na način koji je najlakše opisati kao nepregledan, a da se u tom šarenom pičvajzu ipak zbiva nešto smisleno, pa i uzbudljivo, daje naslutiti komentator koji s vremena na vrijeme viče: “Mega Kill! Wicked Sick! M-m-m-monster kill!”
Njegov je glas preuzet iz igre stare 13 godina, Unreal Tournamenta, no taj se striček drži bolje od grubih vizuala, popabirčenih iz nešto mlađe igre – Warcrafta III. Kakvu to nasladu crpe igrači DotA-e može se probati doznati iz prve ruke, instalacijom te besplatne modifikacije starog RTS-a, no ni to nije trivijalan zadatak: potrebno je instalirati originalnu igru, pa dvije ekspanzije igre, pa zakrpe, dodatne datoteke…

Čak i uz bezveznu grafiku, napornu instalaciju i složeni gameplay uz koji ne dolaze upute, čini se da nekog vraga ipak tu ima, jer DotA ima publiku od dvadeset milijuna igrača, dakle otprilike koliko i trenutno najpopularniji i vrlo razvikani FPS Battlefield 3. Zašto onda ne čujemo više o toj neobičnoj igri?

Vjerojatno stoga što je riječ o jednoj od onih tihih zajednica koja ne mari mnogo za napise, izvještaje i javno mnijenje, ne jer im ne godi medijska pažnja, već ih jednostavno nije briga – uglavnom su potpuno obuzeti svojom omiljenom zabavom, na sličan način na koje igrače World of Warcrafta boli briga za sve ostalo na ovom svijetu.

Kao šah s krumpirima
Rastuća popularnost DotA-e ipak nije prošla nezapaženo. Valve je za ovu godinu najavio Dotu 2, nastavak koji donosi bolju grafiku, vjerojatno i zvuk (iako se u trenutnoj beta fazi i dalje čuje glas onog čiče iz UT-a) i tone sitnih preinaka i poboljšanja, dok će glavnina gameplaya ostati neizmijenjena.

Čak se i u Valveu ne snalaze kada taj gameplay treba opisati. Kažu, pogled je iz ptičje perspektive, tradicionalne za real time simulacije, ali ne bi bilo pošteno nazvati Dotu 2 RTS-om. Ovdje se ne grade baze, a vojskom koja tumara po mapi uglavnom se ne može upravljati.

Umjesto toga, upravlja se vlastitim herojem koji počinje s levelom 1, a može dogurati do 25. No napredovanje heroja ne čini Dotu 2 ni role playing igrom. Heroji trebaju braniti vlastite magične stećke (ancients) i napadati neprijateljske, odnosno razmještati ih na mapi i koristiti njihove posebne mogućnosti na način da donesu prevagu.
Uglavnom, DotA 2 nije ni tower defence igra, a valjda da skrate priču i napokon smjeste igru u neki žanr, u Valveu vele da rade “akcijski RTS”.
Posebnost je Dote 2 korištenje jedne jedine mape na kojoj igraju dva tima od po pet igrača: jedni počinju u donjem lijevom kutu, a drugi u gornjem desnom, dok varijetet igre jamči izbor od preko 60 heroja različitih sposobnosti. Valve tvrdi da će ih do izlaska igre iz bete dodati još, a novi će heroji biti i glavni način osvježavanja igre po objavi.

Svaki od heroja pak može razvijati vlastite vještine dok napreduje u igri i kupovati opremu, za novac koji osvaja tamanjenjem ćontavaca (creeps), jedinica na mapi kojima upravlja računalo. Na istoj su mapi i s istim brojem figura stoga moguće bezbrojne kombinacije, pa bi se osim kao akcijski RTS DotA 2 možda dala opisati i kao šah s krumpirima.

Danas kod tebe, a sutra na TV
Za razliku od šaha, u kojem računalo ne pobjeđuje čovjeka samo ako ga se lijepo zamoli da ne koristi svu snagu, umjetna inteligencija koja upravlja botovima u Doti 2 još uvijek ne predstavlja izazov kao tim od pet vještih protivnika od krvi i mesa, koji vješto taktiziraju, ali znaju i blefirati.

Dobre su vijesti da botovi u Doti 2 stižu po defaultu, zajedno s ugrađenim treningom za početnike, jer su u Valveu identificirali upravo strmu krivulju učenja kao glavnu prepreku dotoka novih igrača (u slučaju da im onih 20 milijuna postojećih postane premalo). Složeni će algoritmi upravljati i odabirom suigrača u vlastitu timu, u slučaju da nemate frendove ili makar klan u kojem vas trpe.

Taj sistem matchmakinga Valve ističe kao jednu od glavnih prednosti u Doti 2 jer se radi o igri u kojoj ishod bitke uvelike ovisi o suigračima. Kako je samo jedan n00b dovoljan da upropasti napore četvorice vještih suigrača, najavljeno je da će igra automatski grupirati one s približno istim iskustvom i vještinom, tako da nitko u timu ne strši odveć.

Hura! Valve ima još par igara u kojima jedan trapavac može uprskati napore cijelog tima (Left 4 Dead, primjerice), pa čovjek ne zna treba li se radovati što napokon zdravorazumski promišljaju o problemu miješanja noobova i skillera, ili gunđati što se nisu toga sjetili i ranije. Ukratko, radi se o pozitivnom trendu koji bi mogao donijeti grupiranje igrača po levelu u svim igrama. Mogao bih se zakleti, pa i založiti majčin nakit i djedovu tabakeru, da konceptualni dijagram toka u mrežnom kodu Battlefielda 3 danas izgleda ovako:

- spaja se igrač n00b_tot4lna_trub4
- SQL upit potvrđuje da je igru kupio jučer
- filtriranje rezultata s pipl.com ukazuje da je potpuni idiot
- izvrsno, stavimo ga u squad s HR_The_Butcherom, jer on najvoli kad izgubi zbog majmuna!

Jednom grupirani po vještini, igrači biraju heroja s kojim će igrati ovisno o planiranoj strategiji (uglavnom podijeljene na snažne, okretne ili inteligentne), i posebno je zanimljivo gledati vješte timove u fazi prije početka samog sraza, u trenutku dok biraju heroje kao što izbornici i treneri postavljaju momčad – neke se bitke čine dobivenima unaprijed.

Kad smo već kod promatranja, treba spomenuti da Valve posebnu pažnju posvećuje (ili makar tako tvrdi) snimanju mečeva, dijeljenju snimki odigranih rundi ili prijenosu uživo, kojem je osigurao i mogućnost kašnjenja slike i zvuka kako bi se onemogućilo možebitno varanje. Jedan od glavnih razloga zbog kojih DotA 2 već nije objavljena navodno je širenje Steamove infrastrukture i postavljanje servera diljem svijeta kako bi se osiguralo dovoljno procesorske snage i manje laga, čak i u interkontinentalnim mečevima.

Po zaslugama
Još je par razloga zbog kojih Dota 2 još nije izašla iz bete. Vjerojatno nije nevažna sudska tužba koju je pokrenuo Blizzard, tvrdeći da se mod Defence of the Ancients tradicionalno vezao uz igre Warcraft, pa na neku foru vrijede njihove licencne odredbe, dok Valve nikada nije ima veze s DotA-om (kao u ostalom ni RTS žanrom, ni fantasy igrama). “Časni sude, gospodo porotnici, kako sad to, otkud im pravo!?” vapi Blizzard, dok se Valve vadi na foru da njihova Dota 2 zapravo nije skraćenica, već samostalna riječ u naslovu i žele je zaštiti autorskim pravima.

Da im pomogne u razvoju igre, Valve je prije par godina angažirao jednog od moddera originalne DotA-e, gospodina IceFroga, čovjeka koji ljubomorno krije identitet. Svojedobno je anonimni bloger, navodno uposlenik Valvea, otkrio da se radi o stanovitom Abdulu Ismailu, navodeći – i tu bi se moglo raditi o malicioznim tračevima – da je riječ o kompulzivnom lašcu, taštom i teškom čovjeku uz kojeg je timski rad gotovo nemoguć.

Iako je Valve stao u obranu IceFroga, odnosno Abdula, objašnjavajući da se identitet tog gospodina krije samo zato što je vrlo sramežljiv i grozi se javnog nastupa, u nekoliko je intervjua predsjednik tvrtke spominjao i da se doista radi o neobičnom individualcu snažne umjetničke vizije čijem se načinu rada morao prilagoditi cijeli tim.
Uglavnom, da Abdul nije takav kakav jest, autoritativan i nekomunikativan istovremeno, razvoj igre Dota 2 mogao bi biti i brži, no s druge strane – bi li to onda bila jednako dobra igra, istesana u minucioznom procesu dotjerivanja pravila i beskrajnim sitnim izmjenama kojima se teži savršenstvu?

Na koncu, još se uvijek ne zna hoće li Dota 2 biti besplatna, odnosno Valve se trenutno nastoji domisliti načinu na koji će zarađivati i vratiti uložena sredstva. Čeprkajući po fajlovima iz bete, jedan je igrač Dote 2 (Cyborgmatt) pronašao sadržaje koji bi se mogli prodavati u punoj verziji igre, po sistemu mikrotransakcija. Radi se o modelu koji funkcionira dobro u jednoj drugoj Valveovoj besplatnoj igri, Team Fortressu 2, pa će se umjesto raznolikih pokrivala za glavu iz popularnog FPS-a u Doti 2 nuditi brade(!), razna ruha za postojeće heroje, različiti glasovi komentatora i slično.

Zanimljiva je i ideja direktora Valvea, Gabea Newella, da igra bude inicijalno besplatna za sve, a oni istaknuti igrači i veterani dobiju i posebne bonuse i nagrade u obliku raznih magičnih predmeta. S druge strane, oni naporni, što odlaze sa servera prije isteka runde i kvare drugima zabavu, nesportski svadljivci i gnjavatori, mogli bi steći lošu reputaciju, pa bi onda morali i platiti da zaigraju opet, ili makar da u igri budu konkurentni.

Za karizmatične igrače igra bi, dakle, nudila posebne bonuse; normalni bi ljudi u igri uživali besplatno, a budale bi se opalilo po džepu. Krasan koncept, kojem treba poželjeti uspjeh u Doti 2, u nadi da će ga preslikati i druge igre.