Autor: Bernard Jurković pet 30.9.2016 12:15 0 komentara

Pucačina s mačevima

Premda Ubisoft priprema gomilu naslova, posljednjih mjeseci za oko nam je zapeo For Honor, novi projekt koji se potpuno razlikuje od njihovih dosadašnjih ostvarenja i koji ćemo definitivno isprobati čim se pojavi, jer prema najavama, ovo je igra na koju smo predugo čekali

Dok će većina muške populacije pokušati impresionirati svoje bolje polovice na Valentinovo iduće godine buketima cvijeća i odlaskom u kino na projekciju klona “Sumrak sage” ili nekog drugog sladunjavog filma o vječnoj ljubavi, gameri, među koje se i sami svrstavamo, vjerojatno će izmišljati bolesti baka, štrajkove javnog prijevoza i invazije izvanzemaljaca da ostanu kod kuće. Ne zato što smo bezdušni gadovi koji ne mare za tuđe osjećaje, već nam je Ubisoft pakosno najavio kako 14. veljače planiramo izlazak For Honora, njihovog novog projekta na koji je nemoguće ostati ravnodušan. Naime, igra nas vodi u alternativni srednji vijek, u kojem će se sukobiti najbolji vitezovi, vikinški ratnici i samuraji u beskonačnim borbama hladnim oružjem, što je već samo za sebe dovoljan podatak koji nas je zainteresirao za For Honor.


Igre na tu temu, govorimo o onima koje su uspješno predstavile mehaniku bliske borbe, uistinu je moguće nabrojati na prste jedne ruke jer je vrlo teško prenijeti igračima osjećaj težine mača i balansiranje njime, pa su se dosadašnji projekti uglavnom svodili na pritiskanje određene tipke ili pomak miša u određenu stranu s koje kreće udarac, a za blokiranje protivničkog “pritisnite razmaknicu”. Karikiramo dakako, no nismo ni daleko od istine. For Honor koristit će potpuno drugačiji sustav za koji je zaslužan Jason Vandenberghe, kreativni direktor Ubisofta Montreal i ujedno voditelj razvoja For Honora. Ovaj simpatični bradonja je, naime, prije 13 godina pohađao školu mačevanja njemačkim dugim srednjovjekovnim mačem, i došao na ideju za igru u kojoj će igrači morati doslovce naučiti kako vitlati oružjem koje je do sada bilo vezano uz banalnu igrivost i dvije tipke jakog i slabog napada, uz poneku iznimku. Dakako, sve to u isto vrijeme mora biti zabavno i dostupno masama, no developeri su, navodno, pronašli pravi omjer, a reakcije sretnika koji su For Honor isprobali tijekom Gamescoma, na kojem je bio prikazan, više su nego zadovoljavajuće.


Srednjovjekovni hrkljuš
Kako to simpatično opisuje Vandenberghe, For Honor je dizajniran potpuno neovisno od predložaka kakve su nudili slični naslovi te će prvi susret s njim i sustavom “The Art of Battle”, kako je nazvana osnovna mehanika borbe, mnogim igračima biti sličan onom kada su prvi put zaigrali FPS. Sjećamo se koliko je to isprva bilo neobično iskustvo, i kako smo zapinjali za svaki ćošak i pokušavali navesti miša na protivnika koji se uvijek kretao lijevo-desno, a da ne govorimo o osjećaju nemoći prilikom početnih igranja FPS-ova na konzolama, što smo zbog vlastitog duševnog mira duboko potisnuli. Uglavnom, autori kažu da zbog unikatne mehanike igrivosti pripremaju čitav niz tutoriala i školica, kao i nekolicinu modova u kojima ćemo vježbati osnove prije prave akcije.


Pretpostavljamo da ćemo u tom dijelu provesti poprilično vrijeme, s obzirom na to da For Honor predstavlja tri frakcije, The Legion (vitezovi), The Chosen (samuraji) i The Warborn (Vikinzi), a svaka od njih, pak, dolazi s četiri klase. Vanguardi su opisani kao neka zlatna sredina, balansirana za obrambene i napadačke akcije, dok su Assassinsi iznimno brzi, ali nanose manje štete protivniku. Suprotnost su im Heavies, koji mogu podnijeti više štete i imaju vrlo jake napade, koji su uglavnom sporiji, kao i sami likovi. Posljednju klasu predstavljaju “Hybrids” koji su svojevrsna mješavina sve tri ranije opisane klase, uz dodatak neuobičajenih specijalnosti o kojima, nažalost, nemamo previše informacija.


Svi heroji, dakle ukupno njih dvanaest, unikatni su i posjeduju vlastita oružja poput mačeva, katana i sjekira te pridodanih setova sposobnosti i stilova borbe, što dakako, valja naučiti. Čak i između likova istih klasa, a različitih frakcija, postoje razlike pa je, primjerice, samurajski Kensei, brži od Wardena na strani viteza, a oba su, pak, agilnija od vikinškog Raidera, iako sva tri heroja pripadaju klasi Vanguarda. Spomenut ćemo i kako svi likovi imaju opcije dodatnih prilagodbi poput spola i dekorativnih elemenata oklopa, koje igrači mogu odabrati po volji, iako one ne utječu na performanse u samim bitkama.


Mala škola mačevanja
Kampanja koja će biti logičan izbor nakon ubrzanog tečaja mačevanja (ipak ne želimo biti kante za napucavanje u multiplayeru i učiti na teži način) odvest će nas u niz scenarija u kojima ćemo napadati utvrde, zauzimati gradove i boriti se uz likove pod kontrolom računala. Oni su, dakako, mnogo slabiji i kosit ćemo ih s nekoliko udaraca, a posebnost predstavljaju bossevi, jaki protivnici protiv kojih valja koristiti taktike. Ovisno o njihovim kretnjama i pokazateljima koji ih prate, u pravom trenutku treba prepoznati priliku i iskoristiti njihovu ranjivost ili, pak, blokirati napade, no sve je to priprema za multiplayer, s obzirom na to da on predstavlja osnovu zabave za igre ovog tipa.

Multiplayer je vrlo slično dizajniran kao u kakvom FPS-u, pa i ne čudi da u Ubisoftu For Honor često nazivaju “pucačinom s mačevima”, u kojoj osim na poziciju protivnika, valja paziti i na suborce. Krivi zamah, i umjesto da suparniku nanesete štetu, primit će je vaš suigrač, što može imati pogubne posljedice za daljnji tijek bitke. U samim borbama, osim skilla igrača, veliku ulogu igra pravodobno korištenje sposobnosti, poput vikinškog juriša na protivnika, pri čemu ga podiže na rame i zabija u zid ili, pak, baca sa zidina u sigurnu smrt. Kako to lijepo ističe Jason Vandenberghe, iskorištavanje terena od velikog je taktičkog značaja, s obzirom na to da solo igrač u uskim prostorima i prolazima može uspješno zaustaviti nekoliko protivnika koji zbog ranije spomenute “prijateljske vatre” neće moći istodobno napadati, pa je čak i zid za leđima ponekad dovoljan za uspješno pariranje dok ne stigne pomoć. Uz podršku za glasovnu komunikaciju među igračima, koja se baš i ne koristi često na javnim serverima, developeri pripremaju i skraćene povike kojima ćemo suborcima dati do znanja gdje je njihova nazočnost nužna.


Za sam kraj spomenimo kako je For Honor zamišljen kao igra za konzole, uz posebnu pozornost posvećenu kontrolama na gamepadu, a za prebacivanje na PC zadužena je ekipa Ubisoft Blue Bytea. Producent Philipp Sonnefeld u jednom je intervjuu izjavio kako je PC najjača platforma koja postoji te da je prilagodba igre veliki izazov tijekom kojeg valja paziti na balansiranje, uz istovremeno uvrštavanje elemenata koje na konzolama ne postoje, poput podrške za korištenje miša i tipkovnice, dodatnih grafičkih opcija, više monitora i tako redom. O mogućoj podršci za HTC Vive ili Oculus Rift, trenutačno ne razmišljaju jer kada su započeli s razvojem, VR je praktički bio još u povojima pa je malo izgleda da će ta mogućnost biti uvrštena kakvom zakrpom.

U svakom slučaju, For Honor djeluje zabavno, tako da jedva čekamo “Dan zaljubljenih”, kada ćemo ga isprobati iz prve ruke.

Tip

Akcijska igra

Platforme

Xbox One, PS4, PC

Izlazi

14. 2. 2017.

Vezani sadržaji

For Honor

Sve o igri

Noć vještica stiže i u For Honor

GM Vijesti