Priče iz podzemlja

Nuklearna kriza je nažalost kulminirala stotinama divovskih gljiva, što je pak izazvalo nuklearnu zimu na površini planeta. Koliko je ljudi preživjelo ispucavanje tisuća nuklearnih projektila, nije poznato, no pretpostavlja se da ih je u tunelima i postajama moskovske podzemne željeznice, najvećeg ikad izgrađenog skloništa zakopanog 65 metara ispod slojeva zemlje i betona s mnogobrojnim hodnicima i sigurnosnim vratima, nekoliko tisuća. Među njima je i Artyom, glavni junak današnje priče, na čija je pleća stavljen teret opstanka ljudske vrste ili barem onih ostataka koji su preživjeli nuklearni rat samo da bi se suočili s još gorom sudbinom. Spomenuti je rođen netom prije apokalipse i odgajan kao siroče, a sva njegova sjećanja vezana su uz podzemni svijet postaje Exhibiton jer nikad nije pomolio nos na površinu.
 
Odrastanje u bunkeru
Početna animacija predstavlja nam Artyoma kao dvadesetogodišnjaka kako navlači zaštitnu masku i izlazi na površinu da bi izvršio misiju i susreo se s nekim ljudima koje je trebao pronaći, no stampedo hordi mutanata ga okružuje i postoji velika vjerojatnost da će ga ubrzo raskomadati, čime će ljudski rod izgubiti svaku nadu za opstankom. Za nas kao igrače priča u tom trenutku tek počinje premotavanjem radnje osam dana unazad kako bismo se upoznali s postajom Exhibition i saznali što je mladunca natjeralo na suludi čin izlaska iz sigurnosti. U prilično sumornoj atmosferi u kojoj su djeca rijetkost, starci u dronjcima prepričavaju anegdote iz boljih vremena, a oni mlađi provode vrijeme uz gitaru okupljeni oko vatre, navodni stari prijatelj roditelja koje nikad nije upoznao zamoli Artyoma da otputuje do obližnje postaje i obavi nešto za njega.

Naizgled rutinska šetnja pretvara se u katastrofu nakon pogrešnog skretanja i napada koji otkriva veliku prijetnju stanovnicima podzemlja. Nakon što je ispričao što se zbilo, Artyom dobiva zadatak skoknuti do postaje Polis i upozoriti tamošnje stanovnike o svemu, no taj će poduhvat biti sve samo ne lagan. Hodnike koji povezuju postaje su naime tijekom vremena nastanili mutanti i u njih zalaze samo avanturisti koji pokušavaju iščeprkati nešto stare tehnologije i resursa kako bi preživjeli. Dakako, mnogi od njih su neprijateljski nastrojeni prema uljezu, a kad prevladamo opasnosti u tunelima, morat ćemo paziti kako se ponašamo na kojim postajama. Naime, nad svakom upravljaju grupe ljudi, i dok su neke poput Exhibitona miroljubive demokracije, na drugima su na vlasti diktatori, komunisti, neonacisti i razni drugi ekstremi koji na prisutnost stranaca ne gledaju blagonaklono. Zavisno od pripadnosti određenim skupinama, likovi će navodno imati i drugačije podešeno ponašanje i način borbe ako do nje dođe, što bi trebalo osigurati zanimljive okršaje i prilagodbu igrača promjenjivim taktikama neprijatelja.
 
Igranje bez dodataka
Iako je Metro 2033 u osnovi pucačina, autori su produbili stil igranja mnogobrojnim elementima koje obično vežemo uz RPG-ove. Primjerice, korištenje zaštitne maske na površini je ograničeno, a koliko nam je vremena ostalo, moći ćemo zaključiti po sve većoj zamagljenosti vizira, dok će točan podatak dati pogled na sat. Takav koncept tjera igrača da brže razmišlja i obavi dijelove misije na površini što prije, no bezumno srljanje s prstom na obaraču u nekim situacijama nije poželjno. Ponekad se ipak bolje prikradati i koristiti sjene, no čak ni tada nismo sigurni jer je lako zapeti o kakvu zamku, naletjeti na praznu bocu ili srušiti kakav predmet, čime odajemo položaj neprijatelju.
Kakvo naoružanje koristimo, čini veliku razliku u borbama. Ovo je vjerojatno jedina igra u kojoj su moderna oružja inferiorna onima iz prošlosti, što je pak lako objašnjivo. Naime, pod modernim smatramo oružja sklepana u kućnim radionicama koja nisu toliko jaka ni precizna, ali je zato streljivo za njih lako dobavljivo. Stari je pak kalašnjikov najpoželjniji suputnik, ali guta i staru municiju koja je u podzemnom svijetu teško dobavljiva i, što je važnije, predstavlja valutu koju svi prihvaćaju. Novac, naime, ne postoji u klasičnom obliku i sve se usluge, informacije i predmeti plaćaju mecima.

Velik naglasak autori stavljaju na igru bez ikakvih dodatnih pokazivača na ekranu i igrače potiču na takav prikaz efektima poput ranije spomenutog nošenja zaštitne maske, dok će količina metaka u spremniku biti vidljiva golim okom. Kakvo nam je zdravstveno stanje, moći ćemo zaključiti po crvenom obrubu ekrana, a sve to kako bi igra više nalikovala na interaktivni film nego na klasičnu pucačinu.
 
Atmosferično napucavanje
Premda još uvijek nisu poznati svi detalji, gotovo smo sigurni da će najveći adut Metroa 2033 ipak biti atmosfera. Prema dostupnim slikama i u trenutku pisanja ove najave jedinog videozapisa, vlastiti grafički sustav developerskog tima odrađuje svoj posao više nego zadovoljavajuće i sadrži sve napredne efekte kao i razvikanije podloge, a spominje se i podrška za DirectX 11. Grafičke razlike između verzija za Xbox 360 i PC govore u prilog potonje platforme, što je i logično s obzirom na to da autori kažu kako je ona od početka bila primarna. Sretnici koji su vidjeli ranu verziju igre, tvrde da je to posebno vidljivo na kontrolama: miš i tipkovnica daleko su ugodniji od kretanja gamepadom, no za očekivati je da će u finalnoj verziji i to biti ispravljeno.

Nažalost, vrijeme izlaska ubrzano se bliži, a dodatnih informacija nema, tako da se ne bismo iznenadili da Metro 2033 ipak bude odgođen, što je daleko bolji razvoj situacije od objave bugovite igre, no nadamo se da će na kraju ipak sve biti dovršeno prema planu.