Ćiribiribela, odoh u marince

Odmah na početku treba razjasniti da Dragon Rising nije radila ista ekipa kao i izvorni, legendarni vojni simulator Operation Flashpoint. Fanovi serijala ovo dobro znaju; znaju i da su češki Bohemia Studios, autori originala, prije ljeta objavili igru ArmA II koja je, ako ćemo pravo, ono što je Operation Flashpoint 2 trebao biti (a možda i malo bolja, elaborat za koji trenutak). Tko je onda radio Dragon Rising, za koga i – kako se vole zapitati domaći političari – po čijem nalogu? Izradu igre naložio je izdavač Codemasters, kojem je nakon kreativnih nesuglasica s Bohemiom ostalo pravo korištenja imena Operation Flashpoint, a sâm posao, kad već Česi neće, povjeren je britanskoj ekipi developera, pod izravnom paskom izdavača.

Bez obzira na to što negdje možete pročitati drugačije, ArmA II je briljantna igra i čini se da su Česi, inače stare iskusnjare koje, kad ne zabavljaju narod Flashpointima i Armama rade hard-core simulatore na kojima vježbaju pravi, američki vojnici, dobro potegnuli da bi izašli s igrom prije ljeta. Bugova ima, no kao što je to bio slučaj s dvije prethodne igre, s novim zakrpama softver fino dozrijeva, pa je konačni dojam da su se u Bohemiji dodatno potrudili kako bi, osim dobrih prodajnih rezultata, satisfakciju dobili i u trljanju nosa bivšem izdavaču koji će, eto, imati inferiornu igru. Nek’ se zna tko je gazda!

Ako se sutra zarati…

U Codemastersu imaju drugačije planove: njihov će novi Operation Flashpoint, uvjeravaju nas u spektakularnim promotivnim filmovima, biti igra magnitude i kvalitete produkcije kakvu bivši developer može samo gledati i žaliti za propuštenom prilikom. Koliko je Codemastersu bitan projekt, možda govori i činjenica da se izrada odvija interno, što je danas rijedak slučaj. Uobičajeno je outsourceati razvoj nekom studiju; ako dobro obave posao, kupiš ih da ti rade nastavak; ako nastavak flopne, sve ih prodaš ili raspustiš. Do izlaska igre, koji je najavljen za ovu jesen, ipak nitko sa sigurnošću ne može izjaviti je li Dragon Rising zaista ultimativni vojni simulator, ili je novi Operation Flashpoint bez stare Bohemije kao jaje bez soli, kao muškarac bez brkova, kao Bug bez Maštruka… Odnosno, hoće li nam se možda pod prepoznatljivim imenom podvaliti nekvalitetna roba, poput brzog SSD-a u kojem umjesto Indilinxovog kontrolera trzucka JMicron, jesmo li smo kupili Dellov monitor pa umjesto IPS dobili PVA panel, ili je ipak sve u redu pa smo kupujući Corsaira iz HX serije na koncu uboli odličan, samo preimenovani Seasonic? Iz rupe koju si usred teksta geekovska analogija sama kopa nemoguće se iskobeljati, pa smjesta prekidamo da stignemo napisati ponešto i o samoj igri.

Sukob je izbio na zamišljenom ruskom otoku Skira, koji nije baš sasvim izmišljen jer sjeverno od Japana postoji isti takav i zove se Kiska, na koji u prvoj misiji stižu četiri američka specijalca, a koji imaju zadatak pomoći u nadolazećem iskrcavanju marinaca i oslobođenju otoka od… nekoga. Sve se zbivalo vrlo brzo pa je teško biti siguran, no čini se da su neprijatelji Kinezi, a prijatelji Rusi, no mogli bismo biti u krivu. Uglavnom, valja osloboditi otok. Jednim od likova upravlja igrač, mrda mišem lijevo-desno, gore-dolje, pa isto čini i lik na ekranu, dok ostalim junacima upravlja računalo. Timu je moguće izdavati naredbe putem radijalnog izbornika, za koji smo prije probnog igranja mislili da je utjelovljenje zla, sotonin pentagram, a ne krug s komandama. Razlog su ovakvim predrasudama konzole, na kojima Dragon Rising također izlazi, pa smo pogrešno pretpostavili da je ovaj sustav prilagođen nespretnom gamepadu.

Zapravo, i jest prilagođen gamepadu, ali sasvim dobro radi i na tipkovnici PC-a, i nije ništa nespretniji od sustava upravljanja jedinicama u ArmA II. Već u prvoj akciji potencijalni igrač-osloboditelj može na prilično siguran način doznati je li ovo igra za njega (pa se nadamo da će biti objavljen i demo). Na vrhu brda u zaklonu je neprijatelj i, bezobrazan kakav jest, puca. Radijalnim izbornikom treba odabrati željenu akciju (napad), ali onda iz podizbornika narediti podređenima da opkole neprijatelja i reći im s kojeg krila. Važno je uočiti taktiku: u smrt se šalje druge, a ne srlja sâm – za to imate Call of Duty – i da je potrebno par minuta dok dečki ne dođu na poziciju, kada ćete u svojem zaklonu čuti pucnjavu s vrha brda, možda koji prigušeni krik i sve će biti gotovo. To se zove izuzetnim realizmom. Možete iskočiti, i zadati nova naređenja.

Što ima novog

Sljedeća važna odlika igre je glatko izvođenje. Nakon megazahtjevnog ArmA II sa z-za-zastajkujućom grafikom, lijepo je bilo vidjeti kako se slična igra glatko izvodi u rezoluciji 1680x1050 i to na prastaroj GeForce 8800 GTS kartici, sa siromašnih 320 MB VRAM-a. Nažalost, trik kojim se ostvaruje dobar framerate je (polu)proziran: slika izgleda umjetno smekšana dodavanjem nekakvog zrnatog filtera, koji maskira teksture niske rezolucije, slično kao kad biste navukli najlonsku čarapu na objektiv kamere. Za sada nema opcije u postavkama kojima bi se moglo nešto napredno uključiti ili isključiti, pa da konačni rezultat izgleda bolje, no bumo vidli – možda dodaju.

U drugoj misiji, od ukupno dvije koliko smo smjeli isprobati, na kopno se iskrcavaju naši momci s mora, a zadatak je četveročlanog tima specijalaca pružiti potporu i eliminirati neprijateljske AT timove prije nego naprave štetu na oklopu. Na prvo igranje, bitka je djelovala manje spektakularno od sličnih akcija u ArmA II, no tko zna – možda je ovo tek početak, a prave stvari tek dolaze kasnije u igri? AI je ponekad bio jednako glup kao u ArmA II: igraš misiju, kad odjednom – ćuf – padne olupina helikoptera pod noge (ovo nam se dogodilo u obje igre), a ponekad i gluplji – recimo, kad član tima stane i zuri u cijev teške strojnice s krive strane. U svoju obranu Dragon Rising nudi činjenicu da još nije gotov, pa teoretski mnogo toga stignu popraviti do izlaska, ali i nešto čega u ArmA II nema – kooperativno igranje kampanje u četvero.

Pretpostavlja se da bi četvorica specijalaca od krvi i mesa trebala biti učinkovitija, no tko je igrao Left 4 Dead, zna koliko je precijenjena izvorna ljudska inteligencija u kooperativnom načinu. Pritom se ne zna što je gore – igrati sa strancima bez ikakvih jamstava da se ne radi o potpunim retardima, ili s frendovima kojima pak zbog elementarne pristojnosti ne smiješ u lice reći što misliš o njima i njihovoj igri kad te dođu glave.Uglavnom, kome se da zabavljati na ovaj način, igra nudi i glasovnu komunikaciju, a to za naslov s konca 2009. ne bi trebalo biti ništa posebno.

Na koncu, zaključujemo da je izdavač bezobrazan. Sâm od sebe poslao nam je preview s dvije misije, od kojeg nismo ništa pametniji – Dragon Rising mogao bi proslaviti ili sahraniti dobar multiplayer koji nismo isprobali, a prve su nas dvije misije kampanje zaintrigirale pa bismo htjeli dalje, a dalje nema, i sad moramo čekati do jeseni i službene objave. Za taj se datum preporučujemo, neka nas se opet sjete, a do tada se selimo izučavati Codemastersov forum. Možete nas potražiti ondje, callsign: freebee.