U zmajevom gnijezdu

U skoroj budućnosti Amerikanci i Rusi više nisu neprijatelji, dapače, strateški su saveznici. Svjetski mir, idila na Zemlji i pažljivo uspostavljen balans u kojem jedni šivaju trenirke i tenisice za pola dolara, a drugi voze trolitarske terence, ipak su ugroženi. Prijete Kinezi, čiji brzi gospodarski rast zahtijeva sve više resursa, posebice nafte, koje eto, ima na obližnjem otoku Skiri. Zavraga, Skira nije kineska već ruska (tako je određeno nakon mnogo godina svojatanja od strane raznih nacija), pa Kinezi po naftu uz tankere pošalju i jurišne helikoptere, posebne postrojbe, tenkove i svu silu da od nevoljkih djelatnika rafinerije iskamče koju litricu. Rusi viču „okupacija!“ i zovu upomoć svoje frendiće Amere, koji pak na otok šalju svoje najbolje ljude – mene i vas – da sredimo stvari.

Ovakvu će vam priču Dragon Rising prikazati u samom startu kampanje od 11 misija, u nekoliko isječaka i slika, brzopotezno, a odmah zatim vam tutnuti pušku u ruku i usred noći iskrcati na obližnjem otočiću. Prvu misiju smo već igrali pred koji mjesec, u šturoj preview verziji kojoj je nedostajao uvod, no sada ipak znamo zašto smo tu i radimo to što radimo, pa stvari idu lakše kad znamo da se borimo za neki viši cilj (naftu). Naš posao je diverzantska akcija kojom treba uništiti neprijateljski radar, pa oslijepiti neprijatelja da sljedećeg jutra ne spazi  glavninu američkih snaga koje će krenuti u desant. Pritom valja obratiti pažnju da nas Kinezi ne vide dok čučimo u visokoj travi, dok mi njih gledamo kroz optiku poručnika Mullholanda, koji zapovijeda četveročlanim timom za posebne akcije baš ovog tipa.

Prije ili kasnije negdje u ovaj tekst će se uvući usporedba s nedavno objavljenim FPS-om slične tematike, vojnim simulatorom ArmA 2, pa je možda najbolje da to obavimo odmah. U startu, ključna razlika:  Operation Flashpoint Dragon Rising je igra koja radi. Izbornici su uglađeni, učitavanje misija je relativno brzo, a broj sličica u sekundi ugodnih 60-ak u rezoluciji 1680x1050 (na 3.4 gigahercnom Core 2 Duo procesoru s ATI 4850 grafičkom karticom). Vizualno, sve je sjajno – developere je očito nadahnuo Pad crnog jastreba, od korištenja zrnatog filtra u samoj igri do narikače u glazbenoj kulisi izbornika, a glasovi glumaca također su uvjerljivi. Odnosno, uvjerljivi su kada ih se usporedi s komunikacijom Amera kako je prikazuju serije poput Over There ili Generation Kill (iako jedan umirovljeni zapovjednik na forumu tvrdi da bi istog trena ošamario svog podređenog da ga je čuo kako se prenemaže na radiju, pa pitanje započinje filmski, sa „Interrogative“).

U pedesetak kilometara koliko smo prepješačili u igri, a o čemu nas obavještava ekran sa statističkim podacima dok čekamo da se učita nova misija, nismo naišli na bug koji bi zahtijevao ponovno pokretanje igre. Upravo su slabe performanse, brojni bugovi i smiješni glasovi bile najveće zamjerke zbog kojih je ArmA 2 došla na zao glas, pa kad se sve sabere - Dragon Rising se izgleda ne mora bojati svog najvećeg konkurenta. No evo i naličja uspjeha: glatko izvođenje OFDR-a postiže se korištenjem tekstura niske rezolucije, pa se često mogu čuti pritužbe kako grafika nije na razini naslova iz 2009. Developeri se pravdaju velikim bojnim poljem, i pogledom koji puca cijelom dužinom, a to, vele, nije lako iscrtati bez zastajkivanja… Iako grafika u igri zaista ne izgleda uvjerljivo kao na promotivnim slikama iz igre, daleko je od loše i prigovarati zbog toga bilo bi sitničavo.

Spomenuli smo pješačenje: u igri su uglavnom putuje "nanoge". Sudjelovali u nekoliko ofenziva (u čizmama narednika Huntera), ratovali danju i noću (kada najviše posla ima posebni poručnik Mullholand), po suncu i kiši, pucali iz snajpera i protuoklopnog Javelina, ali nismo mnogo uživali u raznolikom voznom parku. U par misija brzo smo se prebacivali Hummerom, uz zaključak kako je vjerno simuliran i jednako nesiguran kao i na stvarnom bojnom polju, a par puta iskrcao nas je ili pokupio helikopter. Možda nas očekuje iznenađenje u par misija koje tek imamo odraditi, no do sada smo uspješno eliminirali oklopna vozila, navodili topništvo, uništavali živu silu, infiltrirali, eksfiltrirali, i moramo se pohvaliti – bili uspješni u većini akcija, putujući pretežno na potplatima.

Kako u promo filmovima ima i vozila, pretpostavljamo da nas očekuju u multiplayeru, kojeg još nismo iskušali – OFDR smo igrali prije izlaska, pa osim nas na serverima nije bilo nikog. Nadali smo se kolegama novinarima, ali nije bilo sreće. Zato ćemo konačnu ocjenu rezervirati za sljedeći broj Buga, jer to tada ostaje dovoljno vremena i za igru na mreži, a ako tražite preporuku već sada, mi je dajemo: svakako nabavite. Zašto? Pa da imamo s kim igrati u mreži.

Nude se kooperativno igranje kampanje za četiri igrača, što se čini uzbudljivim i eliminira upravljanje umjetno inteligentnim članovima tima, i još dva mnogoljudna moda, svaki sa po dvije mape, u kojima odjednom može ratovati više od 30 igrača.