Prljavi, pokvareni prevaranti

Izlazak igre R.U.S.E., Ubisoftove nove strategije u realnom vremenu, pa k tome u Drugom svjetskom ratu, ponovno je odgođen. Ali već sada se zna da će biti jako dobra jer još je lani u prosincu pokrenuto beta testiranje za iskušavanje mrežne igre u kojem smo sudjelovali i mi i, mora se to odmah naglasiti, ostvarili zavidne rezultate.

Strategija smještena u Drugi svjetski ne zvuči kao originalan recept za igru (samo u prošloj godini izdana su dva-tri osrednja naslova iz istog žanra i razdoblja), pa se Ruse oslanja na zgodnu dosjetku da se izdvoji od sličnih igara. Tijekom igre moguće je, uz obavezno napikavanje sićušnih jedinica po ekranu, koristiti smicalice (ruses) kao dio legitimne taktike. Prema neprijatelju je, primjerice, moguće poslati lažnu vojsku, pa je ovaj prisiljen pripremiti obranu, samo da bi na kraju razrogačio oči kad otkrije da su tenkovi drveni, a vojnici krpeni.

Za vrijeme igre sve su jedinice na bojnom polju vidljive, odnosno naznačene malim žetonom za lake jedinice (pješaštvo, laki tenkovi) i velikim debelim žetonom za teške jedinice (veliki debeli tenkovi), no tek se ulaskom neprijateljskih žetona u vidno polje izvidnice otkriva o kojoj je jedinici riječ. Blefirati se može i zamjenom žetona, tako da se neprijatelju čini da ususret stižu tenkovi, no ova se smicalica rijetko koristi. Od ukupno desetak podvala najpopularnije su “blitz”, od koje prijateljske jedinice brzaju bojnim poljem, “terror” koji slabi moral protivniku i one koje skrivaju pogled na vlastite jedinice (“radio silence”) i zgrade (“camouflage”).

Ostatak igre odvija se prema već poznatom obrascu RTS žanra. Na početku je potrebno osigurati opskrbne točke, koje će osigurati resurse za proizvodnju vojske: pješaštva, tenkova, protuoklopnog oružja, zrakoplova i artiljerije – brodova nema, makar zasad. Potom je potrebno jedinicama upravljati dvadeset minuta, nakon čega se određuje pobjednik na bodove, ili kraće ako ste toliko vješti da se protivnik slomi i drhtavom rukom odabere “surrender”.

Jedinicama se može upravljati sasvim izbliza, taktički, kada se lijepo vide zgrade u gradovima, alat u vrtu i proplanci u šumi, pa je prava šteta što je za uspješno ratovanje većinu vremena provesti u strateškom pogledu na cijelo bojno polje, s tek naznačenim jedinicama i terenom. Ovako fleksibilan prikaz zasluga je Iris Zoom enginea pariških developera Eugen Systems, koji su zanat pekli s igrama serijala Act of War, tek prosječnih RTS-ova koje će Ruse uskoro potpuno zasjeniti. No pitanje je možete li nam vjerovati na riječ. Možda je igra grozna, a mi vam jednostavno to ne želimo reći? Prava recenzija, ili puka varka?